Materijalizam i hrišćanstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Neki hrišćanski teolozi prihvataju holističku kombinaciju hrišćanske teologije sa nekim idejama (ontološkim) materijalizma, vjerovanja da je materija fundamentalna supstancija svijeta i da mentalne pojave rezultuju iz materije.

Istorijska pozadina[uredi | uredi izvor]

Tokom istorije, hrišćansko mišljenje sukobljavalo se sa idejama tijela, svijeta i duha, te međuodnosa istih pri spasenju svake osobe. Kao što je kardinal Jozef Racinger (papa Benedikt XVI) rekao u djelu Šta znači biti hrišćanin (2006): „Hrišćanska teologija... tokom vremena pretvorila je kraljevstvo Boga u kraljevstvo raja koji je iznad ovog smrtnog života; dobrost čovjeka postalo je spasenje duša, što opet prevazilazi ovaj život, nakon smrti.”

Ova tendencija spiritualizacije, kako kaže Racinger, nije poruka Isusa Hristosa. „Za ono što je sublimno u ovoj poruci”, izjavio je, „jest precizno da je Gospodar govorio ne samo o drugom životu, ne samo o ljudskim dušama, nego je dovodio u pitanje i tijelo, cijelog čovjeka, u utjelovljenoj formi, što je uključenost u istoriju i društvo; da je obećao kraljevstvo Boga čovjeku koji živi tjelesno sa drugim ljudima u ovoj istoriji.”[1]

Hrišćanski materijalizam je tema o kojoj se uveliko diskutuje kao poziciji u savremenoj analitičkoj filozofiji religije, za koju se zalažu ličnosti kao što je Peter van Invagen[2] i Trenton Meriks.[3]

Karol Vojtiva (papa Jovan Pavle II) u Teologiji tijela navodi da je „Tijelo, kao samo, u mogućnosti da čini vidljivo ... duhovno i božansko.”

Kristofer Vest, pri razmatranju riječi pape Jovana Pavla II, tvrdi:

Teologija tijela je jasan poziv da Crkva ne postane više „spiritualna”, već da postane više inkarnacionalna. To je poziv da se dozvoli da Riječ Jevanđelja dopre do tijela i kostiju.[4]

Arhiepiskop Vilijam Templ istakao je da je hrišćanstvo „najotvorenije materijalističko od svih velikih religija”.[5]

Odbacivanje ’materijalizma’[uredi | uredi izvor]

Prema pisanju Konstantina Gutberleta u Katoličkoj enciklopediji (1911), materijalizam je definisan kao „filozofski sistem koji odbacije materiju kao jedinu realnost na svijetu…opovrgava postojanje Boga i duše”.[6] Prema ovom gledištu, materijalizam može da se shvati kao nekompatibilan sa svjetskim religijama koje pripisuju postojanje nematerijalnim objektima.[7] Materijalizam može da se nadoveže na ateizam; prema Langeu (1892): „Didro nije uvijek u Enciklopediji izražavao sopstveno mišljenje, nego je tačno da koliko i posvećenost koju još nije ostvario kako i ateizam i materijalizam.”[8]

Meri Bejker Edi (pokret Hrišćanska nauka) opovrgava postojanje materije na osnovu svesosti Uma (koji smatra sinonimom za Boga).[9]

Hosemarija Eskriva i Opus dei[uredi | uredi izvor]

Najvidljivija upotreba termina nalazi se u spisima Hosemarije Eskrive, španskog katoličkog sveca iz 20. veka, koji je rekao da sve privremene stvarnosti imaju moć posvećivanja i da hrišćani mogu da pronađu Boga u najobičnijim materijalnim stvarima. Kao takav, povezan je sa rimokatoličkom prelaturom Opus dei koju je osnovao Eskriva. To je organizacija koja uči da je svako pozvan na svetost i da je običan život, čak i najmaterijalnija djelatnost, put ka svetosti.

Eskriva je kritikovao one koji su „pokušali da hrišćanski način života predstave kao nešto isključivo duhovno, svojstveno čistim, izuzetnim ljudima, koji ostaju podalje od prezrivih stvari ovoga svijeta, ili ih u najboljem slučaju tolerišu kao nešto nužno vezano za duh, dok živimo na ovoj zemlji. Kada se stvari posmatraju na ovaj način, crkve postaju ambijent par ekselens hrišćanskog života. A biti hrišćanin znači ići u crkvu, učestvovati u svetim ceremonijama, baviti se crkvenim stvarima, u nekoj vrsti segregiranog svijeta, koji se smatra pretprostorom raja, dok običan svijet slijedi svoj poseban put.”

Umjesto toga, on je potvrdio „visoku vrijednost materijala”. Prema njegovim riječima: „Autentično hrišćanstvo, koje ispovijeda vaskrsenje svakog tijela, uvijek se sasvim logično suprotstavljalo ’razinkarnaciji’, bez straha da će biti ocijenjeno kao materijalističko. Stoga s pravom možemo govoriti o hrišćanskom materijalizmu, koji se hrabro suprotstavlja onim materijalizmima koji su slijepi za duh”. [kurziv i naglasak dodati][10]

Odnoseći se na teološki simpozijum, Svetost i svijet, gdje se proučavalo učenje Hosemarije Eskrive, Jovan Pavle II pomenuo je jednu od svojih propovijedi:

Nema ništa što je van brige Hrista. Govoreći sa teološkim naglaskom ... pojedinac ne može reći da su stvari — dobre, plemenite ili čak indiferentne — što je ekskluzivno profano; za Riječ Boga svojim prebivalištem je učinio sinove ljudi, bio je gladan i žedan, radio je svojim rukama, znao za prijateljstvo i poslušnost, iskusio patnju i smrt.[11]

Povezano sa ovim citatom, Jovan Pavle II rekao je da je Katolička crkva danas „svjesna otsluženja iskupa što se tiče svakog aspekta ljudskog postojanja”, što je svjesnost koja je „pripremljena postepenim intelektualnim i duhovnim razvojem”. On je takođe izjavio da poruka Eskrive, koja je doprinijela u ovom smjeru, ima korijene „iz unikatnog shvatanja ozarene, univerzalne sile Iskupiteljeve gracionosti”. On je kasnije nazvao Eksrivu „jednim od velikih svjedoka hrišćanstva”.[12]

Povezanost sa „materijalističkim vrijednostima”[uredi | uredi izvor]

Vidi još: Teologija prosperiteta, Ekonomski materijalizam i Postevangelizam

Termin „materijalistički” takođe se koristi pejorativno u smislu „ekonomskog” materijalizma.

Rouan Vilijams, u predavanju za Velski centar za internacionalna pitanja (engl. Welsh Centre for International Affairs), tvrdi sljedeće:

[...]tako daleko od toga da smo materijalistička kultura, mi smi kultura koja se opire materijalističkoj stvarnosti, gladna za bilo šta i sve i svašta što udaljava nas od bivanja fizičkim životinjskim predmetom vremenskog procesa, do nekontrolisanih promjena i do prave nesreće[13]

Teologija prosperiteta je kriticizirana kao „materijalistička” prema gledištu Sajmona Kolmana;[14] i Kejt Bouler (2013)[15] pod uticajem je Nove misli. Nova misao, za Vilijama Džejmsa, ima korijene u idealizmu a ne materijalističkoj ontologiji.[16]

Lista[uredi | uredi izvor]

Hrišćanstvo i dijalektički materijalizam[uredi | uredi izvor]

Ontološko-materijalistički hrišćanski filozofi koji se zalažu za filozofski mehanizam ili mehaničku filozofiju[uredi | uredi izvor]

Ne-nikejski pisci[uredi | uredi izvor]

  • Džozef Pristli (v. Engleski separatisti)
  • Džozef Smit, osnivač Pokreta sveca posljednjeg dana, ima izjavu: „Nema takve stvari kao što je nematerijalna materija. Sav duh je materija, ali je više fina ili čista, te može samo da bude uviđena čišćim očima; Mi ne možemo da je vidimo; ali kada se naša tijela pročiste trebalo bi da vidimo da je sve materija.”[19] Ovaj element duha vjeruje se da je uvijek postojao i da je savječan sa Bogom.[20]
  • Parli Prat je izjavio: „Bog, otac je materijal. Isus Hrist je materijalan. Anđeli su materijalni. Duhovi su materijalni. Ljudi su materijalni ... Ništa što postoji nema a da nije materijalno.”[21]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jozef, Racinger (2006). What It Means To Be a Christian [Šta znači biti hrišćanin]. „Christian theology... in the course of time turned the kingdom of God into a kingdom of heaven that is beyond this mortal life; the well-being of men became a salvation of souls, which again comes to pass beyond this life, after death.” • „For what is sublime in this message is precisely that the Lord was talking not just about another life, not just about men's souls, but was addressing the body, the whole man, in his embodied form, with his involvement in history and society; that he promised the kingdom of God to the man who lives bodily with other men in this history.” 
  2. ^ Van Invagen, Peter. The Possibility of Resurrection [Vjerovatnoća vaskrsenja]. 
  3. ^ Meriks, Trenton. The Resurrection of the Body [Vaskrsenje tijela]. 
  4. ^ „THE THEOLOGY OF THE BODY: AN EDUCATION IN BEING HUMAN”. Arhivirano iz originala 11. 6. 2022. g. „The theology of the body is a clarion call for the Church not to become more “spiritual,” but to become more incarnational. It is a call to allow the Word of the Gospel to penetrate our flesh and bones.” 
  5. ^ Nature, Man and God [Priroda, čovjek i Bog]. London: Macmillan & co. 1935. str. 478. „the most avowedly materialist of all the great religions” 
  6. ^  Gutberlet, Konstantin (1911). „Materialism”. Ur.: Herbermann, Charles. Catholic Encyclopedia. 10. New York: Robert Appleton Company. „a philosophical system which regards matter as the only reality in the world…denies the existence of God and the soul” 
  7. ^ „Encyclopaedia Britannica: Soul Religion and Philosophy” [Enciklopedija Britanika: Religija i filozofija duše]. 
  8. ^ Fridrih Albert Lange (1892). History of Materialism and Criticism of Its Present Importance [Istorija materijalizma i kriticizam njegove sadašnje važnosti]. English and foreign philosophical library. 2: History of materialism until Kant (4 izd.). K. Paul, Trench, Trübner, & Company, Limited. str. 25—26. Pristupljeno 21. 6. 2019. „Diderot has not always in the Encyclopædia expressed his own individual opinion, but it is just as true that at its commencement he had not yet got as far as Atheism and Materialism.” 
  9. ^ Meri Bejker Edi (1934). Science and Health with Key to the Scriptures [Nauka i zdravlje sa ključem za skripture]. Boston: The First Church of Christ Scientist. str. 468. 
  10. ^ „The Christian Materialism of Blessed” [Hrišćanski materijalizam Blagoslovljenih]. „high value of the material”•„Authentic Christianity, which professes the resurrection of all flesh, has always quite logically opposed 'dis-incarnation,' without fear of being judged materialistic. We can, therefore, rightfully speak of a Christian materialism, which is boldly opposed to those materialisms which are blind to the spirit” 
  11. ^ (Conversations 112)? „There is nothing that is outside of the concern of Christ. Speaking with theological rigor ... one cannot say that there are things — good, noble or even indifferent — which are exclusively profane; for the Word of God has made his dwelling the sons of men, he was hungry and thirsty, worked with his hands, knew friendship and obedience, experienced sorrow and death.”
  12. ^ Symposium Holiness and the World „conscious of serving a redemption that concerns every aspect of human existence” • „prepared by a gradual intellectual and spiritual development” • „from a unique grasp of the radiant, universal force of the Redeemer's grace” • „one of Christianity's great witnesses”
  13. ^ Vilijams, Rouan (7. 3. 2009), Ethics, Economics and Global Justice [Etika, ekonomija i globalna pravda] (predavanje za Velski centar za internacionalna pitanja)|format= zahteva |url= (pomoć), Cardiff, Wales, „[...]so far from being a materialist culture, we are a culture that is resentful about material reality, hungry for anything and everything that distances us from the constraints of being a physical animal subject to temporal processes, to uncontrollable changes and to sheer accident” 
  14. ^ Koulman, Sajmon (2000). The Globalisation of Charismatic Christianity: Spreading the Gospel of Prosperity [Globalizacija harizmatičnog hrišćanstva: Širenje jevanđenja prosperiteta]. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66072-3. 
  15. ^ Bouler, Kejt (2013). Blessed: A History of the American Prosperity Gospel [Blagoslovljenost: Istorija američkog jevanđelja prosperiteta]. Oxford University Press. ISBN 978-0199827695. 
  16. ^ Džejms, Vilijam (1929). „The Varieties of Religious Experience”. New York, New York: U Virginia. str. 92—93. Arhivirano iz originala 9. 7. 2012. g. 
  17. ^ Tarner, Denis. Thomas Aquinas: A Portrait [Toma Akvinski: Portret]. 
  18. ^ Tarner, Denis (1975). „Can a Christian be a Marxist” [Može li hrišćanin biti marksist]. New Blackfriars (661 izd.). 56 (661): 244—253. doi:10.1111/j.1741-2005.1975.tb02190.x. „strong compatibility” 
  19. ^ Doctrine and Covenants. „There is no such thing as immaterial matter. All spirit is matter, but it is more fine or pure, and can only be discerned by purer eyes; We cannot see it; but when our bodies are purified we shall see that it is all matter.”  131:7-8
  20. ^ Smit, Džozef (1938). Smith, Joseph Fielding, ur. Teachings of the Prophet Joseph Smith [Učenja proroka Džozefa Smita]. Solt Lejk Siti: Deseret Book. str. 352—354. OCLC 718055. 
  21. ^ Parli P. Prat (24. 5. 1845). Materiality [Materijalnost]. New York, New York: The Prophet. „God, the father is material. Jesus Christ is material. Angels are material. Spirits are material. Men are material. The universe is material ... Nothing exists which is not material.” 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Материјализам_и_хришћанство&oldid=27431109”