Kosovci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oblast Kosovo, obuhvata istočnu polovinu Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija

Kosovci su stanovnici Kosova, jedne od oblasti Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija, Srbija.[1]

Stanovnici Kosova[uredi | uredi izvor]

Stanovnik Kosova na srpskom jeziku zove se Kosovac, a na albanskom Kosovar.[2]

I u rečniku „Fjalor shqip serbokroatisht/Albansko srpskohrvatski rečnik“, autora Abdulaha Zajmija, Mehdi Bardija, Sulejmana Drinija, Ljatifa Muljakua, Ganija Ljubotenija i Sitkija Imamija (Albanološki institut u Prištini, 1981. pp. 456), stoji:

  • kosovar ~i m, pl. ~ ё Kosovac.
  • kosovar ~e adj. kosovski: Lufta e Kosovës Kosovska bitka.
  • kosovar/e ~ja f. pl. ~e Kosovka.

Drugim rečima, Albanci za stanovnike Kosova kažu da su Kosovari, dok su Kosovarje žene stanovnice Kosova. U svom književnom jeziku, kao i u rečnicima, oni razlučuju srpski od albanskog naziva za žitelje ove južne pokrajine. U srpskom jeziku kod nekih ljudi ima mešanja ovih termina. U standardnom srpskom, kao i književnom, situacija oko naziva žitelja Kosova je sasvim jasna – oni su Kosovci, odnosno Kosovke.

No, kroz istoriju, kad Kosovo i Metohija nisu bili administrativna celina, bilo je nešto drugačije. Pod Kosovom se, u geografskom smislu, podrazumevala oblast od Kosovske Mitrovice do Šar-planine, pa su se ktetikom Kosovac nazivali samo stanovnici ove kotline. Za stanovnike Metohije postoji naziv Metohijac koji je retko korišćen, tako da izgleda neodomaćen, jer se onda više koristio termin Prizrenac, Pećanac, Dreničanin itd, za stanovnike određenog kraja Metohije. Otpor prema ovom nazivu svakako postoji u albanskom narodu, tako da reči Metohija nema ni u jednom od ova dva rečnika Albanološkog instituta u Prištini. Naziv metohija < metoh kazuje da je reč o crkvenom imanju, imanju koje je nekad bilo crkveni posed. Albanci imaju svoj naziv ove oblasti koji obuhvata širi pojam od srpskog shvatanja Metohije, i odnosi se i na delove Albanije (Dukađin). Interesantno je da ove reči nema ni u „Fjalor serbokroatisht shqip“ iz 1974. (pa ni u obnovljenom izdanju 1986), kao što nema ni reči Metohija. No, Dukađina ima u rečniku „Fjalor shqip serbokroatisht / Albansko srpskohrvatski rečnik“ iz 1981. godine.

Južna pokrajina posle Drugog svetskog rata imala je naziv Autonomna Kosovsko-Metohijska Oblast (od 10. jula 1945), pa potom Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija (od aprila 1963), da bi kasnije (od novembra 1968) postala Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo. U 21. veku reč Kosovac dobila je i značenje stanovnika takozvane Republike Kosovo (jednostrano proglašene države na teritoriji Republike Srbije od 2008), a ne samo oblasti Kosovo i Metohija koju Srbija jedino priznaje, zvanično, kao Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija (punopravni deo, pokrajine Srbije).

Termin Kosovar za sve stanovnike Kosova i Metohije između dva rata koristila je Komunistička partija Jugoslavije, a reč Kosovac ne.[3].

U srpskom narodu i srpskom jeziku od davnina postoji prezime Kosovac i žensko ime Kosovka, pa i naziv mesta Kosovac. Nema ktetika Kosovar niti Kosovarka, kao što nema ni prideva kosovarski, ni drugih izvedenica od te reči, već samo kosovski. Otuda dolaze nazivi Kosovski boj ili Kosovska bitka, a ne Kosovarski boj, odnosno Kosovarska bitka. To govori da reč Kosovar nije nastala u duhu srpskog jezika, da nije odomaćena niti masovno prihvaćena od srpskog življa, kao i činjenica da se danas pod rečju Kosovac i Kosovka za gotovo sve Srbe podrazumevaju stanovnici Kosova i Metohije, a ne samo kotline Kosovo ili ikako samoproglašene Republike Kosovo.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Grupa autora „Rečnik srpskog jezika“, Matica srpska, Novi Sad. 2007. ISBN 978-86-7946-004-2.
  2. ^ Zajmi, A., Bardhi, M., Drini, S., Mulaku, L., Luboteni, G., Imamai, S.: „Fjalor serbokroatisht shqip“, Instituti albanologjik i Prishtines, Priština, 1974, 307
  3. ^ Grupa autora „U vatri revolucije“ (edicija: I - XVI), Institut za istoriju, Priština, 1974—1985.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Urošević, Atanasije: Kosovo, Naučno delo, Beograd, 1965,
  • Zajmi, A., Bardhi, M., Drini, S., Mulaku, L., Luboteni, G., Imamai, S.: „Fjalor serbokroatisht shqip“, Instituti albanologjik i Prishtines, Priština, 1974,
  • Zajmi, A., Bardhi, M., Drini, S., Mulaku, L., Luboteni, G., Imamai, S.: Fjalor shqip serbokroatisht/Албанско српскохрватски речник, Instituti albanologjik i Prishtines, Priština, 1981,
  • Trifun Pavlović: Kosovo u srpskim imenima, NUB „Ivo Andrić“, Priština, 2001,
  • Grupa autora: Rečnik srpskog jezika, Matica srpska, Novi Sad, 2007