Majk D’Antoni

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Majk D’Antoni
Majk kao trener Njujorka 2010.
Lični podaci
Puno ime Majkl D’Endru D’Antoni
Datum rođenja (1951-05-08)8. maj 1951.(72 god.)
Mesto rođenja Malins, Zapadna Virdžinija, SAD
Državljanstvo SAD / Italija
Visina 1,91 m
Informacije o karijeri
NBA draft 1973. / 20. pik, 2. runda
Odabrao: Kanzas Siti kingsi
Pro karijera 1973—1990 (igračka)
1990—danas (trenerska)
Pozicija plejmejker
Juniorska karijera
1970—1973 Maršal tandering herd
Seniorska karijera
Godine Klub
1973—1975
1975—1976
1976
1977—1990
Kanzas Siti kingsi
Spirits of Sent Luis
San Antonio sparsi
Olimpija Milano
Trenerska karijera
1990—1994
1994—1997
1997—1998
1998—1999
2000—2001

2001—2002
2003—2008
2008—2012
2012—2014
2015—2016
20162020
2020—2021
Olimpija Milano
Beneton
Denver nagetsi (pom.)
Denver nagetsi
Portland trejlblejzersi (pom.)
Beneton
Finiks sansi
Njujork niksi
Los Anđeles lejkersi
Filadelfija 76ersi (pom.)
Hjuston roketsi
Bruklin netsi (pom.)

Statistika Uredi na Vikipodacima na basketball-reference.com
Statistika  Uredi na Vikipodacima na nba.com

Majk D’Endru D’Antoni (engl. Michael D'Andrew D'Antoni; Malins, Zapadna Virdžinija, 8. maj 1951) bivši je italijansko-američki košarkaš, a sadašnji košarkaški trener. Igrao je na poziciji plejmejkera.

Iako je igračku karijeru započeo u NBA ligi, najveći deo je proveo u Evropi igrajući za Olimpiju iz Milana. Ima svojene dve titule Evrolige sa ovim klubom. Proglašen je za jednog među 50 osoba koje su najviše doprinele uspehu ovog takmičenja.[1] Kao trener jedno vreme je vodio timove u Italiji da bi nakon toga postao poznati trener u NBA ligi.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon što je 1973. godine draftovan kao 20. pik u drugoj rundi drafta, odigrao je tri sezone u Kingsima. Nakon toga se seli u drugorazrednu ABA ligu, da bi se još jednu sezonu vratio u NBA igrajući za San Antonio. S obzirom da je poreklom italijan 1977. godine seli se u Italiju gde je počeo da igra za Olimpiju Milano. U ovom timu će provesti punih 13. sezona. Sa Milanom je pored 5 titula prvaka Italije i dva domaća kupa, osvojio i dve Evrolige kao i jedan Kup Radivoja Koraća. S obzirom da ima italijansko poreklo 1989. godine je izabran da igra za reprezentaciju Italije.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Odmah nakon prestanka igračke, započeo je trenersku karijeru i to u Milanu. 1992. godine je vodio tim do finalnog turnira Evolige, da bi 1993. godine osvojili i Kup Radivoja Koraća. 1994 godine prelazi u konkurentski Beneton koji je trenirao naredne tri sezone. Sa Benetonom osvaja Kup Saporta 1995. godine.

NBA[uredi | uredi izvor]

1997. godine počinje da radi u Denveru, da bi već godinu dana kasnije postao prvi trener ovog tima. Nakon toga bio je skaut u timu San Antonija, da bi u sezoni 2000/01. bio pomoćni trener u Portlandu.

Posle jednogodišnjeg treniranja Benetona, 2002. godine se vraća u NBA, ovoga puta kao asistent u timu Finiksa. Ipak u toku sezone postaje glavni trener.[2] 2004. godine Majk dovodi Stiva Neša i nakontoga kreće era veoma dobre igre Finiksa. Finiks stiže do najboljeg skora u ligi od 62 pobede i 20 poraza, a Majk zaslužuje nagradu za najboljeg trenera NBA lige za sezonu 2004/05. Svake sezone Finiks je stozao do poodmakle faze plej-ofa, ali nikako do finala. Nakon ispadanja od Sparsa 2008. godine Majk napušta Finiks i prelazi u Njujork.

Maja 2008. dobija ponudu Njujork niksa, za koji potpisuje četvorogodišnji ugovor od 24 miliona dolara.[3] Posle dve razočaravajuće sezone Majk predvodi tim Niksa sa Stodemajerom i Entonijem do plej-ofa. 14. marta 2012. Majk napušta klupu Niksa, a nasleđuje ga do tada pomoćni trener Majk Vudson.[4]

Novembra 2012. godine Majk postaje prvi trener Lejkersa.[5] U Lejkersima je proveo dve sezone ali bez značajnijeg uspeha. Prvo je imao dosta povreda među glavnim igračima. A nakon toga nije uspeo da uklopi novopridošlog centra Dvajta Hauarda u tim, iako su očekivanja bila velika. Posle veoma razočaravajuće sezone 2014. godine sa samo 27 pobeda i 55 poraza, Majk odlučuje da da ostavku.

NBA trenerska statistika[uredi | uredi izvor]

Legenda
Regularna sezona: U Utakmica POB Pobeda POR Poraza US % Uspešnost (u %)
Plej-of: PU Utakmica u plej-ofu PPOB Pobeda u plej-ofu PPOR Poraza u plej-ofu PUS % Uspešnost u plej-ofu (u %)
Tim Godina U POB POR US% Plasman PU PPOB PPOR PUS% Plasman u plej-ofu
Denver 1998/99. 50 14 36 .280 6. u Srednj. zapadnoj konf. Propušten
Finiks 2003/04. 61 21 40 .344 6. u Pacifik konf. Propušten
Finiks 2004/05. 82 62 20 .756 1. u Pacifik konf. 15 9 6 .600 Izgubili u finalu konferencije
Finiks 2005/06. 82 54 28 .659 1. u Pacifik konf. 20 10 10 .500 Izgubili u finalu konferencije
Finiks 2006/07. 82 61 21 .744 1. u Pacifik konf. 11 6 5 .545 Izgubili u polufinalu konferencije
Finiks 2007/08. 82 55 27 .671 2. u Pacifik konf. 5 1 4 .200 Izgubili u prvoj rundi
Njujork 2008/09. 82 32 50 .390 5. u Atlantik konf. Propušten
Njujork 2009/10. 82 29 53 .354 3. u Atlantik konf. Propušten
Njujork 2010/11. 82 42 40 .512 2. u Atlantik konf. 4 0 4 .000 Izgubili u prvoj rundi
Njujork 2011/12. 42 18 24 .429 (resigned)
L. A. Lejkersi 2012/13. 72 40 32 .556 3. u Pacifik konf. 4 0 4 .000 Izgubili u prvoj rundi
L. A. Lejkersi 2013/14. 82 27 55 .329 5. u Pacifik konf. Propušten
Ќarijera' 881 455 426 .516 59 26 33 .441

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Oženjen je sa Laurel i ima jednog sina koji se takođe zove Majk. Žive na Menhetn Biču u Kaliforniji.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Evroliga: šestorica Srba među 35 najboljih”. Mondo. 04. 02. 2008. Pristupljeno 01. 10. 2015. 
  2. ^ (jezik: engleski)„Mike D'Anton”. www.nba.com. Arhivirano iz originala 28. 03. 2012. g. Pristupljeno 01. 10. 2015. 
  3. ^ (jezik: engleski)„D’Antoni Accepts Offer to Coach Knicks”. www.nytimes.com. Pristupljeno 01. 10. 2015. 
  4. ^ (jezik: engleski)„Knicks coach Mike D'Antoni resigns”. espn.go.com. 15. 03. 2012. Pristupljeno 01. 10. 2015. 
  5. ^ (jezik: engleski)„Ništa od Fila Džeksona, novi trener Lejkersa je Majk D'Antoni”. sport.blic.rs. 12. 11. 2012. Pristupljeno 01. 10. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]