Metlar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Metlar
Metlar
Zanimanje
Naziv zanimanjazanatlija metlar

Metlar je majstor zanatlija koji pravi metle.

O zanatu[uredi | uredi izvor]

Metlari su zanatlije koji proizvode metle za seoska i gradska domaćinstva, a koje se koriste za čišćenje i spremanje uglavnom otvorenog prostora. Metle se proizvode od grančica breze, pirinča ili sirka vezanih u snop.[1] Metlari se sem proizvodnje metli bave i prodajom metli, kao i doradom sirka, a neretko i četkarsvom.[2]

Metle od različitih materijala

Metlarstvo se pojavilo prvo kao domaća radinost i oslanjalo se isključivo na ručni rad. Osavremenjivanjem tehnologije proizvodnje i razvojem tržišta metli došlo je do osnivanja manjih metlarskih radionica kakve karakterišu sadašnju malu privredu, a kasnije i fabrike metli sa svim karakteristikama industrijskog načina proizvodnje. Zanatske radnje i fabrike metli teže da osvoje osnove savremene mehanizacije, tehnologije i organizacije rada sa ciljem poboljšanja efikasnosti i postizanja kvaliteta i kvantiteta kojim bi metle bile konkurentne na tržištu.[2]

Metle proizvedene u domaćoj radinosti su se izrađivale ručno i sporo i održale su se do današnjih dana. Sirovina za proizvodnju se sakupljala u prirodi ili su je proizvođači uzgajali sami. Izgled svojih proizvoda prilagođavali su lokalnim navikama i specifičnim zahtevima svojih kupaca, i svojih ličnih. Zahvaljujući promenama u uslovima privređivanja, privatna inicijativa zahvatila je i metlarstvo. Otvarale su se metlarske radionice, pretežno kao porodični biznis.[2]

Na teritoriji naše zemlje Bački Petrovac je bio centar proizvodnje i dorade sirka i metlarstva kada je reč o industrijskoj proizvodnji. Istorijat metlarsva u Bačkom Petrovcu vezan je za osnivanje prve metlarske radionice odmah posle završetka Prvog svetskog rata. Ostali centri su bili u Kanjiži, Selenči, Požarevcu, Titelu, Šapcu, Bečeju, Novom Sadu.[2]

Metlarski zanat je tesno povezan sa sirovinskom bazom, tj. proizvodnjom sirka metlaša.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „ZABORAVLJENI ZANATI”. turistickiklub.com. Pristupljeno 2. 3. 2023. 
  2. ^ a b v g d Tešić, Miloš; Martinov, Milan; Lazić, Lazar, ur. (1992). Stari zanati u Vojvodini (Naučno-stručni skup Stari zanati u Vojvodini). Novi Sad: Kulturno-istorijsko društvo Proleće na čenejskim salašima - PČESA. str. 135—142. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]