Peruanska komunistička partija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Peruanska komunistička partija
Partido Comunista Peruano
VođaRoberto de la Kruz Uaman
Osnovana7. oktobra 1928.
SedišteLima
 Peru
NovineUnidad i Nuestra Bandera
IdeologijaKomunizam, marksizam-lenjinizam)
Politička pozicijalevica
Međunarodno članstvoForum Sao Paulo
Bojecrvena, žuta
Veb-sajt
pcp.pe

Peruanska komunistička partija (šp. Partido Comunista Peruano) je politička partija koja deluje u Peruu. Osnovana je 1928. godine pod imenom Socijalistička partija Perua. Godine 1930, ime joj je promenjeno u Peruanska komunistička partija.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Partiju je 7. oktobra 1238. godine osnovao Hose Karlos Marijategi zajedno sa svojim saradnicima. Njen program se tada temeljio na marksizmu, antifeudalizmu i antiimperijalizmu. Mariategi je podupirao izgradnju latinoameričkog socijalizma bez „kopiranja“ nekog drugog modela socijalizma.

Početkom 1930-ih, vlasti su proglasile Peruansku KP ilegalnom, a njeni su članovi bili izloženi progonima i hapšenjima. Tokom 1940-ih, Partija je sve manje podržavala revolucionarni stav i sve više sarađivala sa vladom. Uprkos tome, zadržala je velik uticaj na univerzitetima i u sindikatima. Komunistička partija i ostale socijalne organizacije trpile su veliku represiju tokom diktature Manuela Odrije od 1948. do 1956. godine.

Pod uticajem Kubanske revolucije i rasta uticaja trockizma, mnogi članovi nezadovoljni birokratizmom i saradnjom Partije sa vladom otcepili su se 1963. i sa ostalim militantnim disidentima osnovali Armiju nacionalnog oslobođenja.

Pod uticajem sovjetsko-kineskog rascepa, Peruanska komunistička partija se 1964. razdvojila na prosovjetsku na čelu sa Horheom Del Pradom i prokinesku (maoističku) Saturnina Paredesa, koja je nazvana Peruanska komunistička partija — Crvena zastava. Godine 1978, od Komunističke partije se otcepila frakcija koja je podupirala evrokomunizam i svoju partiju nazvala Komunistička partija Perua — Većina.

Nakon predsedničkih izbora 1980, Peruanska komunistička partija i ostale levičarske grupe formirale su koaliciju nazvanu Ujedinjena levica. Iz njenih je redova gradonačelnik Lime, 1983. godine, postao Alfonso Barantes.

Radikalna gerilska marksistička organizacija Svetli put, koja je počela da dejstvuje početkom 1980-ih, optužila je Peruansku komunističku partiju da je revizionistička, te je napadala mnoge njene istaknute članove.

Delovanje posle 1991.[uredi | uredi izvor]

Peruanska KP je oslabila nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Iste godine, za novog sekretara izabran je Renan Rafo Munjoz do 2007, kada ga je februara 2008. nasledio Roberto de la Kruz Uaman.

Na predsedničkim izborima 2006, Peruanska KP bila je deo koalicije Front široke levice — pokret nove levice i poduprla kandidata Olantu Umalu. Na parlamentarnim izborima u Peruu 2011. godine, Peruanska komunistička partija ušla je u vladu kao deo pobedničke koalicije Peru pobeđuje, na čijem je čelu Olanta Umala.

Kongresi partije[uredi | uredi izvor]

Kongres Datum održavanja
Prvi kongres septembar 1942.
Drugi kongres maj 1946.
Treći kongres avgust 1948.
Četvrti kongres avgust 1962.
Peti kongres 1969.
Šesti kongres 1973.
Sedmi kongres novembar 1979.
Osmi (vanredni) kongres januar 1982.
Deveti kongres maj 1988.
Deseti kongres decembar 1991.
Jedanaesti kongres jun 1996.
Dvanaesti kongres decembar 2002.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Informe de la Comisión de la Verdad y de la Reconciliación (CVR). Capítulo: Los Partidos de Izquierda.
  • José Carlos Mariátegui. Ideología y Política. 15ta. Edición Lima 1985. Ed. Amauta.
  • Nestor Kohan. Ni calco ni copia: Ensayos sobre el marxismo argentino y latinoamericano. Versión electrónica en Rebelion.org.
  • Lumbreras y otros, Nueva historia general del Perú. 3ra. Edición Lima 1985. Mosca Azul Editores.
  • Documentos varios del PCP-Unidad y del PCP-Patria Roja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]