Kulturni genocid
Kulturni genocid ili kulturno čišćenje je koncept koji je, kao komponentu genocida 1944. godine definisao pravnik Rafael Lemkin. Ovaj termin je bio predložen za upotrebu u Deklaraciji Ujedinjenih nacija o pravima urođeničkog stanovništva iz 2007. godine, nasuprot termina etnocid, ali se nije pojavio u završnoj verziji dokumenta. Precizna definicija pojma kulturni genocid ne postoji. Neki etnolozi, na primer Robert Žolin koriste termin etnocid za kulturni genocid,[1] međutim ovaj pristup je neretko kritikovan kao mešanje pojmova etniciteta i kulture.[2]
Upotreba[uredi | uredi izvor]
Još je 1944. Rafael Lemkin primetio kulturnu komponentu genocida, koja se od tada naziva kulturnim genocidom. Od tada se termin koristi i u javnim obraćanjima, kao fraza protesta protiv uništenja kulturne baštine.[3] Zbog raširene upotrebe, neretko se, pogrešno, koristi za bilo kakvo uništavanje baštine, bez obzira da li je cilj takvog uništenja genocidalne prirode.
Predložena upotreba[uredi | uredi izvor]
Sastavljači Konvencije o genocidu iz 1948. razmatrali su upotrebu termina kulturni genocid, ali su odustali. Pravna definicija samog genocida je nespecifična u pogledu preciznog načina na koji se genocid čini, već isključivo navodi da je to destrukcija sa namerom da se uništi rasa, verska, etnička ili nacionalna grupa kao takva.[4][5]
Član 7 predloga Deklaracije Ujedinjenih nacija o pravima urođenika sadržao je termin kulturni genocid, bez definicije pojma.[6] Kompletan član glasio je:
- Urođeni narodi uživaju kolektivno i lično pravo da ne budu žrtve etnocida ili kulturnog genocida, uključujući prevenciju i zaštitu od:
- (a) Bilo kakve radnje koja ima za cilj narušavanje njihovog integriteta kao nezavisnih naroda, njihovih kulturnih vrednosti i etničkog identiteta;
- (b) Bilo kakve radnje koja ima za cilj da im bespravno oduzme zemlju, teritoriju ili resurse;
- (c) Bilo kakvog oblika transfera populacije ( proterivanje, egzodus, razmena) koja za cilj ima narušavanje njihovih prava;
- (d) Bilo kakvog oblika asimilacije ili integracije u druge kulture ili načine života nametnute im zakonskim, administrativnim i dugim merama;
- (e) Bilo kakvog oblika propagandnih aktivnosti usmerenih protiv njih.
Ovaj se tekst pojavio samo u predlogu. Deklaracija je usvojena od strane Generalne skupštine Organizacije ujedinjenih nacija tokom 62. zasedanja u Sedištu Organizacije UN u Njujorku 13. septrembra 2007. Tekst usvojene deklaracije u sebi sadrži rešenje ”genocid, ili drugi čin nasilja” u Članu 7 (jedino mesto u dokumentu gde se genocid pominje).
U praksi[uredi | uredi izvor]
U praktičnoj upotrebi, termin kulturni genocid podrazumeva uništenje kulturnih artefakata poput knjiga, umetnina i građevina i zabrane kulturnih aktivnosti koje se ne slažu sa principima agresora. Uništenje kulturnih dobara u slučaju rata je ratni zločin, a postupanje u ratnim situacijama reguliše Haška konvencija iz 1954. godine. Motivi za ovakvo delovanje mogu biti verske prirode, deo etničkog čišćenja, da bi se uništili dokazi o postojanju određene kulture na nekom, ili pokušaji da se istorija obriše i ponovo napiše. Elementi kulturnog genocida svakako se nalaze i u kolonijalizmu, nad urođeničkim ili kolonizovanim narodima.
U područjima koje kontroliše, samoproklamovana Islamska Država (ID) vrši kampanju kulturnog čišćenja, uništavajući artefakte[7] i istorijske lokalitete, iz navodnih verskih razloga, pošto smatra kulturno nasleđe oblasti koje kontroliše idolopokloničkim i protivnom Islamskog veri. Tako su se u periodu 2014-2015 na meti udara našla mnoga istorijska mesta, od kojih deo pod zaštitom UNESKA kao svetska baština. Neki od ugroženih ili razrušenih lokaliteta su citadela u gradu Alepo,[8] muzej u gradu Mosul,[9] i mnogi drugi. Na meti stradanja su i šiitske džamije i druge svetinje.
Primeri upotrebe termina[uredi | uredi izvor]
Termin je bio korišćen u mnogim značajnim situacijama da opiše uništenje kulturne baštine:
- Pojedini stručnjaci koriste termin kulturni genocid za progon pripadnika Bahai religije u Iranu.
[10][11][12] - Kada se opisuju zločini Sila Osovine, a naročito Trećeg rajha nad okupiranim teritorijama u pogledu progona kulture.[13]
- 2007 godine jedan kanadski član parlamenta, kritikovao je odgovorno ministarstvo zemlje zbog uništavanja dokumenata koji su se odnosili na tretman prema urođeničkom stanovništvu i čin odredio kao kulturni genocid.[14]
- Neki eksperti navode da je uništenje srednjovekovnih nadgrobnih spomenika Jermena od strane Azerbejdžana, i poricanje postojanje takvih spomenika na groblju u Julfi kulturni genocid. [15][16]
- 1989. Robert Badinter, francuski krivični advokat poznat po zalaganju protiv smrtne kazne opisujući situaciju na Tibetu, u prisustvu 14. Dalaj Lame.[17] Sam Dalaj Lama iskoristio je termin kasnije 1993.[18] i 2008. godine.[19]
- Postojeći napori Kineske Komunističke Partije da ograniče i umanje upotrebu kantonskog jezika mnogi smatraju kulturnim genocidom.
Primeri antisrpskih kulturocida[uredi | uredi izvor]
Nacisti su u Drugom svetskom ratu bombardovali u Beogradu knjižnicu na Kosančićevom vencu, uništivši tako ogromnu građu vezanu za kulturnu istoriju srpskog naroda. Tom prilikom trajno nestaju mnoge stare rukopisne i štampane knjige. U NDH i savremenoj Hrvatskoj se vršio i vrši politički progon svega što je vezano za srpski narod, pa je u sklopu te politike antisrpskog zastrašivanja, ćirilica potiskivana na razne načine, a mnoge srpske pravoslavne crkve su srušene u vreme ratova. Komunisti su srušili i u vreme mira pravoslavnu crkvu Svetih Kirila i Metodija na Visu i kapelu Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu. U Crnoj Gori su kolašinski komunisti spalili na lomači knjige i arhivsku građu manastira Morače, koja je tu vekovima skupljana, a albanska politika na Kosovu i Metohiji ima političke ambicije da srpske manastire na tom prostoru javnosti interpretira kao kulturno blago albanskog naroda. U Martovskom pogromu 2004. su od albanskih terorista stradale mnoge srpske crkve i manastiri, kao i u ranijim periodima, u vreme raznih okupacija na tom prostoru.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Robert Jaulin (1970). Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ Delanty & Kumar 2006, str. 326.
- ^ Raphael Lemkin, Acts Constituting a General (Transnational) Danger Considered as Offences Against the Law of Nations (J. Fussell trans., 2000) (1933); Raphael Lemkin, Axis Rule in Occupied Europe. str. 91 (1944).
- ^ Fussell trans., 2000) (1933); Raphael Lemkin, Axis Rule in Occupied Europe. str. 91 (1944).
- ^ Hirad Abtahi; Philippa Webb . The Genocide Convention. BRILL. 2008. ISBN 978-90-04-17399-6. str. 731. Retrieved 22 February 2013.
- ^ Davidson 2012.
- ^ Robinson, Julian (26 February 2015).
- ^ Blast damages citadel wall in Syria's Unesco-listed Aleppo - Telegraph
- ^ Isis fighters destroy ancient artefacts at Mosul museum | World news | The Guardian
- ^ Ghanea-Hercock, Nazila (1997). Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ Nader Saiedi (2008). Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ Frelick, Bill (jesen 1987). Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ Schabas 2000, str. 179
- ^ Jorge Barrera (25 April 2007).
- ^ History Today, November 2007, "Sacred Stones Silenced in Azerbaijan"
- ^ Switzerland-Armenia Parliamentary Group, "The Destruction of Jugha", Bern, 2006.
- ^ Institut National de l'Audiovisuel (21 April 1989). Les droits de l'homme [Human rights]. Apostrophes (Videotape) (in French) (Ina.fr). Retrieved 2 May 2015.
- ^ "10th March Statements Archive". Retrieved 4 January 2015.
- ^ "'Eighty killed' in Tibetan unrest".
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Abtahi, Hirad; Webb, Philippa (2008). The Genocide Convention. BRILL. str. 731. ISBN 978-90-04-17399-6. Pristupljeno 22. 02. 2013.</ref>
- Davidson, Lawrence (2012). Cultural Genocide. Rutgers University Press. ISBN 978-0-8135-5344-3. Pristupljeno 22. 02. 2013.
- Delanty, Gerard; Kumar, Krishan (2006). The SAGE Handbook of Nations and Nationalism. SAGE. str. 326. ISBN 978-1-4129-0101-7. Pristupljeno 28. 02. 2013. „The term 'ethnocide' has in the past been used as a replacement for cultural genocide (Palmer 1992; Smith 1991:30-3), with the obvious risk of confusing ethnicity and culture.”
- Schabas, William (2000). Genocide in International Law: The Crimes of Crimes. Cambridge University Press. str. 179. ISBN 978-0-521-78790-1.