Lorencove transformacije nose ime po Hendriku Lorencu. Uvedene su da bi se zakoni sabiranja brzina i Galilejeve transformacije usaglasile sa drugim postulatom specijalne teorije relativnosti. Lorencove transformacije su transformacije koordinata. Dugo su bile korišćene Galilejeve transformacije, ali u uslovima specijalne teorije relativnosti njihova primena nije bila moguća. Lorencove transformacije daju vezu koordinata i jednog događaja iz dva referentna sistema i ta veza je saglasna sa teorijom relativnosti. Transformacije važe samo u slučaju da se sistemi kreću bez ubrzanja, ravnomerno pravolinijski, ili ako miruju, tj. važe za inercijalne sisteme.
Majkelson—Morlijev eksperiment, koji je bio izveden krajem devetnaestog veka, pokazao je da brzina svetlosti ne zavisi od brzine kretanja posmatrača i izvora svetlosti. Taj zaključaj je u narednih nekoliko decenija doveo do revolucije u mehanici. Rezultat Majkeslon-Morlijev ogleda je bio u direktnoj suprotnosti sa klasičnim (Galilejevim) zakonom sabiranja svetlosti, i zamenili su ih Lorencovim transformacijama. Lorencove sile su imale uticaj na mnoge delove mehanike, sledile su nove definicije za impuls, energiju i silu. Jedna od važnih posledica Lorencovih transformacija je energija mase, čija je vrednost izražena jednom od najslavnijih formula u fizici .
Razmatranjem jednodimenzijalnog slučaja u kojem se traže transformacije u skladu sa činjenicom da su brzine svetlosti iste u svakom inercijalnom sistemu. U slučaju da oba inercijalna sistema miruju jedan u odnosu na drugi, lako se može ustanoviti da je u oba sistema vrednost brzine svetlosti ista.
gde je x je x koordinata u sistemu Ѕ, h’ je h koordinata u sistemu Ѕ’ h0 je položaj sistema Ѕ’ u sistemu Ѕ, t je vreme u sistemu Ѕ, a t vreme u sistemu Ѕ’.
Posmatrajući iz sistema Ѕ’, neka svetlost krene u trenutku t’1 iz sistema Ѕ’ i dođe do nekog položaju u sistemu Ѕ u trenutku t’2. Brzina svetlosti u sistemu Ѕ je označena sa s, a u sistemu Ѕ’ sa s’.
Transformacije u nepokretnim sistemima ne važe, ako tražene transformacije nisu linearne u odnosu na vreme i položaj. Stoga se pretpostavlja da su tražene transformacije oblika:
Neka se sistem Ѕ’ u sistem Ѕ kreće brzinom u duž h-ose. U početnom trenutku koordinatni počeci sistema se poklapaju. Posmatranjem koordinatnog početka sistema Ѕ’ u sistemu Ѕ važe sledeće tvrdnje:
sledi
smenom B sa v*D dobija se
Ako se situacija posmatra iz sistema Ѕ’, posmatranjem sistema Ѕ koji se kreće sledi
apsolutna vrednost brzine drugog sistema je u oba slučaja ista
uz pretpostavku da se sistemi kreću međusobno brzinom različitom od nule gornji izraz se može podeliti sa t’*v
smenom D sa A dobija se
U drugom slučaju. Neka se sistem Ѕ’ u sistem Ѕ kreće brzinom u duž h-ose. U početnom trenutku koordinatni počeci sistema se poklapaju. Neka u tom trenutku svetlost krene iz koordinatnog početka u pozitivnom smeru duž h-ose. Pošto se svetlost kreće jednakom brzinom u oba sistema važi
iz prethodnih transformacija sledi
upotrebom x’ = ct’ dobija se
čime se pojednostavljuje transformacija i dobija se
Razlika između sistema Ѕ i Ѕ’ je u predznaku relativne brzine drugog sistema u odnosu na prvi. Pod pretpostavkom da je konstanta A nezavisna od predznaka brzine. Tada za oba sistema vrede iste transformacije. Razlika u transformacijama za Ѕ’ sistem je ta da će u njemu umesto relativne brzine v biti ista brzina, ali suprotnog predznaka.
Ako u početnom trenitku iz koordinatnog početka polazi foton u pozitivnom smeru apscise dobiju se relacije:
Ako se te dve jednačine pomnože međusobno dobija se:
Uvrštavanjem vrednosi A u postojeće transformacije dobijamo:
Lorencove transformacije za vreme:
U specijalnoj teoriji relativnosti se koriste i oznake
Derivation of the Lorentz transformations. This web page contains a more detailed derivation of the Lorentz transformation with special emphasis on group properties.
The Paradox of Special Relativity. This webpage poses a problem, the solution of which is the Lorentz transformation, which is presented graphically in its next page.