Miroslav Tuđman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miroslav Tuđman
Tuđman tokom dodele Plave medalje Hrvatske obaveštajne službe (desno)
Lični podaci
Datum rođenja(1946-05-25)25. maj 1946.
Mesto rođenjaBeograd, FNRJ
Datum smrti31. januar 2021.(2021-01-31) (74 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
ObrazovanjeFilozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Univerzitetfilozof i informatičar
Zanimanjepolitičar i uniterzitetski profesor
Porodica
SupružnikVanja Morić
RoditeljiFranjo Tuđman i Ankica Žumbar
Politička karijera
Politička
stranka		SDSH (1990–1992)
HIP (2002–2011)
HDZ (2011–2021)

Miroslav Tuđman (Beograd, 25. maj 1946 — Zagreb, 31. januar 2021) bio je hrvatski naučnik, profesor i političar, najstariji sin prvog predsednika Hrvatske Franje Tuđmana i Ankice Žumbar.[1][2][3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1946. godine u Beogradu, gde je završio osnovnu školu, nakon čega se sa porodicom preselio u Zagreb 1961. godine.[3][4] Dobio je ime po piscu Miroslavu Krleži, kojeg je njegov otac cenio u tom periodu.[4] Završio je gimnaziju, a nakon toga i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1970. godine. Ostao je da radi na fakultetu i doktorirao na istom, 1985. godine. Godine 1989. osnovao je Institut za informacione studije pri Filozofskom fakultetu.[2]

Učestvovao je u ratu u Hrvatskoj 1991. godine, a 1992. postao je šef Centra za strateška istraživanja. Kasnije je bio zamenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost, a nakon toga osnovao je i vodio prvu Hrvatsku obaveštajnu službu od 1993. do 1998. godine, a zatim i od 1999. do 2000. godine.[2] Predsednik Tuđman odlikovao ga je Redom kneza Domagoja s ogrlicom za ratne zasluge kao člana političke uprave Ministarstva odbrane Republike Hrvatske.[5] Godine 1998 postao je redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[3]

Prvi politički poduhvat ostvario je kao suosnivač levičarske Socijaldemokratske stranke Hrvatske zajedno sa prijateljem Antunom Vujićem, 1990. godine, ali je ubrzo prešao u stranku HDZ, kod svog oca.[1] Tokom devedesetih godina bio je uglavnom politički neaktivan. Nakon očeve smrti i prvog izbornog poraza HDZ, 2000. godine, kandidovao se za Zagrebačku skupštinu kao nezavisni kandidat na lokalnim izborima 2001. godine i osvojio 7,6% glasova. Tokom 2001. zajedno sa Nenadom Ivankovićem osnovao je desničarsku stranku Hrvatski istinski preporod, koja je kasnije sarađivala sa Hrvatskim blokom na čijem čelu je bio Ivica Pašalić, takođe nekadašnji član HDZ. Na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor 2003. godine nisu postigli uspeh.[1][2] Godine 2009. bio je nezavisni kandidat na predsedničkim izborima, a završio je na sedmom mestu u prvom krugu glasanja sa 4,09% glasova.[1][2]

Tuđman se kasnije ponovo pridružio HDZ-u i 2011. godine i ostvario uspeh na parlamentarnim izborima na listi HDZ-a u 7. skupštini.[6] U skupštini je bio i nakon izbora 2015, 2016 i 2020. godine.

Preminuo je 31. januara 2021. godine u Zagrebačkoj bolnici za infektivne bolesti, u koju je primljen nekoliko dana pre zbog komplikacija od kovida 19.[7]

Dela[uredi | uredi izvor]

Tuđman je autor i urednik više knjiga i zbornika. Takođe, objavio je preko 150 naučnih i stručnih radova u časopisima i zbornicima. Neka od njegovih dela su :

  • Struktura kulturne informacije (1983)[8][9]
  • Paradigma informacijske znanosti (1985), doktorska disertacija[10]
  • Teorija informacijske znanosti (1986)[11]
  • Obavijest i znanje (1990)[12]
  • Uvod u informacijsku znanost (1992), srednjoškolski udžbenik[13]
  • Priča o Padiju Ešdauvnu i Tuđmanovoj salveti (2003)[14]
  • Krivi za zločin samoodređenja? (2003)[15]
  • Prikazalište znanja (2003)[16]
  • Istina o Bosni i Herecegovini (2005)[17]
  • Vrijeme krivokletnika (2006)[18]
  • Informacijsko ratište i informacijska znanost (2008)[19][20]
  • Programiranje istine (2012)
  • Programirane hereze i hrvatski otpori (2013
  • Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokratije (2013)
  • Oslobađajuće presude haškoga Suda Tuđmanovoj Hrvatskoj (2014)
  • Tuđmanov arhiv (2015)
  • Druga strana Rubikona (2017)[21][22]
  • Haški krivolov (2019)[23][24][25]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Red kneza Domagija s ogrlicom (1995)[26]
  • Nagrada „Bili smo kad je trebalo” (2006)
  • Nagrada Ljubica Štefan (2017)[27]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Marinko Čulić (30. 3. 2009). „Osoba tjedna: Miroslav Tuđman - Sin koji je od oca naslijedio sve mane i nijednu vrlinu” (na jeziku: hrvatski). Index.hr. Pristupljeno 30. 5. 2010. 
  2. ^ a b v g d Goran Prokopec (20. 12. 2009). „Miroslav Tuđman - jabuka ne pada daleko od stabla” (na jeziku: hrvatski). Deutsche Welle. Pristupljeno 30. 5. 2010. 
  3. ^ a b v „Dr. M. Tuđman - Životopis”. Miroslav-Tudjman.com. Arhivirano iz originala 28. 01. 2010. g. Pristupljeno 11. 7. 2010. 
  4. ^ a b Sadkovich, James J. (2010). Tuđman, first political biography. Večernji posebni proizvodi d.o.o. ISBN 978-953-7313-72-2. 
  5. ^ Franjo Tuđman (7. 7. 1995). „Odluka kojom se odlikuju Redom kneza Domagoja s ogrlicom” (na jeziku: hrvatski). Narodne novine 46/1995. Arhivirano iz originala 28. 10. 2015. g. Pristupljeno 30. 5. 2010. 
  6. ^ „HDZ predao izborne liste, Kosor prva u petoj jedinici”. Poslovni dnevnik (na jeziku: hrvatski). 14. 11. 2011. Arhivirano iz originala 15. 11. 2011. g. Pristupljeno 14. 11. 2011. 
  7. ^ „Preminuo Miroslav Tuđman, saborski zastupnik i sin prvog hrvatskog predsjednika”. Dnevnik.hr. 31. 1. 2021. Pristupljeno 31. 1. 2021. 
  8. ^ Miroslav Tuđman, Struktura kulturne informacije, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb, 1983.
  9. ^ Branka Šulc, Miroslav Tuđman, Struktura kulturne informacije, Zagreb, 1983., Informatica museologica 1-2/1984, Hrčak
  10. ^ Miroslav Tuđman, Paradigma informacijske znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Zajednički studij informacijskih znanosti, Zagreb, 1985.
  11. ^ Miroslav Tuđman, Teorija informacijske znanosti, Informator, Zagreb, (1986) ISBN 8630100486; 2. izdanje (1990) ISBN 8630102500; 3. dopunjeno izdanje: Hrvatska sveučilišna naklada & Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zagreb, (2014) ISBN 9789531692878; poglavlje Božo Težak i razvoj informacijske znanosti dostupno je u digitalnom obliku na: www.researchgate.net)
  12. ^ Miroslav Tuđman, Obavijest i znanje: s rječnikom osnovnih pojmova, Zavod za informacijske studije, Zagreb, (1990) ISBN 8680279374
  13. ^ Miroslav Tuđman, Damir Boras, Zdravko Dovedan, Uvod u informacijsku znanost, Školska knjiga, Zagreb, (1992) ISBN 8603008205, 2. izdanje 1993.; tekst knjige dostupan je na: dzs.ffzg.unizg.hr
  14. ^ Miroslav Tuđman, Priča o Paddyju Ashdownu i "Tuđmanovoj salveti": hoće li Haški sud (opet) sudjelovati u prijevari i obmani?, P.I.P. Pavičić, Zagreb, (2003) ISBN 953630841X
  15. ^ Miroslav Tuđman, Krivi za zločin samoodređenja: rasprave i pisma o hrvatskim javnim interesima, Udruga sv. Jurja, Zagreb, (2003) ISBN 9539631319
  16. ^ Miroslav Tuđman, Prikazalište znanja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, (2003) ISBN 9531690855
  17. ^ Miroslav Tuđman, Istina o Bosni i Hercegovini: dokumenti 1991. - 1995., Slovo M, Zagreb, (2005) ISBN 9536514125
  18. ^ Miroslav Tuđman, Vrijeme krivokletnika, Detecta, Zagreb, (2006) ISBN 9539989981; ulomak iz knjige dostupan je na: www.tudjman.hr
  19. ^ Miroslav Tuđman, Informacijsko ratište i informacijska znanost, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, (2008) ISBN 9789531691727
  20. ^ Josip Jović, Sukob globalnog i univerzalnog Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. април 2021), Vijenac 395/2009, www.matica.hr
  21. ^ Miroslav Tuđman, Druga strana Rubikona: politička strategija Alije Izetbegovića, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, (2017) ISBN 9789531693745; knjiga je podijeljena na pet dijelova: 1. ishodišta i odrednice unitarne strategije Alije Izetbegovića, 2. preuzimanje središnjih državnih institucija, 3. na drugoj strani Rubikona, 4. rat za teritorije će se nastaviti i 5. državni suverenitet perfidnoga građanstva.
  22. ^ Davorin Rudolf, Druga strana Rubikona: Politička strategija Alije Izetbegovića, www.mvinfo.hr, pristupljeno 7. prosinca 2017.
  23. ^ Miroslav Tuđman, Haški krivolov : analiza dokaza o ciljevima zajedničkoga zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74, Hrvatska sveučilišna naklada i Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH, Zagreb/Mostar, 2019, ISBN 9789531694421
  24. ^ Ivan Pepić, Miroslav Tuđman, Haški krivolov – Analiza dokaza o ciljevima zajedničkoga zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74, Obnova 1/2020. (Hrčak)
  25. ^ Lucija Zadro, Miroslav Tuđman, Haški krivolov — analiza dokaza o ciljevima zajedničkoga zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74, Hrvatska sveučilišna naklada, Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH, Zagreb — Mostar, 2019, 511 str., Pilar 1-2/2019. (Hrčak)
  26. ^ narodne-novine.nn.hr
  27. ^ HKZ: Nagrada Ljubica Štefan

Спољашње везе[uredi | uredi izvor]

Мирослав Туђман на Викимедијиној остави.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Мирослав_Туђман&oldid=27780292”