Korisnik:Tijana Dj/pesak
Karakas šp. Santiago de León de Caracas | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Venecuela |
Savezna država | Prestonički okrug |
Osnovan | 25. jul 1567. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2011. | 3.273.863 |
— gustina | 3.978,45 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 10° 30′ 00″ S; 66° 55′ 00″ Z / 10.5° S; 66.916667° Z |
Aps. visina | 900 m |
Površina | 822,9 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Antonio Ledezma |
Veb-sajt | |
www.alcaldiamayor.gob.ve |
Santijago de Leon de Karakas (šp. Santiago de León de Caracas) je najveći i glavni grad Venecuele. Nalazi se u kotlini na reci Guaire.
Broj stanovnika u centru (istorijski centar grada „Libertador“) dostigao je 3 miliona, dok u širem području živi 4 do 5 miliona. Karakas se uvećava stihijski izgradnjom bariosa (sirotinjskih četvrti) na brdima oko grada.
Karakas je 25. jula 1567. osnovao Dijego de Lozada pod imenom Santijago de Leon de Karakas (Santiago de León de Carácas).
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad se nalazi na severu Venecuele u istoimenoj uskoj dolini na 760–920 metara nadmorske visine. Od Karipskog mora udaljenj je oko 10 kilometara vazdušnom linijom i planinama Avila visine 2.200 metara. Luka i aerodrom Karakasa nalaze se u naseljima na obali mora. Klima ovog područja je tropska sa srednjom godišnjom temperaturom od 22,5 °C i godišnjom količinom padavina između 900 i 1300 milimetara.
Klima[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kolumbo je 1498. bio prvi Evropljanin koji je stigao do obale kod Karakasa. Tu je nastala mala kolonija evropskih doseljenika koju s uskoro uništili domoroci.
Grad je nastao oko 1570: španski konkistador Dijego de Lozada je 1567. osnovao grad pod imenom Santijago de Leon de Karakas. Kasnije je Karakas postao sedište oblasnog guvernera.
Oko 1750. grad je doživeo procvat usledizvoza kakaa.
Teški zemljotresi su uništili Karakas dva puta: 1755. delimično i 26. marta 1812. potpuno. U drugom zemljotresu poginulo je 12.000 ljudi.
Deklaracija o nezavisnosti je proglašena u Karakasu 29. jula 1811, a grad je od Španaca oslobodio Simon Bolivar 1814. Rat je trajao do 1821. Od 17. novembra 1831. Karakas je glavni grad Republike Venecuele.
Ekonomija naftom bogate Venecuele se naglo razvijala u prvoj polovini 20. veka. Karakas je tako postao jedan od najvažnijih ekonomskih centara Latinske Amerike. Tokom 50ih, 60ih i 70ih, Karakas je doživeo intenzivnu modernizaciju. Tada je podignut Univerzitet Venecuele. Kasnije u grad pristiže veliki broj bivših seljaka iz unutrašnjosti u potrazi za poslom u industriji.
Danas je kriminal veliki problem u Karakasu. Godine 2006. u njemu se dogodilo 4.160 ubistava.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Privreda[uredi | uredi izvor]
Karakas je finansijski i industrijski centar Venecuele. Najvažnije industrijske grane su tekstilna, mašinska i industrija prerade kože. Veoma važnu ekonomsku i političku ulogu igraju još hemijska, prehrambena i industrija prerade nafte (lanac rafinerija Petroleos de Venezuela). U Karakasu je sedište jedine berze u Venecueli (Bolsa de Valores de Caracas). Automobilska industrija MMC Automoric je jedan od najvećih poslodavaca u gradu.
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Karakas ima metro koji je otvoren 1983. Od 1994. u ovom sistemu postoje 3 linije.
Aerodrom Karakas se nalazi severno od Karakasa, na obali blizu mesta Majketia. Sa gradskim centrom povezan je auto-putem koji je dug više od 30 kilometara.
Rođeni u Karakasu[uredi | uredi izvor]
- Nikolas Maduro (r. 1962), političar i aktuelni predsednik Venecuele
- Huan Alfonso Batista (r. 1976), venecuelanski režiser
- Romulo Galjegos (1884-1969), pisac i političar
- Fransisko de Miranda (1750-1816), revolucionar
- Simon Bolivar (1783-1830), revolucionar
Klima[uredi | uredi izvor]
Klimatski uslovi i prirodna vegetacija u obalnom pojasu čine izuzetno složen obrazac. Temperatura se uglavnom smanjuje sa rastućim nadmorskim visinama, a padavina i vlažnost su visoki na padinama koji se suočavaju sa istočnim putem prema prevladavajućim vetrovima. Odlučujući klimatski faktor u dolini je elevacija. Temperature se kreću od sredine 40-ih do nizih 90-ih ° F (oko 7 do 33 ° C), godišnje prosečno oko 70 ° F (21 ° C). Nasuprot tome, prosječna temperatura u La Guaira, na nivou mora samo 10 milja (16 km), nalazi se na niskoj 80 ° F (oko 27 ° C). Sezonski opseg temperature u Karakasu između proseka najhladnijeg meseca (januara) i najtoplijeg mjeseca (maja) je samo 5 ° F, znatno manje od normalnog dnevnog opsega. Godišnje padavine su oko 32 inča (800 mm). Od maja do novembra postoji izrazita kišna sezona, koja čini više od četiri petine ukupnih godišnjih padavina i sadrži toplo, vlažno vreme. Nasuprot tome, sušna sezona, od decembra do aprila, karakterišu čisto nebo i prijatno hladne temperature.
Veće planinske padine, pogotovo na severu, uglavnom su oblačne. Postoji prilično bogata vegetacija, uključujući ostatke šuma, koja ostaje zelena tokom cele godine. Drugi delovi raskošne vegetacije čuvaju se u glavnim parkovima grada i
njegovim raznim vrtovima, uključujući i Botaničku baštu. Tamo gde prevladavaju neugodne kosine, erozija je ozbiljan problem. Života ptica, koja je nekada premašila 100 vrsta u dolini, dramatično je smanjena.
Ekonomija[uredi | uredi izvor]
Ekonomija Venecuele skoro isključivo zasniva na nafti. Otkrivena 1914. godine, nafta je pretvorila Venecuelu u jednu od najbogatijih zemalja Latinske Amerike i još uvijek čini više od 20 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) zemlje. Veliki naftni bum došao je tokom sedamdesetih godina prošlog veka, čime je zemlja skoro navečer transformisala. Iako su glavne uljne naslage locirane u slivu Maracaibo, Caracas je izuzetno koristio prihode od nafte; Njegova moderna arhitektura i njen status kao centar političke, naučne i kulturne Venecuele su uglavnom zahvaljujući prihodu nafte. Karakas je glavni poslovni centar u zemlji, kao i centar svih poslovnih sektora - poljoprivreda, nafta, struja - iako većina resursa dolazi iz različitih dijelova zemlje. Nedavni prenos moći u najveću naftnu kompaniju u zemlji doprinio je ekonomskoj nesigurnosti nacije koja proizvodi naftu, a ekonomisti pažljivo prate tržišta, poslovni sektor i političku situaciju u Karakasu.
Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
- Nju Orleans
- San Francisko
- Alžir
- El Ajun
- La Paz
- Managva
- Montevideo
- San Salvador
- Vigo
- Ekatepek de Morelos
- Santijago de Keretaro
- Melilja
- Aveiro
- Adeje
- Paita
- Meksiko Siti
- Minsk
- Madrid
- Teheran
- Rio de Žaneiro
- Las Palmas de Gran Kanarija
- Santa Kruz de Tenerife
- Santo Domingo
- Kali, Rosario, Kluž-Napoka, Okrug Honolulu
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
https://www.britannica.com/place/Caracas http://www.city-data.com/world-cities/Caracas-Economy.html