Perućac

Koordinate: 43° 57′ 14″ S; 19° 25′ 16″ I / 43.954° S; 19.421166° I / 43.954; 19.421166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Perućac
Pogled na naselje Perućac i reku Drinu sa Tare
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZlatiborski
OpštinaBajina Bašta
Stanovništvo
 — 2011.Pad 530
Geografske karakteristike
Koordinate43° 57′ 14″ S; 19° 25′ 16″ I / 43.954° S; 19.421166° I / 43.954; 19.421166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina316 m
Perućac na karti Srbije
Perućac
Perućac
Perućac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj31256
Pozivni broj031
Registarska oznakaBB

Perućac je naselje u Srbiji u opštini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 530 stanovnika. U rejonu sela se nalazi hidroelektrana „Bajina Bašta“ i nekropola stećaka Mramorje, iz XIV veka.

Ovde se nalazi Rajakovića kuća.

Nekropola stećaka[uredi | uredi izvor]

Mramorje ili Bagruša je srednjovekovna nekropola stećaka koja spada među najočuvanije nekropole tog podneblja[1]. Potiče iz XIV veka i prostire se između reke Drine i magistralnog puta koji prati njen tok, na samom ulazu u naselje. Lokalitet se nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od izuzetnog značaja[2][1], ali je i pored toga ugrožen rekom Drinom sa jedne i širenjem samog Perućca, sa druge strane[1].

Geografija[uredi | uredi izvor]

Reka Vrelo nastaje od jakog kraškog vrela Perućac na nadmorskoj visini od 234 metra u podnožju planine Tare. Voda Vrela potiče od dreniranih padavina sa prostranog platoa Tare. Prosečna izdašnost perućačkog vrela je 330 l/s, dok je prosečna temperatura vode oko 10 stepeni. Reka Vrelo je bistra, providna rečica koja se vodopadom visine 10m uliva u Drinu.

Vrelo je poribljeno kalifornijskom patrmkom. Po humkama i obalama Vrela rastu jova, jarebika, jasen, gorski javor, brest, crna zova, orah...

Na Vrelu je 1927. godine puštena u rad mini hidroelektrana, instalisane snage 60knj sa prosečnom godišnjom proizvodnjom 300 000 kwh.

Dužina toka reke Vrelo je 365m. Važi za jednu od najkraćih reka Evrope. Zovu je i rekla godina.

Ima sve što imaju i one mnogo veće svetske reke - veliki, moćni izvor iz koga kulja beličasta voda, jedan ribnjak na desnoj obali, vodenicu na levoj, jednu levu pritoku u vidu bistrog potočića, naselje na levoj obali, dva mosta...

Dirna sa rekom Vrelo je u akciji izbora sedam srpskih čuda prirode u organizaciji Turističke organizacije Srbije proglašena za prvu prirodnu lepotu.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Perućac živi 691 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,4 godina (40,3 kod muškaraca i 42,3 kod žena). U naselju ima 317 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,67.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 608
1953. 629
1961. 666
1971. 569
1981. 802
1991. 687 683
2002. 845 860
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
832 98,46%
Crnogorci
  
3 0,35%
Jugosloveni
  
2 0,23%
Hrvati
  
1 0,11%
Makedonci
  
1 0,11%
nepoznato
  
3 0,35%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija slika[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Nekropola stećaka — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU. 
  2. ^ „Spomenici kulture od izuzetnog značaja“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. oktobar 2008) (Ministarstvo kulture Republike Srbije) (jezik: srpski)
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]