Narodna biblioteka dr Đorđe Natošević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Narodna biblioteka
dr Đorđe Natošević
Osnivanje1945
LokacijaInđija
 Srbija
DirektorBranislava Tanasić
AdresaTrg Slobode 2
Veb-sajthttps://bibliotekaindjija.rs

Narodna biblioteka dr Đorđe Natošević sa sedištem u Inđiji je biblioteka kojoj je preteča bila Knjižnica i čitaonica koja je osnovana neposredno posle Drugog svetskog rata, 1945. godine.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Neposredno posle Drugog svetskog rata, rešenjem mesnog Narodnooslobodilačkog odbora, osnovana je Knjižnica i čitaonica u Inđiji, preteča današnje narodne biblioteke.

Knjižnica i čitaonica je sa radom je počela 1. septembra 1945. godine, kao sastavni deo Doma kulture. Knjižnica je tada imala fond od 500-600 knjiga. Za rad Knjižnice bio je zadužen učitelj Petar Lozjanin.[1]

Šezdesetih godina prošlog veka knjižnica se nalazila u sastavu Radničkog univerziteta. U fondu je tada bilo oko 800 knjiga koje su bile inventarisane, i izdavane su dva puta nedeljno.

Oktobra 1965. godine obezbeđene su odgovarajuće prostorije i angažovan stručni kadar u Knjižnici i na taj način su stvoreni uslovi da postane Matična biblioteka. Ogranci biblioteke su se nalazili u mestima Maradik, Krčedin, Beška, Novi Karlovci i Čortanovci. Biblioteka je u tom periodu radila u sastavu Kulturno-prosvetne zajednice i Zajednice za kulturu.[1]

Đorđe Natošević

Kao samostalna ustanova Biblioteka postaje 29. marta 1973. godine pod imenom pod kojim i danas radi - Narodna biblioteka dr Đorđe Natošević.

Biblioteka je u svom sastavu imala pored ogranaka i Galeriju Kuća Vojnovića (od 1998-2006. godine) i Kulturni centar (od 2003-2006. godine). Od 1. januara 2007. godine galerija i kulturni centar posluju kao samostalna ustanova kulture Kulturni centar Inđija.

dr Đorđe Natošević[uredi | uredi izvor]

Biblioteka nosi ime po Đorđu Natoševiću (Slankamen, 19. jul 1821Karlovac, 11. jul 1887). Đorđe Natošević je bio lekar, jedan od prvih srpskih pedagoga i pedagoških pisaca, prosvetni radnik, nadzornik srpskih škola u Austrougarskoj, prvi pisac udžbenika u Srba po Vukovom pravopisu, osnivač učiteljskih škola u Pakracu, Novom Sadu, Karlovcu i Pančevu.[2]

Đorđe Natošević je osnovao, uređivao i izdavao prvi srpski pedagoški list Školski list i prve srpske dečje novine Prijatelj srpske mladeži.[2]

Sastav Biblioteke[uredi | uredi izvor]

Centralni objekat Biblioteke[uredi | uredi izvor]

Biblioteka, tj. njen centralni objekat je smešten u prizemlju inđijske Gimnazije, u prostoru od 500 m2. Prostor je nedovoljan, neekonomičan, zastareo i pretesan za današnji stepen razvijenosti Biblioteke.[3]

Ogranci Biblioteke[uredi | uredi izvor]

Biblioteka ima u svom sastavu četiri ogranka:

Odeljenja Biblioteke[uredi | uredi izvor]

Odeljenje za odrasle[uredi | uredi izvor]

Odeljenje za odrasle korisnike je po broju knjiga najveće i knjižni fond ovog odeljenja broji oko 46.000 publikacija, od svetske i domaće književnosti do stručnih knjiga iz raznih oblasti. Knjižni fond je uređen po UDK sistemu, a čitaocima je omogućen slobodan pristup.[4]

U prostoru Odeljenja za odrasle nalazi se i Čitaonica sa 36 mesta gde je omogućeno čitanje štampe. Čitaocima su na raspolaganju:

  • Dnevne novine: Politika, Večernje novosti, Dnevnik, Blic, Pres, Kurir, Sportski žurnal, Danas, Informer.
  • Nedeljne novine: Sremske novine, Ilustrovana politika, NIN, Bazar, Stori, Vreme, Pečat, Poljoprivrednik.
  • Štampane novine i serijske publikacija Opštine Inđija: Inđijski kulturni kandelabar, Sasko ćoše, Plamičak, Planina je raj, bilten Gazeta, Inđija info (glasilo opštine Inđija), Preskipling u štampanom ili elektronskom obliku, Službeni list Opštine Inđija.
  • Serijske publikacije: Letopis Matice srpske, Bibliotekar, Polja, Sveske, Ulaznica, Svitak, Savremenik, Čitalište, Dometi, Novine beogradskog čitališta, Reč, Srbija, Šume, Ekolist, Kultura, Nova misao, Glas biblioteke, Godišnjak Biblioteke Matice srpske, Republika.[4]

Korisnicima su na raspolaganju 4 računara gde je omogućen pristup Internetu.[4]

Dečje odeljenje[uredi | uredi izvor]

Fond Dečijeg odeljenja namenjen je deci predškolskog uzrasta, mlađim i starijim osnovacima, odnosno deci do uzrasta od 14 godina. Dečije odeljenje je renovirano i opremljeno novim kutkom. Novi nameštaj modernog dizajna potpuno prilagođen i primeren potrebama najmlađe čitalačke populacije čini dečji kutak prepoznatljivim. Na ovaj način stvoren je izuzetno prijatan prostor za najmlađe korisnike Biblioteke.[5]

Zavičajna zbirka[uredi | uredi izvor]

Zavičajna zbirka Narodne biblioteke dr Đorđe Natošević u Inđiji počela je sa prikupljanjem građe za svoj fond još 1973. godine. Zavičajna zbirka broji ukupno 1.556 knjiga.[6] Zbirku čine knjige i brošure, periodične publikacije koje su značajne za praćenje političkog, privrednog i kulturno-prosvetnog razvoja grada, kao i sitan bibliotečki materijal (plakati, pozivnice, razglednice, fotografije...)

U zbirci se nalaze izdanja proze i poezije inđijskih autora, monografije, dela tematski vezana za Drugi svetski rat, naučni radovi u obliku separata, magistarski i diplomski radovi, doktorske disertacije, bibliografski radovi, listovi i bilteni preduzeća i škola iz grada.[6]

Poseban deo Zavičajnih zbirki su biblioteke-celine poklonjene, otkupljene ili zaveštane lične biblioteke koje su pripadale znamenitim ljudima. Tako su formirani legati u Zavičajnoj zbirci:

  • Legat Đorđa Vojnovića, uglednog zemljoposednika,
  • Legat doktora Borivoja Stanišića i Dobrile Grabovački,
  • Legat štampara Save Jankovića.[6]

Legat Đorđa Vojnovića[uredi | uredi izvor]

Poseban i značajan legat u Biblioteci je Legat Đorđa Vojnovića, poklon znamenitog veleposednika koji je u periodu između dva svetska rata dao značajan doprinos razvoju Inđije.

Đorđe Vojnović je rođen 1888. godine a umro 1975. godine u Inđiji. Gimnaziju je učio u Osijeku i Sremskim Karlovcima, prava je izučavao u Beču. Prevodio je sa stranih jezika, naročito sa nemačkog. Objavio je knjigu "Sedam godina na Tibetu: moj život na dvoru Dalaj Lame", od Hajnriha Harera u izdanju Matice srpske 1956. godine.[7]

Vojnović je kao strastveni bibliofil posedovao veliku biblioteku koja je obuhvatala preko 6.000 knjiga, među kojima je bilo i 70 retkih knjiga. Svoju biblioteku je poklonio gradskoj Biblioteci u Inđiji kao legat.

Legat knjiga Đorđa Vojnovića je kao zbirka muzejskog karaktera stručno sređena i na stručan način izložena. Knjige su smeštene u zasebnu sobu gde je smešten i nameštaj biblioteke Đorđa Vojnovića. Knjige smeštene u istim vitrinama u kojima su se nalazile dok su bile u vlasništvu Đorđa Vojnovića čini da ovaj legat dobije obeležje spomen sobe ostavioca.[7]

Izdavačka delatnost[uredi | uredi izvor]

Godine 1983. nastali su zajedno Susreti bibliografa i izdavačka delatnost Biblioteke, i danas su neraskidivo povezani.

Objavljivanje zbornika Prilozi srpskoj bibliografiji 18. veka obeležava početak izdavačke delatnosti Biblioteke i ustrojavanja Susreta bibliografa u spomen na dr Georgija Mihailovića. Nakon svakog naučno-stručnog skupa Biblioteka objavljuje Zbornik radova "Susreti bibliografa u spomen na dr Georgija Mihailovića".

Pored Zbornika radova Susreti bibliografa, Biblioteka je, nakon 1990. godine, proširila svoju izdavačku delatnost i počela da objavljuje radove iz zavičajnog fundusa.[8]

Manifestacije[uredi | uredi izvor]

Susreti bibliografa u spomen na dr Georgija Mihailovića[uredi | uredi izvor]

Narodna biblioteka dr Đorđe Natošević je organizator Susreta bibliografa u spomen na dr Georgija Mihailovića, stručno-naučnog skupa posvećenog teorijskim i praktičnim aspektima srpske bibliografije. Posvećeni su uspomeni na dr Georgija Mihailovića, Inđinčanina, lekara po profesiji, ali prevashodno ljubitelja, sakupljača i poznavaoca stare i retke knjige, autora kapitalnog dela "Srpska bibliografija XVIII veka".[9]

Susreti bibliografa u spomen na dr Georgija Mihailovića su 14. oktobra 1983. godine i održani prvi put. Do 1987. godine Susreti bibliografa su održavani svake godine, a od tada se održavaju bijenalno.[10]

Od 1996. godine na Susretima bibliografa dodeljuje se i nagrada za izuzetna dostignuća u oblasti bibliografije i nosi ime Mitrovdanska povelja. Čine je povelja i novčani iznos.[10][10]

Od 2012. godine priznanje koje se dodeljuje za izuzetna ostvarenja u oblasti srpske bibliografije dobilo je novo ime: Nagrada Dušan Panković.[10]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Za razvoj bibliotečke delatnosti, unapređenje bibliotekarstva i zapažene rezultate u oblasti kulture, Narodna biblioteka dr Đorđe Natošević je dobila nekoliko nagrada:

  • Nagradu Dositej Obradović, 1984. godine (nagradu dodeljuje Podružnica bibliotečkih radnika Srema),
  • Oktobarsku nagradu Inđije, 1985. godine,
  • Nagradu Milorad Panić Surep, 1986. godine (nagradu dodeljuje Zajednica matičnih biblioteka Srbije).[3]

Biblioteka danas[uredi | uredi izvor]

Narodna biblioteka dr Đorđe Natošević postala je, početkom oktobra 2005. godine, punopravni član Bibliotečko-informacionog sistema COBISS.SR, time pristupivši projektu Virtuelna biblioteka Srbije, odnosno sistemu uzajamne katalogizacije. Od jula 2012. godine kompletno bibliotečko poslovanje obavlja se na on-line na COBISS programskoj platformi.[11]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Istorijat”. Narodna biblioteka "dr Đorđe Natošević". Pristupljeno 17. 12. 2020. 
  2. ^ a b Mala enciklopedija Prosveta. Beograd: Prosveta. 1969. str. 147. 
  3. ^ a b v „Biblioteka danas”. Narodna biblioteka "dr Đorđe Natošević". Pristupljeno 17. 12. 2020. 
  4. ^ a b v „Odeljenje za odrasle”. Narodna biblioteka "dr Đorđe Natošević". Pristupljeno 17. 12. 2020. 
  5. ^ „Dečje odeljenje”. Narodna biblioteka "dr Đorđe Natošević". Pristupljeno 17. 12. 2020. 
  6. ^ a b v „Zavičajna zbirka”. Narodna biblioteka "dr Đorđe Natošević". Pristupljeno 17. 12. 2020. 
  7. ^ a b „Legat Đorđa Vojnovića”. Narodna biblioteka "dr Đorđe Natošević". Pristupljeno 17. 12. 2020. 
  8. ^ „Izdavačka delatnost”. Narodna biblioteka "dr Đorđe Natošević". Pristupljeno 17. 12. 2020. 
  9. ^ „21. Susreti bibliografa u Inđiji”. Biblioteke našeg okruženja. Arhivirano iz originala 25. 10. 2021. g. Pristupljeno 17. 12. 2020. 
  10. ^ a b v g „Susreti bibliografa u spomen na dr Georgija Mihailovića”. Narodna biblioteka "dr Đorđe Natošević". Pristupljeno 17. 12. 2020. 
  11. ^ „Ustanove kulture: Narodna Biblioteka "dr Đorđe Natošević". Opština Inđija. Pristupljeno 17. 12. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]