Manastir Bošnjane

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir svetog apostola i jevanđeliste Luke
Osnovni podaci
Tipmanastir
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija kruševačka
Osnivanje14. vek
Upravnikprotosinđel Luka (Milošević)
PosvećenSvetom Luki
Lokacija
MestoBošnjane, opština Varvarin
Država Srbija

Manastir Bošnjane je muški manastir Eparhije kruševačke Srpske pravoslavne crkve iz 14. veka.[1]

Naziv manastira se pominje i u obliku Bošnjani,[2] koji se sreće u delu literature, kao i u pojedinim sredstvima javnog informisanja.

Starešina manastira je protosinđel otac Luka (Milošević), sa bratstvom na čelu od 2022 . godine.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Smešten je iznad sela Bošnjane, blizu Varvarina. Posvećen je svetom apostolu Luki. Prema narodnom predanju, za vreme kneza Lazara, krajem 14. veka, sagrađen je prvobitni manastir, na mestu naselja iz rimskog vremena, koje se zvalo Drenac ili Bukovac. Kasnije, za vreme Turaka manastir je bio ugašen, a sve građevine srušene i uništene.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Manastir je osnovan u doba kneza Lazara. Pominje na posedima koje je on Ravaničkom poveljom darovao svojoj zadužbini — manastiru Ravanici.

Prema narodnom predanju, ovde je za vreme kneza Lazara, krajem 14. veka, sagrađen prvobitni manastir, na mestu nasilja iz rimskog vremena, koje se zvalo Drenac ili Bukovac. Kasnije, za vreme Turaka manastir je bio ugašen, a sve građevine srušene i uništene.

U saglasnosti sa predanjem je i realna pretpostavka, pošto pisani izvori ne postoje, da je manastir osnovan u doba kneza Lazara, imajući u vidu da se nalazi na posedima, koje je ovaj vladar Ravaničkom poveljom darovao svojoj zadužbini — manastiru Ravanici. Toponimi Grčka kosa, Grčka ćuprija i Grčki potok u okolini, možda ukazuju da su prvobitni manastir krajem 14. i početkom 15. veka naseljavali monasi sinaiti, pristigli sa vizantijskog prostora. U domenu pretpostavke je veza manastira u Bošnjanima (gde se oduvek proslavlja praznik Četrdeset mučenika sevastijskih — Mladenci) sa Temnićkim natpisom (pločom koja je bila ugrađena u neku crkvu, iz 10—11. vek), pronađenom u obližnjem selu Gornjem Katunu, na kojoj se nalaze imena deset od Četrdeset sevastijskih mučenika.

Postoji autentično svedočanstvo da su bošnjanski manastir početkom 19. veka, u vreme srpskih buna, zapalili Turci i da je tom prilikom stradalo mnogo naroda.

Blagoslovom episkopa šumadijskog Save, 1990. godine započeta je gradnja manastira Svetog Luke, koji je 21. jula 1996. godine završen i osvećen. Manastir je podignut iz temelja za vreme starešinstva monahinje Makrine Majstorović, tako da je do 2002. godine bio ženski, da bi od tada, dolaskom arhimandrita Alekseja (Bogićevića) za nastojatelja, postao muški. U manastiru je živeo i podvizavao se jedan od najvećih proroka svog vremena, monah - Starac Gavrilo Antonijević.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Manastirski kompleks ograđen zidom, danas čine manastirski hram, zvonik sa kapelama u osnovi i osam zvona, konak, letnjikovac i u zgradu ugrađen istočnik.

Crkva manastira Svetog Luke rađena je u raškom arhitektonskom stilu, pravougaone je osnove, zasvođen poluobličastim svodom. Na zapadnom delu je otvoren trem iznad kojeg se uzdiže četvorostrana masivna kula zvonara. Oltarska apsida na istoku i dve bočne konhe pravougaonog su oblika. Fasade su od bele opeke sa jednostavnim reljefnim ukrasima oko otvora. Krov iznad hrama je dvoslivan, a iznad zvonika četvoroslivan, pokriven crepom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • S. Mijatović, Temnić, Srpski etnografski zbornik VI, Beograd 1905, 329.
  • Arheološki spomenici i nalazišta II, Beograd 1956, 192.
  • P. Pajkić, Opis manastira Eparhije šumadijske, Srpska pravoslavna eparhija šumadijska 1947-1997, Šematizam, Kragujevac 1997, 221-222.
  • R. Mišev, Povest o manastiru Svetog Luke, Kragujevac-Bošnjani 2007.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]