Nacionalni park Salonga

Koordinate: 2° 0′ 0″ S 21° 0′ 0″ E / 2.00000° J; 21.00000° I / -2.00000; 21.00000
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni park Salonga
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Reka Lulilaka, 2005. godine.
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Salonga
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Nacionalni park Salonga
Mesto Demokratska Republika Kongo
Koordinate2° 0′ 0″ S 21° 0′ 0″ E / 2.00000° J; 21.00000° I / -2.00000; 21.00000
Površina36.000 km²
Osnovano1984. godine
Upravljačko teloDemokratska Republika Kongo

Nacionalni park Salonga je nacionalni park u DR Kongu, smešten u nizijskom delu reke Kongo.[1][2][3][4] To je najveće zaštićeno područje tropske prašume u Africi, površine 36.000 km², od čega je 17.045,80 km² strogo zaštićeno.[5]

Nacionalni park Salonga osnovan je 1970. godine, a 1996. godine upisan je na Uneskov vu listu svetske baštine u Africi kao jedno od poslednjih utočišta mnogih endemskih životinjskih vrsta kao što su: Beli nosorog, šimpanza Bonobo, konjski paun i oklopljeni krokodil.[6]

Međutim, zbog opadanja populacije Belih nosoroga (1984) i kolapsa administracije (1999), što je izazvalo oružane sukobe koji su pustošili to područje od 1990-ih,[7] park je 1997. upisan na listu ugroženih mesta svetske baštine.[8][9] Nakon poboljšanja stanja očuvanosti, lokalitet je uklonjen sa liste ugroženih 2021.[10]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Park se nalazi u oblasti prašume otprilike na pola puta između Kinšase, glavnog grada, i Kisanganija. Nema puteva i većina parka je dostupna samo rekom.[6] Delovi nacionalnog parka su skoro potpuno nepristupačni i nikada nisu sistematski istraženi.[6] Južni region naseljen narodom Ijaelima[11] dostupan je preko reke Lokoro, koja protiče kroz centar i severne delove parka, i reke Lula na jugu. Reka Salonga vijuga uglavnom u severozapadnom pravcu kroz Nacionalni park Salonga do njenovog ušće u reku Busira.[12]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nacionalni park Salonga osnovan je kao Nacionalni park Čuapa 1956. godine, a svoje sadašnje granice dobio je predsedničkim dekretom predsednika Mobutu Sese Seko iz 1970. godine. On je registrovan je kao UNESCO lokacija svetske baštine 1984. godine.[13] Zbog građanskog rata u istočnoj polovini zemlje, 1999. godine uvršten je na Listu ugrožene svetske baštine.[6]

Parkom zajednički upravlja Kongoanski institut za zaštitu prirode[14] i Svetski fond za prirodu od 2015. U toku su opsežne konsultacije[15] sa dve glavne populacije koje žive u parku; Ijaelima, poslednji preostali stanovnici parka[13] i Kitavalisti, religiozna sekta koja se instalirala u parku neposredno nakon njegovog stvaranja. Postoji intenzivna saradnja između čuvara parka i Ijaelima, jer se sela Ijaelima koriste kao stražarska mesta. Poznato je da je gustina bonoba najveća oko sela Ijaelima, što pokazuje da oni ne predstavljaju pretnju za amblematične vrste parka.[16]

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Smešten u centru basena Konga, Nacionalni park Salonga štiti najveću prašumu u Africi i drugu po veličini na svetu.[17] Velika veličina i ekološka složenost ove prašume omogućili su vrstama i zajednicama da se relativno neometano razvijaju. Kao rezultat toga, nacionalni park štiti veoma bioraznovrsni i jedinstven ekosistem.[6] Od 735 identifikovanih biljnih vrsta u jugozapadnom delu parka, 85% se oslanja na životinje kako bi raspršile svoje seme, proces koji se naziva zoohorija.[17]

Mnogi veliki sisari nalaze se u parku sa relativno visokom gustinom, uključujući bongo antilope, crnokreste mangabe, leoparde i bonobe.[18] Južni region je bio lokacija za proučavanje bonoba u divljini.[19] Postoji mnogo veća populacija bonoba u blizini naselja Ijaelima nego drugde u parku, očigledno zato što im Ijaelimi ne štete i igraju važnu ulogu u njihovom očuvanju.[19] Uprkos pritisku krivolova, održiva populacija šumskih slonova opstaje u parku.[18]

Ostali sisari u parku su Drajas majmun, Tolonov crveni kolobus, dugorepi ljuskavac, džinovski ljuskavac, belotrbi ljuskavac, angolski vitki mungosi, vodeni genetka, nilski konj, afrička zlatna mačka, šumska svinja, žutoleđi dujker, sitatunga, okapi, bušbak, vodeni jelenčić i šumski bivol.

U parku su prisutne mnoge vrste ptica, uključujući stočnu čaplju,[20][21][22] crnu rodu[23][24] i žutokljunu rodu.[6] Kongoanski paun,[25][26] ugrožena vrsta ptica endemska za basen Konga i nacionalna ptica Demokratske Republike Kongo, živi u primarnim i sekundarnim šumama unutar parka.[27]

U parku je identifikovano 56 vrsta riba, uključujući somove Clarias buthupogon i Synodontis nigriventris.[28] Afrički krokodili vitke njuške se takođe nalaze u parku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Velocity Mapping in the Lower Congo River: A First Look at the Unique Bathymetry and Hydrodynamics of Bulu Reach, West Central Africa”. 2009. 
  2. ^ „Multi-threaded Congo River channel hydraulics: Field-based characterisation and representation in hydrodynamic models” (PDF). 2020. Arhivirano (PDF) iz originala 2022-10-31. g. Pristupljeno 2022-10-31. 
  3. ^ Laraque, Alain; Moukandi N’kaya, Guy D. (2020). „Recent Budget of Hydroclimatology and Hydrosedimentology of the Congo River in Central Africa”. Water. 12 (9): 2613. doi:10.3390/w12092613Slobodan pristup. 
  4. ^ Guy D., Moukandi N'kaya; Laraque, Alain; Paturel, Jean-Emmanuel; Gulemvuga Guzanga, Georges; Mahé, Gil; Tshimanga, Raphael M. (2022). „A New Look at Hydrology in the Congo Basin, Based on the Study of Multi‐Decadal Time Series”. A New Look at Hydrology in the Congo Basin, Based on the Study of Multi-Decadal Time series. Geophysical Monograph Series. str. 121—143. ISBN 9781119656975. S2CID 246986610. doi:10.1002/9781119657002.ch8. Arhivirano iz originala 2023-11-10. g. Pristupljeno 2023-04-11. 
  5. ^ „ORDONNANCE-LOI 69-041 du 22 août 1969, sur la conservation de la nature.”. Leganet (na jeziku: francuski). Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  6. ^ a b v g d đ „Salonga National Park”. UNESCO World Heritage Centre. United Nations Educational, Scientific, and Cultural Organization. Pristupljeno 13. 6. 2021. 
  7. ^ UNESCO Salonga nacionalni park (jezik: engleski) Posećeno 30.3.2011.
  8. ^ „PATRIMOINE NATUREL ET CONFLITS ARMÉS - Cas des parcs nationaux - Sites du Patrimoine mondial en RDC, Cosma Wilungula Balongelwa - livre, ebook, epub”. www.editions-harmattan.fr (na jeziku: francuski). Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  9. ^ Centre, UNESCO World Heritage. „World Heritage Committee Adds Four Sites to the List of World Heritage in Danger”. UNESCO World Heritage Centre (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-24. 
  10. ^ „Request Rejected”. 
  11. ^ Hopson, Mark (2011). „The Wilderness Myth: How the Failure of the American National Park Model Threatens the Survival of the Iyaelima Tribe and the Bonobo Chimpanzee”. Earth Jurisprudence and Environmental Justice Journal. 1 (1). 
  12. ^ „Relation: Salonga (380844)”, OpenStreetMap, Pristupljeno 2021-03-21 
  13. ^ a b Hopson, Mark (2011). „The Wilderness Myth: How the Failure of the American National Park Model Threatens the Survival of the Iyaelima Tribe and the Bonobo Chimpanzee”. Earth Jurisprudence and Environmental Justice Journal. 1 (1). 
  14. ^ „Virunga National Park”. Arhivirano iz originala 2008-05-11. g. Pristupljeno 2008-07-31. 
  15. ^ CERDI-BAS (2016), Etude Stratégique des populations résidentes dans le parc national de la Salonga
  16. ^ Furuichi, Takeshi; Thompson, Jo Myers (2008). The bonobos: behavior, ecology, and conservation. Springer. str. 239. ISBN 978-0-387-74785-9. 
  17. ^ a b Beaune, David; Bretagnolle, François; Bollache, Loïc; Hohmann, Gottfried; Surbeck, Martin; Fruth, Barbara (2012). „Seed dispersal strategies and the threat of defaunation in a Congo forest”. Biodiversity and Conservation. 22 (1): 225—238. ISSN 0960-3115. S2CID 17600509. doi:10.1007/s10531-012-0416-x. 
  18. ^ a b Van Krunkelsven, Ellen; lsia, Inogwabini Bila; Draulans, Dirk (2009). „A survey of bonobos and other large mammals in the Salonga National Park, Democratic Republic of Congo”. Oryx. 34 (3): 180—187. ISSN 0030-6053. S2CID 37674167. doi:10.1046/j.1365-3008.2000.00117.xSlobodan pristup. 
  19. ^ a b Falk, John (2008). „Why the Bonobos Need a Radio and Other (Unlikely) Lessons From Deepest Congo”. National Geographic. Arhivirano iz originala 2012-04-03. g. 
  20. ^ Willoughby, P. J. (2001). „Melanistic Cattle Egret”. British Birds. 94: 390—391. 
  21. ^ Herkenrath, Peter (2002). „Another melanistic cattle egret” (PDF). British Birds. 95: 531. Arhivirano iz originala (PDF) 15. 03. 2016. g. Pristupljeno 14. 02. 2023. 
  22. ^ Del Lama, Silvia (april 2014). „Colonization of Brazil by the cattle egret (Bubulcus ibis) revealed by mitochondrial DNA”. NeoBiota. 21: 49—63. doi:10.3897/neobiota.21.4966Slobodan pristup — preko ResearchGate. 
  23. ^ BirdLife International (2017). „Ciconia nigra”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2017: e.T22697669A111747857. doi:10.2305/IUCN.UK.2017-1.RLTS.T22697669A111747857.enSlobodan pristup. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  24. ^ „Appendices | CITES”. cites.org. Pristupljeno 2022-01-14. 
  25. ^ BirdLife International (2022). „Afropavo congensis”. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2022: e.T22679430A208189646. Pristupljeno 22. 7. 2022. 
  26. ^ Dowsett, R. J.; Forbes-Watson, A. D. (1993). Checklist of birds of the Afrotropical and Malagasy regions. Tauraco Press. ISBN 287225000X. 
  27. ^ Mulotwa, M.; Louette, M.; Dudu, A.; Upoki, A.; Fuller, R. A. (2010). „Congo Peafowl use both primary and old regenerating forest in Salonga National Park, Democratic Republic of The Congo”. Ostrich. 81: 1—6. S2CID 84628639. doi:10.2989/00306525.2010.455811. 
  28. ^ Inogwabini, Bila-Isia (2005). „Fishes of the Salonga National Park, Democratic Republic of Congo: survey and conservation issues”. Oryx. 39 (1): 78—81. ISSN 0030-6053. doi:10.1017/S003060530500013XSlobodan pristup. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]