Lorencove transformacije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Lorencove transformacije nose ime po Hendriku Lorencu. Uvedene su da bi se zakoni sabiranja brzina i Galilejeve transformacije usaglasile sa drugim postulatom specijalne teorije relativnosti. Lorencove transformacije su transformacije koordinata. Dugo su bile korišćene Galilejeve transformacije, ali u uslovima specijalne teorije relativnosti njihova primena nije bila moguća. Lorencove transformacije daju vezu koordinata i jednog događaja iz dva referentna sistema i ta veza je saglasna sa teorijom relativnosti. Transformacije važe samo u slučaju da se sistemi kreću bez ubrzanja, ravnomerno pravolinijski, ili ako miruju, tj. važe za inercijalne sisteme.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Majkelson—Morlijev eksperiment, koji je bio izveden krajem devetnaestog veka, pokazao je da brzina svetlosti ne zavisi od brzine kretanja posmatrača i izvora svetlosti. Taj zaključaj je u narednih nekoliko decenija doveo do revolucije u mehanici. Rezultat Majkeslon-Morlijev ogleda je bio u direktnoj suprotnosti sa klasičnim (Galilejevim) zakonom sabiranja svetlosti, i zamenili su ih Lorencovim transformacijama. Lorencove sile su imale uticaj na mnoge delove mehanike, sledile su nove definicije za impuls, energiju i silu. Jedna od važnih posledica Lorencovih transformacija je energija mase, čija je vrednost izražena jednom od najslavnijih formula u fizici .

Izvođenje formula[uredi | uredi izvor]

Transformacije u nepokretnim sistemima[uredi | uredi izvor]

Razmatranjem jednodimenzijalnog slučaja u kojem se traže transformacije u skladu sa činjenicom da su brzine svetlosti iste u svakom inercijalnom sistemu. U slučaju da oba inercijalna sistema miruju jedan u odnosu na drugi, lako se može ustanoviti da je u oba sistema vrednost brzine svetlosti ista.

gde je x je x koordinata u sistemu Ѕ, h’ je h koordinata u sistemu Ѕ’ h0 je položaj sistema Ѕ’ u sistemu Ѕ, t je vreme u sistemu Ѕ, a t vreme u sistemu Ѕ’. Posmatrajući iz sistema Ѕ’, neka svetlost krene u trenutku t’1 iz sistema Ѕ’ i dođe do nekog položaju u sistemu Ѕ u trenutku t’2. Brzina svetlosti u sistemu Ѕ je označena sa s, a u sistemu Ѕ’ sa s’.

Kretanje u pravcu h-ose[uredi | uredi izvor]

Transformacije u nepokretnim sistemima ne važe, ako tražene transformacije nisu linearne u odnosu na vreme i položaj. Stoga se pretpostavlja da su tražene transformacije oblika:

Neka se sistem Ѕ’ u sistem Ѕ kreće brzinom u duž h-ose. U početnom trenutku koordinatni počeci sistema se poklapaju. Posmatranjem koordinatnog početka sistema Ѕ’ u sistemu Ѕ važe sledeće tvrdnje:

sledi

smenom B sa v*D dobija se

Ako se situacija posmatra iz sistema Ѕ’, posmatranjem sistema Ѕ koji se kreće sledi

apsolutna vrednost brzine drugog sistema je u oba slučaja ista

uz pretpostavku da se sistemi kreću međusobno brzinom različitom od nule gornji izraz se može podeliti sa t’*v

smenom D sa A dobija se

U drugom slučaju. Neka se sistem Ѕ’ u sistem Ѕ kreće brzinom u duž h-ose. U početnom trenutku koordinatni počeci sistema se poklapaju. Neka u tom trenutku svetlost krene iz koordinatnog početka u pozitivnom smeru duž h-ose. Pošto se svetlost kreće jednakom brzinom u oba sistema važi

iz prethodnih transformacija sledi

upotrebom x’ = ct’ dobija se

čime se pojednostavljuje transformacija i dobija se

Razlika između sistema Ѕ i Ѕ’ je u predznaku relativne brzine drugog sistema u odnosu na prvi. Pod pretpostavkom da je konstanta A nezavisna od predznaka brzine. Tada za oba sistema vrede iste transformacije. Razlika u transformacijama za Ѕ’ sistem je ta da će u njemu umesto relativne brzine v biti ista brzina, ali suprotnog predznaka.

Ako u početnom trenitku iz koordinatnog početka polazi foton u pozitivnom smeru apscise dobiju se relacije:

Ako se te dve jednačine pomnože međusobno dobija se:

Uvrštavanjem vrednosi A u postojeće transformacije dobijamo:

Lorencove transformacije za vreme:

U specijalnoj teoriji relativnosti se koriste i oznake

Stoga se transformacije mogu kraće napisati:

Kretanje u pravcu y i z ose[uredi | uredi izvor]

Transformacije iznad se odnose samo ako se kretanje vrši u pravcu h-ose. Rezultati su slični i za kretanje u pravcu y-ose i z-ose. Za u-osu

izvedeno iz

Gde su v i \beta sada u pravcu u-ose. Za z–osu dobija se

Lorencova matrica se obično obeležava velikim slovom lambda

ili kraće

Kretanje u bilo kojem pravcu[uredi | uredi izvor]

Vektorska forma[uredi | uredi izvor]

Forma matrice[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]