Korisnik:Rastko Milenkovic/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Virdžil van Dajk[uredi | uredi izvor]

Virdžil van Dajk
van Dajk u dresu Holandije, 2016. godine
Lični podaci
Puno ime Virdžil van Dajk[1]
Datum rođenja (1991-07-08)8. jul 1991.(32 god.)
Mesto rođenja Breda,  Holandija
Visina 1,93 m[2]
Pozicija štoper
Klupske informacije
Trenutni klub
Liverpul
Broj 4
Juniorska karijera
2009—2010
2010—2011
Viljem II
Groningen
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
2011—2013
2013—2015
2015—2018
2018—
Groningen
Seltik
Sauthempton
Liverpul
62 (7)
76 (9)
67 (4)
42 (3)
Reprezentativna karijera
2011
2011—2013
2015—
Holandija do 19
Holandija do 21
Holandija Holandija
1 (0)
3 (0)
24 (3)

Virdžil van Dajk (Breda, 8. jul 1991) holandski je profesionalni fudbaler. Igra na poziciji štopera, za Engleski klub Liverpul, takođe je kapiten Holandske reprezentacije.[3]

Nakon početka karijere u Groningenu, prešao je u Seltik 2013. godine, sa kojim je osvojio Škotski premijeršip i kup. U septembru 2015. godine, prešao je u Sauthempton. U Liverpul prešao je 2018. godine za rekordnih 75 miliona funti. Igrao je u finalu Lige šampiona 2018. godine.[4]

Za reprezentaciju je debitovao 2015. godine, a kapiten postao 2018. godine.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Groningen[uredi | uredi izvor]

Seltik[uredi | uredi izvor]

Sezona 2013—2014[uredi | uredi izvor]

Sezona 2014—2015[uredi | uredi izvor]

Sauthempton[uredi | uredi izvor]

Sezona 2015—2016[uredi | uredi izvor]

Sezona 2016—2017[uredi | uredi izvor]

Sezona 2017—2018[uredi | uredi izvor]

Liverpul[uredi | uredi izvor]

Sezona 2017—2018[uredi | uredi izvor]

Sezona 2018—2019[uredi | uredi izvor]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Statistike[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Squads for 2016/17 Premier League confirmed”. Premier League. 1. 9. 2016. Pristupljeno 11. 9. 2016. 
  2. ^ „Virgil van Dijk”. Southampton F.C. Arhivirano iz originala 11. 3. 2017. g. 
  3. ^ „Virgil Van Dijk”. 11v11.com. AFS Enterprises. Pristupljeno 7. 1. 2018. 
  4. ^ Virgil van Dijk: Liverpool to sign Southampton defender for world record £75m Pristupljeno 4. 3. 2019.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Nacionalni park Zajon[uredi | uredi izvor]

Nacionalni park Zajon
IUCN kategorija II (nacionalni park)
park Zajon pri zalasku sunca
MjestoJuta,  SAD
Najbliži gradSpringdejl
Površina593 km²
Osnovano19. novembra 1919.
Upravljačko tijeloNPS

Nacionalni park Zajon (engl. Zion National Park) je američki nacionalni park koji se nalazi na jugozapadu u Juti pored grada Springdejl. Značajna karakteristika parka od 593 km² je kanjon Zajon, dugačak 24 km i dubok do 800 m. Zidovi kanjona su crvenkaste boje. Najniža tačka u parku je 1.117 m, a najviša 2.660 m. Smešten na raskršću visoravni Kolorado, Velikog basena i pustinja Mojave, park ima jedinstvenu geografiju i različite životne zone koje omogućavaju neobične biljne i životinjske različitosti. Brojne biljne vrste, kao i 289 vrsta ptica, 75 sisara (uključujući 19 vrsta šišmiša) i 32 gmizavca naseljavaju četiri životne zone parka: pustinjska, priobalna, šumska i četinarska šuma. Nacionalni park Zajon obuhvata planine, kanjone, buste, mezase, monolite, reke, kanjone i prirodne lukove.

Naseljavanje ljudi na ovom području počelo je pre oko 8.000 godina sa malim porodičnim grupama Indijanaca, od kojih je jedan bio polunomadski narod Anasazi. Kasnije su se kultura naroda Anasazi (oko 500 godina) i grupa Parovan Fremont razvile dok su se basketmejkeri nastanili u stalnim zajednicama.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Park se nalazi na jugozapadu Jute u okrugu Vašington. Gemorfološki nalazi se na Markaguntovoj i Kolobnoj visoravni, na raskrsnici tri Severnoameričke geografske provincije: Koloradska visoravan, Veliki basen i pustinja Mojave. Severni deo parka poznat je kao deo kanjona Kolob.

Streams in the area take rectangular paths because they follow jointing planes in the rocks.[12] The stream gradient of the Virgin River, whose North Fork flows through Zion Canyon in the park, ranges from 50 to 80 feet per mile (9.5 to 15.2 m/km) (0.9–1.5%)—one of the steepest stream gradients in North America.

The road into Zion Canyon is 6 miles (9.7 km) long, ending at the Temple of Sinawava, which is named for the coyote god of the Paiute Indians.[14] The canyon becomes more narrow near the Temple and a hiking trail continues to the mouth of The Narrows, a gorge only 20 feet (6 m) wide and up to 2,000 feet (610 m) tall.[15] The Zion Canyon road is served by a free shuttle bus from early April to late October and by private vehicles the other months of the year. Other roads in Zion are open to private vehicles year-round.

The east side of the park is served by Zion-Mount Carmel Highway (SR-9), which passes through the Zion–Mount Carmel Tunnel and ends at Mount Carmel. On the east side of the park, notable park features include Checkerboard Mesa and the East Temple.

The Kolob Terrace area, northwest of Zion Canyon, features a slot canyon called The Subway, and a panoramic view of the entire area from Lava Point. The Kolob Canyons section, further to the northwest near Cedar City, eatures one of the world's longest natural arches, Kolob Arch.[16]

Other notable geographic features of the park include the Virgin River Narrows, Emerald Pools, Angels Landing, The Great White Throne, and Court of the Patriarchs.

Spring weather is unpredictable, with stormy, wet days being common, mixed with occasional warm, sunny weather. Precipitation is normally heaviest in March.[17] Spring wildflowers bloom from April through June, peaking in May. Fall days are usually clear and mild; nights are often cool. Summer days are hot (95 to 110 °F; 35 to 43 °C), but overnight lows are usually comfortable (65 to 70 °F; 18 to 21 °C).[17] Afternoon thunderstorms are common from mid-July through mid-September.[17] Storms may produce waterfalls as well as flash floods. Autumn tree-color displays begin in September in the high country; in Zion Canyon, autumn colors usually peak in late October. Winter in Zion Canyon is fairly mild. Winter storms bring rain or light snow to Zion Canyon and heavier snow to the higher elevations. Clear days may become quite warm, reaching 60 °F (16 °C); nights are often 20 to 40 °F (−7 to 4 °C).[17] Winter storms can last several days and make roads icy. Zion roads are plowed, except the Kolob Terrace Road which is closed when covered with snow.[17] Winter driving conditions last from November through March.[17]

Klima[uredi | uredi izvor]

Zion National Park has a BWk (Köppen climate classification) cold desert type of climate consisting of hot summers and cold winters with a limited amount of precipitation throughout the year.[18]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Damjanović[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Damnjanović
Datum rođenja(1958-08-15)15. avgust 1958.(65 god.)
Mesto rođenjaBeograd,,  FNR Jugoslavija
Zanimanjekompozitor i dirigent

Aleksandar Damnjanović (Beograd, 15. avgust 1958) je jugoslovenski i srpski kompozitor i dirigent.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 15. avgusta 1958. u Beogradu. Osnovno i srednje muzičko obrazovanje završio u Beogradu 1977, Damnjanović odlazi 1979. u Pariz i upisuje kompoziciju na Pariskom konzervatorijumu. Diplomirao je sa najvišom ocenom (Premier Prix à l’unanimité) 1983. godine. Od 1983. do 1986. A. Damnjanović uči horsko dirigovanje u Pariskoj operi. Po završetku studija radi kao dirigent hora u Operi u Renu (Bretanja) i kao glavni gostujući dirigent Orkestra Grada Rena (kasnije Orkestar Pokrajine Bretanje). Kao kompozitor, prima porudžbine od Ministarstva kulture Francuske, a dela mu se izvode u Francuskoj, Italiji i Engleskoj.

Godine 1987. osvaja Prvu nagradu na Međunarodnom takmičenju kompozitora Andre Žolivet u Parizu, za kompoziciju Eolske harfe. Na takmićenju kompozitora ARTAMA u Češkoj Republici 1998, osvaja Specijalnu nagradu za kompoziciju Christmas Carol. Iste godine postaje direktor konzervatorijuma Hector Berlioz u pariskom regionu. Godine 2001. osniva festival Voix Melées, na koji redovno poziva vokalne umetnike iz sveta i iz Srbije.

Od 2001. godine muzika Aleksandra Damnjanovića ponovo se izvodi u Beogradu, na festivalima kao što su Bemus i Horovi među freskama. Februara 2003. Jugokoncert je organizova autorsko veče A. Damnjanovića u Atrijumu Narodnog muzeja u Beogradu. Njegovu muziku izvode horovi Mokranjac i Collegium musicum, gudački kvartet Castagnieri, Gudači Sv. Đorđa i dr.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Perković Ivana : „Aleksandar Damnjanović : Roždestvo za ženski hor“, Novi zvuk, internacionalni časopis za muziku, 2003, 22, 58-61
  • Nicéphor Sylvie : „Alexandre Damnianovitch : De l’Orient à l’Occident“, Muzikologija, 2005, 5, 167-180

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

OŠ „Žarko Zrenjanin“ Novi Sad[uredi | uredi izvor]

Osnovna škola „Žarko Zrenjanin“
Tipdržavna
LokacijaBulevar despota Stefana 8
Novi Sad
Država Srbija
DirektorŽarko Mušicki
Br. učenika1385
Br. nastavnika84

Osnovna škola „Žarko Zrenjanin“ je osmorazredna škola u Novom Sadu. Škola je počela sa radom 1950/1951 školske godine.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Dana 11. septembra 1950. godine počela je redovna nastava IV osmoletke smeštene u bivšoj uglednoj školi u Platonovoj ulici br. 7 Novi Sad. U školi je bilo upisano 603 učenika raspoređenih u 12 odeljenja sa 21 nastavnikom. Učenici su pored redovnih predmeta izučavali još i latinski, grčki, nemački, ruski i francuski jezik. Škola ubrzo postaje vežbalište za studente Više pedagoške škole i dobija naziv “Žarko Zrenjanin”. Škola je ime dobila po narodnom heroju Žarku Zrenjaninu Uči.

Posle izvesnog vremena škola se seli u školsku zgradu na Limanu II, da bi 1981. godine konačno dobila prelepu modernu školsku zgradu na Limanu III, ulica Bulevar despota Stefana 8, sa svim uslovima za dobar rad. Na početku školske 2018/2019. godine formirana su 53 odeljenja sa ukupno 1385 učenika i 84 nastavnika. U produženom boravku ima 9 grupa učenika prvog i drugog razreda.[1]

Škola danas[uredi | uredi izvor]

Učenici škole su osvajali veliki broj nagrada na raznim takmičenjima. Posebni uspesi se beleže iz prirodnih nauka, matematike, kao i sa raznih sportskih takmičenja. Svake godine nas napusti određeni broj učenika koji odlaze u speciajalna odeljenja Gimnazije "JJ Zmaj" u Novom Sadu, kao talentovani učenici.

Škola poseduje solidnu informatičku opremu i prati savremenu nastavu. Takođe, nalazi se među 200 škola u Srbiji u okviru projekta digitalizacije nastave - ES dnevnik. Škola je u potpunosti napustila papirološko vođenje dokumentacije i prešla na digitalnu dokumentaciju. Roditelji prate preko internet-aplikacije ES dnevnika sve relevantne informacije vezane za svoje dete: ocene, vladanje, izostanke, ponašanje na času, pohvale, ukore i neke specifičnosti kod deteta koje uočavaju nastavnici, na primer talentovanost iz pojedinog predmeta.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Franc Poglajen[uredi | uredi izvor]

franc poglajen
Franc Poglajen (1963)
Lični podaci
Datum rođenja(1916-08-25)25. avgust 1916.
Mesto rođenjaLitija,,  Austrougarska
Datum smrti11. oktobar 1999.(1999-10-11) (83 god.)
Mesto smrtiLjubljana,,  Slovenija
Profesijavojno lice
oficir
general-pukovnik
Delovanje
Član KPJ odjula 1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije, JNA
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden ratne zastave
Orden za hrabrost Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Partizanska spomenica 1941.

Franc Poglajen — Kranjc (Litija, 25. avgust 1916Ljubljana, 11. oktobar 1999) bio je oficir i general-pukovnik Jugoslovenske narodne armije, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Franc u svojoj mladosti
Franc Poglajen, Janko Sekirnik i Dušan Švara

Mladost[uredi | uredi izvor]

Poglajen je rođen 25. avgusta 1916. godine u mestu Litija kod Ljubljane. Osnovnu i srednju školu je pohađao u rodnom kraju. Otac mu je radio kao putar, a cela njegova porodica je privremeno radila u Osvobodilnoj fronti. U periodu pre rata Franc je postao podoficir jugoslovenske vojske.

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Period posle rata[uredi | uredi izvor]

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ FOKUS - školski časopis za prirodne nauke Pristupljeno 10. 4. 2019.
  2. ^ BLOG OSNOVNE ŠKOLE " ŽARKO ZRENjANIN" NOVI SAD - O NAMA Pristupljeno 10. 4. 2019.