Nova Francuska
Vicekraljevstvo Nova Francuska 1534—1763 Vice-royauté de Nouvelle-France | |||
---|---|---|---|
Krilatica: Montjoie Saint Denis! | |||
Himna Marche Henri IV | |||
Nova Francuska 1534-1763. | |||
Geografija | |||
Kontinent | Severna Amerika | ||
Glavni grad | Kvebek | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | Francuski | ||
Religija | Katolicizam | ||
Politika | |||
Oblik države | Vicekraljevstvo | ||
— Kralj Francuske | Fransoa I (prvi) Luj XV (poslednji) | ||
— Vicekralj | Žak Kartije (prvi) Pjer de Rigo (poslednji) | ||
Geografske i druge karakteristike | |||
Površina | |||
— ukupno | 8.000.000 km² | ||
Valuta | Nova francuska lira | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Nove Francuske | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Nova Francuska (franc. Nouvelle-France) je područje u Sjevernoj Americi koji je kolonizovala Francuska oko 1534, kada je Žak Kartje istraživao rijeku Sen Loren do predaje čitave kolonije Velikoj Britaniji i Španiji. Na svom teritorijalnom vrhuncu 1712. godine, prije sporazuma u Utrehtu, teritorija se prostirala od Njufaundlenda do Stenovitih planina, te od Hadsonovog do Meksičkog zaliva. Teritorija je bila podijeljena u pet kolonija, od kojih je svaka imala svoju vlastitu upravu: Kanada, Akadija, Hadsonov zaliv, Njufaundlend (Plasentija)[1] i Luizijana. Sporazumom iz Utrehta Francuska je izgubila kolonije Arkadiju, Hadsonov zaliv i Njufaundlend, dok je umesto Akadije uspostavljena nova kolonija Il Rojal (franc. Île Royale).[2][3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ The French Settlement of Placentia, Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ Johnston 2001, str. 8–9.
- ^ Louisbourg Archaeology Program 2009, Project Information — History of Louisbourg (1713—1758) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. avgust 2009), Pristupljeno 15. 4. 2013.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Johnston, Andrew John Bayly (2001). Control and order in French colonial Louisbourg, 1713-1758. Michigan State University Press. str. 8—9. ISBN 978-0-87013-570-5.