Lamberto Dini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lamberto Dini
Lamberto Dini
Lični podaci
Datum rođenja(1931-03-01)1. mart 1931.(93 god.)
Mesto rođenjaFirenca, Kraljevina Italija
DržavljanstvoItalija
NarodnostItalijan
ReligijaKatolik
UniverzitetUniverzitet u Firenci
Univerzitet u Minesoti
Univerzitet u Mičigenu
ProfesijaEkonomista
Porodica
SupružnikDonatela Paskuali Cingone
Politička karijera
Politička
stranka
RI (1996–2002)
DL (2002–2007)
LD (2007–2009)
PdL (2009–2013)
17. januar 1995 — 18. maj 1995.
PredsednikOskar Luiđi Skalfaro
PrethodnikSilvio Berluskoni
NaslednikRomano Prodi
18. maj 1996 — 11. jun 2001.
Predsednik vladeRomano Prodi
Masimo D'Alema
Đulijano Amato
PrethodnikĐulijano Amato
NaslednikRomano Prodi
11. maj 1994 — 18. maj 1996.
Predsednik vladeSilvio Berluskoni
PrethodnikPijero Baruči
NaslednikKarlo Aceljo Čampi

Potpis

Lamberto Dini (ital. Lamberto Dini; Firenca, 1. mart 1931)[1] italijanski je političar i ekonomista. Bio je generalni direktor Banke Italije od 1979. do 1994. godine, ministar finansija od 1994. do 1996. godine, 51. premijer Italije od 1995. do 1996. godine i ministar spoljnih poslova od 1996. do 2001. godine.

Mladost i karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon studija ekonomije u svom rodnom gradu Firenci, Dini je 1959. godine preuzeo funkciju u Međunarodnom monetarnom fondu, gde je napredovao sve dok nije služio kao izvršni direktor za Italiju, Grčku, Portugal i Maltu između 1976. i 1979. godine. Zatim je u oktobru 1979. prešao u Banci Italije, gde je bio izvršni direktor do maja 1994. godine. Kada je guverner Banke Italije, Karlo Aceljo Čampi, sa kojim je Dini razvio rivalstvo, pozvan da bude premijer u aprilu 1993. godine, Dini je bio naširoko mišljen da ga nasledi, ali je promašen (navodno na Čampijev podsticaj) u korist Antonija Fazija.

Dini se vratio kada je Silvio Berluskoni formirao svoju prvu vladu u maju 1994, u kojem je Dini bio ministar finansija.[2] Zbog razlaza između Berluskonija i njegovog koalicionog partnera Umberta Bosija, lidera Lega Nord, Berluskonijeva vlada je pala u decembru 1994, nakon samo sedam meseci na vlasti. U januaru 1995, Dinija je predsednik Oskar Luiđi Skalfaro imenovao za premijera.[3] Dini je takođe preuzeo portfelj za trezor u vladi i bio je neizabrani premijer i ministar.[2] Iako nije bio zapažen kao levičar, poverenje mu je izglasano levičarskim partijama (osim Partije komunističke obnove ) i Lega Nord, dok su njegovi nekadašnji partneri u desničarskoj vladi odlučili da se uzdrže dok navodeći dobronamernost. Njegov kabinet je bio tehnokratski.

Počasti[uredi | uredi izvor]

Godine 2000. tokom državne posete Ujedinjenom Kraljevstvu odlikovan je počasnim Velikim krstom Viteškog reda najuglednijeg reda Svetog Mihaila i Svetog Đorđa.[4] Dana 29. aprila 2009, japanska vlada je objavila da je dodelila Dinija Veliki kordon Ordena izlazećeg sunca; čast su mu uručili car i japanski premijer na svečanoj ceremoniji u maju 2009. [5]

Strane počasti[uredi | uredi izvor]

 Ujedinjeno Kraljevstvo:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Moliterno, Gino (11. 9. 2002). Encyclopedia of Contemporary Italian Culture. Routledge. ISBN 9781134758760. Pristupljeno 7. 6. 2022 — preko Google Books. 
  2. ^ a b Maria Green Cowles (2001). Transforming Europe: Europeanization and Domestic Change. Cornell University Press. str. 79. ISBN 978-0-8014-8671-5. Pristupljeno 5. 10. 2012. 
  3. ^ Bohlen, Celestine (14. 1. 1995). „Italy Names Banker With No Party Ties New Prime Minister”. The New York Times. str. 1. 
  4. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 2014-04-22. g. Pristupljeno 2021-01-08. 
  5. ^ „Japan Today”. Arhivirano iz originala 5. 6. 2011. g. Pristupljeno 7. 6. 2022. 
  6. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 2014-04-22. g. Pristupljeno 2021-01-08. {{cite web}}: CS1 maint: archived copy as title (link)