Macute (Voćin)
Macute | |
|---|---|
| Administrativni podaci | |
| Država | Hrvatska |
| Županija | Virovitičko-podravska |
| Opština | Voćin |
| Oblast | Slavonija |
| Stanovništvo | |
| — 2011. |  33 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 45° 37′ 19″ S; 17° 37′ 18″ I / 45.622012° S; 17.621731° I |
| Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
| Aps. visina | 179 m |
  Macute Macute na karti Hrvatske | |
 Macute Macute na karti Virovitičko-podravske županije | |
| Ostali podaci | |
| Poštanski broj | 33522 Voćin |
| Pozivni broj | +385 33 |
Macute su naseljeno mjesto u sastavu opštine Voćin, u Slavoniji, u Virovitičko-podravskoj županiji, Republika Hrvatska.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Selo Macute se nalazi oko 6 km istočno od Voćina u dolini Voćinske reke (Voćinke) duž ceste Voćin-Slatina, na severnim obroncima planine Papuk. Osim Voćinke kroz selo protiču i potoci Martinac i Miloševac koji su leve pritoke Voćinke. Selo se prostire na površini od oko 19,5 km². Na tom području prevladavaju bukva, hrast, grab i vrba. Od divljih životinja najbrojniji su jeleni, srne, divlje svinje, lisice, zečevi i kune.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U istorijskim izvorima ime sela je zapisivano na različite načine: Maczutte, Maczute, Maczuth, Maczuli, Macsute, Macsoty, Matzoty, Masute.
Područje Macuta bilo je naseljeno još u 3. milenijumu pre nove ere na šta ukazuju ulomci grube i fine keramike, kameno oruđe, tragovi obrade kamena i drugi tragovi naselja kasne sopotske kulture koji su nađeni na arheološkom nalazištu Lenije koje je smešteno uz cestu Bokane-Macute, oko 1 km zapadno od Bokana. Južni deo nalazišta čine tri brežuljka snižena oranjem, dok severni deo nalazišta čini blago uzvišenje presečeno cestom. Zajedno sa ulomcima keramike iz bronzanog doba i srednjeg veka upućuju na naseljavanje istog položaja i u kasnijim razdobljima. Arheološko nalazište Lenije nalazi se na listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.[1]
Osmanlije su osvojile Voćin i njegovu okolinu 1543.godine[2] i kao nahiju ga pripojili sandžaku Požega koji je bio pogranični sandžak Osmanskog carstva. Muslimansko stanovništvo i turska vojska su naseljeni u Voćinu, dok su u okolna opustošena sela naseljeni Srbi poreklom sa područja Ibra, Lima, Pive,Tare, gornje Drine i Neretve[3] koji su kao martolozi učestvovali zajedno sa turskim četama u čuvanju granice Osmanskog carstva na reci Ilovi. Svako hrišćansko selo je u to vreme biralo svog kneza.
Kada su Turci konačno proterani iz Slavonije 1691.godine, počelo je doseljavanje katolika i pravoslavaca iz Bosne. Najveći talas hrišćanskog stanovništva je došao 1697.godine.[4]
Macute su bile deo vlastelinstva Voćin koje je car Leopold I Habsburški darovao grofu Karafiju (Caraffi) i njegovim potomcima u januaru 1703.godine.[5]
Po naseljavanju sela, Srbi su sagradili pravoslavnu crkvu (hram) Uspenja presvete Bogorodice 1714.godine, u duhu baroka (napomena: u zapisu na tabli iz 1937. godine, postavljenoj povodom obnove crkve, kao godina izgradnje navodi se 1688). To je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i zvonikom ispred pročelja. Građena je lomljenim kamenom i kamenim oblucima, a zvonik opekom i kamenom. Bila je nadsvođena drvenim, bačvastim svodom, a pokrivena dvovodnim krovom i biber crepom, a zvonik kapom od lima. Crkva je zapaljena i teško oštećena na Božić 1942. godine. Nalazi se na listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.[1]
Na vojnoj karti Habsburškog carstva iz perioda 1781- 1783[6] ucrtan je i krst, koji se nalazi na sredini sela, pored koga se u prošlosti za vreme praznika okupljao narod.
U trećoj deceniji 19. veka, stanovnici sela Martinpotok (Martin Potok) i Dunđerovci (danas Velike Dungere) preseljeni su u Macute i Smude, a atari tih sela pripojeni su ataru Macuta.[7]
Početkom 20. veka selo Macute kao pravoslavna parohijska filijala pripada selu Voćin.
U mestu je 1905. godine pravoslavna crkva Uspenija Presvete Bogorodice iz 1714. godine.[8]
U selu je 1909. godine osnovana pučka škola.[9] Spominje se kao jednorazredna niža pučka škola 1922. godine.
Pored sela je krajem leta 1944. godine napravljen improvizovan aerodrom koji je dobio ime Macute. Sa ovog aerodroma je od kraja leta do početka jeseni te godine evakuisano blizu 1500 ranjenika partizanskih jedinica u bazu Bari u Italiji.[10]
U selu postoje dva pravoslavna groblja od kojih je jedno pored crkve i na njemu se vrše sahrane, a drugo, koje se više ne koristi, u blizini Dungera.
Do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj naselje se nalazilo u sastavu bivše opštine Podravska Slatina.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prvi popis u Slavoniji, nakon proterivanja Turaka, sproveli su Austrijanci 1698. godine. Macute su tada pripadale kotaru Voćin. Prema popisu u selu je bilo 10 domaćinstava i popisana su sledeća prezimena: Osztoich, Czetkovich, Milenovich, Grabich, Marinovich, Millischevich, Boszanac.[11]
U popisu stanovništva i vlastelinstva u Slavoniji iz 1736. godine, Macute imaju 20 domaćinstava i popisana su prezimena: Grabich, Dokmanovich, Milankovich, Putkovich, Karanovich, Dmitrovich, Zorichich, Ostoich, Possanacz, Pantelich, Popovich, Halavukovich, Vidakovich, Bogetich, Sivkovich, Karatovich.[5]
Prema popisu poreskih obveznika u Ugarskoj 1828. u selu je bilo 38 domaćinstava i popisana su sledeća prezimena: Dogmanacz, Miscsevics, Gergur, Karanovics, Pavlovics, Balacs, Popovics, Grabics, Stojanovics, Stanivukovics, Batkovics, Radmilovics, Pantelics, Radoszavljevics, Radanovics, Alavuk, Ostoics, Szoricza, Orozevics, Kovacs, Smolianacz.[12]
Macute su prema popisu iz 2011. godine imale 33 stanovnika.[13]
| Nacionalnost[14] | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. |
| Srbi | 278 | 289 | 318 | 419 |
| Hrvati | 6 | 9 | 10 | 16 |
| Jugosloveni | 1 | 3 | 1 | |
| ostali i nepoznato | 1 | 2 | 1 | 3 |
| Ukupno | 286 | 303 | 330 | 438 |
| Demografija[14] | ||
|---|---|---|
| Godina | Stanovnika | |
| 1857. | 374 | |
| 1869. | 393 | |
| 1880. | 355 | |
| 1890. | 461 | |
| 1900. | 530 | |
| 1910. | 618 | |
| 1921. | 604 | |
| 1931. | 651 | |
| 1948. | 428 | |
| 1953. | 461 | |
| 1961. | 438 | |
| 1971. | 330 | |
| 1981. | 303 | |
| 1991. | 286 | |
| 2001. | 79 | |
| 2011. | 33 | |
Popis 1991.[uredi | uredi izvor]
Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Macute je imalo 286 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske”. Arhivirano iz originala 06. 07. 2020. g. Pristupljeno 1. 12. 2019. Nevalidan unos
|dead-url=dead(pomoć) - ^ Popis sandžaka Požega 1579. Osijek: Državni arhiv u Osijeku. 2001.
- ^ Pavičić, Stjepan (1953). Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. str. 168.
- ^ Mažuran, Ive (1988). Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698 godine. Osijek: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
- ^ a b Mažuran, Ive (1993). Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga. Osijek: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. str. 518.
- ^ „First Military Survey- Provinz Slavonien”. 1781—1783. Pristupljeno 25. 1. 2020.
- ^ Gavrilović, Slavko (1964). „Prilozi istoriji seljačkih nemira u Hrvatskoj i Slavoniji 1778-1848”. Historijski zbornik. 17: 146.
- ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Sremski Karlovci 1910.
- ^ Cuvaj, Antun (1913). Građa za povijest školstva kraljevina Hrvatske i Slavonije. Zagreb: Odjel za bogoštovlje i nastavu.
- ^ Kovačević, Veljko (1989). Ratna sjećanja. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar ROID "Stvarnost". str. 481.
- ^ Smičiklas, Tade (1891). Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, drugi deo. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. str. 76.
- ^ „Vagyonosszeiras, Veroce megye”. Pristupljeno 3. 12. 2019.
- ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 29. 4. 2013.
- ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
- ^ „Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.”. Pristupljeno novembar 2019. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|access-date=(pomoć)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
 | Ovaj članak vezan za sela u Virovitičko-podravskoj županiji je klica. Možete doprineti Vikipediji tako što ćete ga proširiti. |
