Ми (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mi
Korice knjige iz 2006. godine
Nastanak i sadržaj
Orig. naslov
AutorJevgenij Zamjatin
ZemljaSovjetski Savez
Jezikruski
Žanr / vrsta delasocijalno-fantastičan
Izdavanje
Broj stranica226
Tip medijaroman
Prevod
PrevodilacMira Lalić
Datum
izdavanja
1924.

Mi (rus. Мы) je socijalno-fantastični roman Jevgenija Zamjatina rus. Евге́ний Ива́нович Замя́тин. Napisan je 1920. godine u Lenjingradu, ali nije objavljivan u Sovjetskom Savezu. Prvi put je izdat 1924. godine na engleskom u Americi. Na ruskom jeziku je izašao prvi put 1927. godine u skraćenoj verziji u Pragu, a u celini tek 1952. godine u Njujorku.

O delu[uredi | uredi izvor]

Roman je socijalno-fantastičan, prvi tog žanra u ruskoj književnosti uopšte. Može da se okarakteriše kao socijalno-satirična fantastika. Ovo je jedini završen roman Jevgenija Zamjatina. Jedan je od prvih distopijskih romana u svetskoj književnosti. Inspiraciju za roman je našao u Herbertu Velsu i njegovim romanima Budućnost, Vremeplov, Prvi ljudi na Mesecu i drugi.[1] [2] Idejnu osnovu romana čini tema individua i kolektiv. Nastao je u periodu Oktobarske revolucije 1920. godine, ali je štampan prvo na engleskom 1924. godine u Americi.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Radnja je smeštena u uniformisano društvo sa kultom novih mašina i industrijalizovane sreće gde je ličnost tek jedna mrvica. Svet je prikazan kao stravična slika budućeg sveta koji u spoju tehničke civilizacije sa birokratskom diktaturom svodi ličnost na nulu. Ličnosti su svedene na brojeve. Radnja se odigrava u budućem veku Iks u državi koja se zove Jedinstvena država. Prikazuje sumornu sliku sveta u budućnosti gde ljudi žive u totalitarnom društvu, bez osećanja i kreativnosti.[3] Naslikan je zamišljeni komunistički poredak gde nema uopšte samostalnog mišljenja i individualne originalnosti. Ceo svet je jedna proračunata mašina kojom upravljaju savremeni inkvizitori. Svaki pojedinac je pretvoren u deo složenog i preciznog mehanizma, a celokupan život se nalazi pod kontrolom upravljača. Za ljubav se dobijaju ružičasti bonovi i u određeno vreme, kad se spuštaju zastori, dozvoljeni su zagrljaji. Grad je ograničen staklenim krovom i zidovima, strogo su kontrolisani vremenski uslovi. Ko želi da izađe iz ustaljenog redosleda obaveza i dužnosti, odmah je uhvaćen i očekuje ga električna mašina koja mu omogućava drugi i bolji svet.[4]

Fenomen dvadesetog veka[uredi | uredi izvor]

U dvadesetom veku su pisci bili okuprirani temom nove tehnike, tempa, mašina, raketa, nove arhitekture. Došlo je do pojave futurizma u literaturi kod Majakovskog, Ilje Erenburga, Zamjatina i drugih koji su pravili u svojim delima fantastične naučne konstrukcije i različito tretirali taj novi fenomen XX veka. U takvom dobu koje je zaokupljalo ruske pisce nastalo je i delo Mi. Zamjatin je bio inženjer po struci i mogao je kao pisac da dočara složenu mašineriju kosmičkog broda.[1]

Uticaj romana na život autora[uredi | uredi izvor]

Knjiga je imala ogroman uticaj na život Zamjatina. Godine 1921. zbog svog romana Zamjatin postaje među prvima disident. Sovjetske vlasti su bile ogorčene zbog publikovanja romana u Njujorku, demonizovan je u štampi i izbačen je iz Saveza sovjetskih pisaca. Zamjatin je 1931. godine pisao Staljinu i tražio dozvolu da napusti Rusiju.[5] Čak su i njegove knjige zabranili da se izdaju u bibliotekama, drame su skinute sa pozorišnih repertoara, a on je uspeo da napusti Rusiju 1931. godine.[2]

Uticaj romana na književnost[uredi | uredi izvor]

Roman Mi je uticao na Orvela i Hakslija i njihove romane. Vrli novi svet (Oldus Haksli) i 1984. imaju eho romana Mi u sebi. [6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Zamjatin, Jevgenij (1969). Mi : roman. Beograd: Prosveta. str. 5—11. 
  2. ^ a b Zamjatin, Jevgenij; Lalić, Mira (1963). Sever : pripovetke. Beograd: Nolit. str. 9—24. 
  3. ^ Zamjatin, Jevgenij (2006). Mi. Beograd. str. korice. 
  4. ^ Slonim, M. (1929). „Portreti savremenih ruskih pisaca”. Ruski arhiv: 99—112. Pristupljeno 10. 7. 2017. 
  5. ^ „O ruskom piscu koji je inspirisao Orvela i Hakslija”. Sajt. Pristupljeno 10. 7. 2017. 
  6. ^ „Ruski pisac koji je uticao na Orvela i Hakslija”. RBTH. Pristupljeno 13. 7. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamjatin, Jevgenij (1969). Mi : roman. Beograd: Prosveta. str. 5—11. 
  • Russkaя antiutopiя v kontekste mirovoй literaturы / L. M. ЮrЬeva. - Moskva : IMLI RAN, 2005. - 317 str.COBISS.SR 212548359
  • Identitet panoptikona / panoptikon identiteta : Mi Jevgenija Ivanoviča Zamjatina / Jelena Stojanović. - Summary: Identity of the panopticon/the panopticon of identity: We by Yevgeny Ivanovich Zamyatin. - Bibliografske reference uz tekst. - Bibliografija: str. 209. - Summary.- U: Savremena proučavanja jezika i književnosti. Knj. 2 / [odgovorni urednik Maja Anđelković]. - Kragujevac : Filološko-umetnički fakultet, 2013. - ISBN 978-86-85991-51-6. - Str. 201-209.COBISS.SR 514678446
  • Novo čitanje Zamjatinovog romana Mi / Mira Lalić. - U: Književnost. - ISSN 0023-2408. - God. 55, knj. 110, sv. 1/2 (2000), str. 228-241.COBISS.SR 91528716
  • Poreklo i značenje likova u Zamjatinovom romanu "Mi" / Goran Miloradović. - Summary. U: Токови (Београд). - ISSN 0354-1223. - 1-2 (1995), str. 167-187. COBISS.SR 180265223 - https://tokovi.istorije.rs/lat/uploaded/1%202%201995/1995_1-2_07_Miloradovic.pdf
  • Pronalazak inženjera Zamjatina : odnosno pokušaj definisanja pojmova utopija, antiutopija, distopija i naučna fantastika na osnovu njihovog odnosa prema istorijskom procesu / Goran Miloradović. - U: Književna reč. - ISSN 0350-4115. - [23], 452-453, str. 2-4. COBISS.SR 41256706

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]