Munika

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Munika
Pinus heldreichii Pirin 0.jpg
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Pinophyta
Klasa: Pinopsida
Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Potporodica: Pinoideae
Rod: Pinus
Vrsta: P. heldreichii
Binomna nomenklatura
Pinus heldreichii
H.Christ
CL-28 Pinus heldreichii range map.png
Areal munike
Sinonimi

Pinus leucodermis Ait.

Munika na prirodnom staništu. Planina Orjen, Crna Gora.
Ukrasna stubasta forma Pinus heldreichii ’Satellit’ u botaničkoj bašti u Vroclavu, Poljska.
Karakteristična i izuzetno dekorativna kora debla munike. Planina Orjen, Crna Gora.

Munika (Pinus heldreichii) je tercijerni relikt i subendemit Balkanskog poluostrva vrsta sa malim dopunskim arealom u južnoj Italiji.[1] Naučni naziv munika je dobila po nemačkom botaničaru Heldrajhu (Theodor Heinrich Hermann von Heldreich) (1822—1902).

Rasprostranjenost[uredi]

Areal munike poklapa se često sa arealom molike (Pinus peuce), na visokim mediteranskim i submediteranskim planinama Srbije, Crne Gore, Hercegovine, Makedonije, Bugarske, Albanije i Grčke sa, kako je već rečeno, malim dopunskim arealom u južnoj Italiji.[2] U Srbiji munika raste na Prokletijama i na lokalitetima Paštrik, Ošljak, Kodža Balkan, Ostrovica, Šar-planina (Gine vode, Jelovnik) i Murtenica[1]

Izgled[uredi]

Stabla munike mogu da dostignu visinu do 35 m, prsni prečnik preko 1 m (nekada prečnik dostiže i 2-3 m) i starost od nekoliko stotina godina. Kruna je najčešće loptasto-piramidalnog oblika. Korenov sistem je jako razvijen sa brojnim bočnim korenovima, koji duboko prodiru u pukotine stena.[1] Kora na deblu i starim granama zrelih jedinki je vrlo debela, , pepeljasto siva i duboko uglasto ispucala[2] na višeugaone pločice, slične panciru. U mladosti je glatka, belkastosiva, po čemu je vrsta i dobila ime (raniji naziv, sada sinonim) leucodermis.[3]

Pupoljci su bez smole. Četine su raspoređene oko bočnih grančica nalik pramenovima, tako da vrh jednog pramena dopire do polovine drugog. Četine rastu po dve u rukavcu, krute su, duge 7-9 cmi široke do 2,5 mm. [2]

Šišarke su duge 7-9 cm, a široke do 2,5 cm. Apofiza je pljosnata ili piramidalna sa pravom ili savijenom bodljom na grbici, posebno u donjem delu šišarke. Fertilne ljuspe su sa donje strane svetlo smeđe. Seme je dugo oko 7 mm sa kriocem dužine oko 25 mm.[2] Šišarke prve godine imaju karakterističnu tamnoljubičastu boju. Sazrevaju septembra-oktobra druge godine.[3]

Stanište[uredi]

Šume munike se nalazerastu u istom visinskom pojasu (1300-1800, 1200-1900 n.v.) sa šumama molike, a u područjima sa izraženim mediteranskim uticajima izgrađuju visokoplaninski klimaregionalan pojas.[1] Često izgrađuju, sa šumama molike, gornju visinsku granicu šumskog pojasa. Munika je toploljubiva vrsta koja traži osunčane položaje. Odgovaraju joj sušni tereni,[4][2] tako da šume munike pretežno rastu na krečnjačkim masivima, a reće na dolomitu i serpentinitu,[1] na vrlo strmim i suvim, jugu izloženim padinama.[2] Na prirodnim staništima severne padine na silikatnim masivima uglavnom prepušta šumama molike (Pinus peuce), mada se i na tim položajima munika može naći.

Upotreba[uredi]

Drvo munike je pogodno za dobijanje luča, pa su šume zbog seče proređene.[1]

Munikom mogu da se pošumljavaju vrletni tereni na većim nadmorskim visinama.[2]

Značaj u ozelenjavanju[uredi]

Tamno zelene, pramenasto raspoređene četine, kao i debela, ispucala kora čine ovu vrstu dekorativnom i pođeljnom za sadnju u parkovima. Na zelenim površinama u Beogradu često se mogu naći veće grupe stabala munike, pa i male sastojine.[2]

Spomenici prirode[uredi]

u dolini reke Nerodimke, nedaleko od Uroševca raste Bor cara Dušana, stara munika čija se starost procenjuje na oko 700 godina. To drvo nalazi se na ostacima letnjikovca cara Dušana i danas je zaštićeno kao Spomenik prirode.[5]

Vidi još[uredi]

Reference[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Ostojić, Dragana; Kisin, Bratislav; Dinić, Anka; Milošević, Zlatko (2013). „Novo nalazište stabla munike (Pinus heldreichii Christ) na Zlatiboru (Murtenica) - predlog za zaštitu staništa”. Zaštita prirode. 63, br. 1-2: 5—15. Pristupljeno 14. 2. 2016. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Vukićević, Emilija (1982), Dekorativna dendrologija (2. izd.), Beograd: Privredno finansijski vodič, str. 115 
  3. 3,0 3,1 „PINUS HELDREICHII Christ”. Moja Bašta. Pristupljeno 14. 2. 2016. 
  4. ^ Janković, Milorad (1960). „Rasmatranja o uzajamnim odnosima molike (Pinus peuce) i munike (Pinus heldreichii) kao i o njihovim ekološkim osobinama, posebno u odnosu na geološku podlogu”. Glasnik Botaničkog zavoda i bašte Univerziteta u Beogradu. 2: 141—180. 
  5. ^ Jokić, V. (03. 09. 2013). „Drveće u Srbiji: Džinovi sa Kosova stari 750 godina”. 24 sata. Pristupljeno 14. 2. 2016. 

Literatura[uredi]

  • Vukićević, Emilija (1982), Dekorativna dendrologija (2. izd.), Beograd: Privredno finansijski vodič, str. 104—105 
  • Mirko, Vidaković (1982). Četinjače : morfologija i varijabilnost. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. 

Spoljašnje veze[uredi]