Nikolo-Vjažiščki manastir
Nikolo-Vjažiščki manastir | |
---|---|
Николо-Вяжищский монастырь | |
Osnovni podaci | |
Tip | pravoslavna ženski manastir |
Jurisdikcija | Ruska pravoslavna crkva |
Eparhija | Novgorodska i Staroruska |
Osnivanje | krajem XIV veka |
Posvećen | Svetom Nikoli |
Arhitektura | |
Nivo značaja | Objekt kulturnog nasleđa RF № 5310106000 |
Lokacija | |
Mesto | selo Vrjažišči, Novgorodski rejon |
Država | Novgorodska oblast (Rusija) |
Koordinate | 58° 37′ 16″ N 31° 10′ 18″ E / 58.62111° S; 31.17167° I |
Nikolo-Vjažiščki manastir (rus. Николо-Вяжищский монастырь) pravoslavni je ženski manastir Ruske pravoslavne crkve. Nalazi se severozapadno od Velikog Novgoroda na području sela Vrjašišči (na obali reke Verjaža), na području Novgorodskog rejona Novgorodske oblasti, na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije.
Manastir se nalazi na listi kulturnog nasleđa Ruske Federacije pod brojem 5310106000.[1]
Manastir su krajem XIV veka osnovala tri monaha Jevfrosin, Ignjatije i Galaktion, a prvi pisani podaci o njemu datiraju iz 1411. godine kada je sagrađena drvena Nikoljska saborna crkva.[2][3] U letopisu iz 1417. pominje se gradnja novog hrama na mestu prethodnog koji je verovatno izgoreo u požaru. Dve godine kasnije sagrađena je i nadvratna crkva posvećena prepodobnom Antoniju Velikom.
Manastir je zatvoren 1920. godine, a njegovo imanje je predato na upravljanje lokalnom kolhozu. Jedno vreme manastirski konak je služio kao škola.
Manastir je vraćen Ruskoj pravoslavnoj crkvi 1988. godine.
U manastirskom kompleksu nalazi se Nikoljska saborna crkva, trpeza sa crkvama svetog Jovana Bogoslova i Vaznesnja Gospodnjeg (1694—1698). Početkom XVIII veka u severnom delu manastira su sagrađene kelije za monahinje i privredna zgrada. Drvenu ogradu koja je prvobitno okruživala manastir tokom XIX veka zamenio je kameni zid.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Kulьturnoe nasledie Rossiйskoй Federacii obъekt № 5310106000”. Arhivirano iz originala 12. 01. 2015. g. Pristupljeno 12. 01. 2015.
- ^ Novgorodskaя letopisь po spisku P. P. Dubrovskogo (Polnoe sobranie russkih letopiseй. T. XLIII) / Podgot. teksta O. L. Novikovoй; podgot. priloženiя V. I. Legkih i I. V. Fedorovoй. M.: Яzыki slavяnskoй kulьturы. 2004. ISBN 978-5-94457-046-8.}-
- ^ -{Novgorodskaя pervaя letopisь staršego i mladšego izvodov. — M.-L.: «Izdatelьstvo Akademii Nauk SSSR», 1950. 659 s //«Іzbornik». Іstorія Ukraїni IX—XVIII
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Kulturno nasleđe Ruske Federacije, |
- Nikolo-Vяžiщskiй monastыrь na portale novgorod.ru
- Nikolo-Vяžiщskiй monastыrь
- Izrazcы Nikolo-Vяžiщskogo monastыrя
- Sekretarь L. A. Vяžiщskiй vo imя Svяtitelя Nikolaя Čudotvorca ženskiй stavropigialьnый monastыrь // Pravoslavnaя эnciklopediя. Tom X. M.: Cerkovno-naučnый centr «Pravoslavnaя эnciklopediя», 39 000 эkz. 2005. ISBN 978-5-89572-016-5. str. 135–137.