Pređi na sadržaj

После сахране

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Posle sahrane
Orig. naslovAfter the Funeral
AutorAgata Kristi
Zemlja UK
Jezikengleski
Žanr / vrsta delakrimi
Izdavanje
Datummart 1953.
Broj stranica244
Tip medijatvrdi povez
Hronologija
PrethodnikĆerka je ćerka
NaslednikDžep pun raži

Posle sahrane je detektivski roman britanske spisateljice Agate Kristi prvi put objavljen u SAD od strane izdavačke kuće "Dodd, Mead and Company" u martu 1953. godine pod nazivom Sahrane su kobne[1] i u Velikoj Britaniji od strane izdavačke kuće "Collins Crime Club" 18. maja od iste godine pod izvornim naslovom Kristijeve.[2] Američko izdanje se prodavalo po maloj ceni od 2,5 dolara,[1] a izdanje u Velikoj Britaniji po ceni od deset šilinga i šest penija.[2]

Knjiga sa mekim povezom iz 1963. u Velikoj Britaniji koju je izdala izdavačka kuća "Fontana Books" nosi naslov Ubistvo u Galopu kako bi se povezao sa filmskom varijantom. U knjizi se pojavljuje belgijski detektiv Herkul Poaro, ali se umesto njega u istoimenom filmu pojavujlje detektivka početnica Kristijeve gospođica Marpl.

Bogat čovek umire kod kuće. Njegova rodbina se okupila posle sahrane radi čitanja oporuke tokom čega njegova sestra izjavljuje da je on ubijen. Sutradan je i ona sama pronađena ubijena. Poaro je pozvan da reši zagonetku.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Nakon sahrane Riičarda Abernetija, njegova porodica se okuplja u vili "Enderbi" radi čitanja oporuke od strane njegovog zastupnika gospodina Entvisla. Njegovo bogatstvo treba podeliti između njegove preživele porodice: njegovog brata Timotija, snaje Mod, sestre Kore Lanksen, sestrića Džordža Krosfilda, sestričine Rozamund Šejn i njenog supruga Majkla, njegove druge sestričine Suzan Benks i njenog supruga Gregorija i snaje Helen, supruge njegovog pokojnog brata Lea koji je umro tokom rata. Iako je Ričard umro prirodnom smrću i očekivala se njegova smrt, Kora se izlanula da je on ubijen. Dan nakon sahrane pronađena je mrtva, nasilno ubijena u snu. Nijedna pobuda nije očigledna u istragama inspektora Mortona - dok se Korin životni prihod vraća na imanje Abernetijevih, njeno imanje odlazi u ruke Suzan, dok njena družbenica gospođica Gilkrist dobija brojne njene slike. Međutim, uskoro se javljaju sumnje u Ričardovu smrt nakon njenog ubistva. Tražeći pomoć, Entvisl poziva svog prijatelja Herkula Poaroa kako bi rešio stvar. Poaro poziva svog starog prijatelja gospodina Gobija da istraži porodicu.

Svaki član porodice imao je svoj razlog zašto je želeo Ričardovo bogatstvo i tako postao osumnjičen za ubistvo. Na dan istrage, Suzan posećuje Korinu kuću kako bi rasprodala njene stvari na aukciji. Od Gikristove saznaje da je njena tetka uvek slikala iz života i da je slike prikupljala mesnoj rasprodaji u nadi da će pronaći neki vredan komad. Dan nakon Korine sahrane, umetnički kritičar Aleksandar Gatri stiže da pregleda Korine slike koje je nedavno kupila kako je ranije bilo zakazano, ali tu ne nalazi ništa vredno. Te večeri, Gilkristova je otrovana parčetom svadbene tortae poslate poštom u kojoj je bio arsen, ali je preživela, uglavnom jer je pojela manji deo. Okupljajući se radi odabira predmeta sa Ričardovog imanja pre prodaje, porodici se pridružuju Poaro i Gilkristova. Tokom razgovora, Helen iznosi opasku da veruje da je bilo nešto čudno na dan sahrane, Gilkristova iznosi primedbu o jednom od ukrasa u Enderbiju dok se Suzan seća da je pronašla sliku u Korinom posedu za koju je verovala da je precrtana sa razglednice sa slikom i nije naslikana iz života s' obzirom na uobičajeni Korin stil.

Rano sledećeg jutra, Helen je zvala Entvisla da ga obavesti šta je shvatila da je bilo čudno tokom Ričardove sahrane, ali je divljački udarena u glavu pre nego što je mogla da kaže više. Helen ima potres mozga i odvedena je radi svoje sigurnosti. Dok se inspektor Morton spremao da ispita svakog člana porodice o kretanju na dan Korinog ubistva, Poaro zaprepašćuje sve otkrivajući im da je njen ubica gospođica Gilkrist. Prepoznala je Vermera među nedavnim Korinim kupljenim slikama koje njena poslodavka nije imala i znala je da je to njena prilika da obnovi svoju voljenu čajdžinicu koju je izgubila u ratu. Preko Vermera je stavila sliku sa prizorom pristaništa sa razglednice, nesvesna da je uništena u ratu. Nakon toga je u čaj Kori stavila sedativ kako bi zaspala, dok se ona predstavljala kao Kora na sahrani. Niko od porodice nije video Koru više od dve decenije što joj je olakšalo prevaru. Nakon što je iznela opasku da je Ričard ubijen, Gilkristova je narednog dana ubila Koru kako bi policija verovala da je to povezano s Ričardovom smrću. Da bi odvratila sumnju od sebe, Gilkristova je lažirala pokušaj ubistva.

Gilkristova je morala da oponaša Korino karakteristično naginjanje glavom, ali nije shvatila da je pogrešila jer je vežbala pred ogledalom. Helen je napadnuta jer je to konačno shvatila. Nadalje, Poaro je znao da se predstavljala kao Kora jer se pozvala na ukras koji se mogao videti samo u vili "Enderbi" na dan Ričardove sahrane. Vermer je Gilkristova sakrila tako da ga Gatri nije pronašao tokom planirane posete. Njena tvrdnja da je Kora naslikala prizor iz života osporena je jer je Suzan pronašla predratnu razglednicu pristaništa u vikendici zajedno sa Entvislom koji se setio da je namirisao ulje kada je bio u Korinoj kući nakon njenog ubistva kada se obratio Poarou za pomoć. Morton tada otkriva da su dve časne sestre posetile Korinu kolibu na dan sahrane i da su verovale da je neko unutra. Nakon što je optužena, Gilkristova je ponovo oponašala Koru žaleći se na nedaće svog života, ali tiho odlazi s policijom. Tokom pravnih postupaka pre suđenja, ona na kraju ludi, planirajući jednu čajdžinicu za drugom, iako Poaro i Entvisl ne sumnjaju da je tokom svog zločina bila u potpunom posedu svojih nauma.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Herkul Poaro - čuveni belgijski detektiv. Angažovan da istraži smrt Kore i njenog brata Ričarda.
  • Gospodin Entvisl - zastupnik porodice Aberneti. Unajmljuje Poaroa da pomogne u istrazi Korinog ubistva i okolnosti koje ga okružuju.
  • Inspektor Morton - Istražni službenik policijske istrage okruga Berkšir o Korinom ubistvu.
  • Gospođa Kora Lanksenet - žrtva slučaja. Slikarka početnica i najmlađa sestra Ričarda Abernetieja. Jedan od naslednika Ričardovog bogatstva pre ubistva.
  • Ričard Aberneti - Bogati udovac, nedavno preminuo i kremiran pre početka romana. Izgubio je jednog brata u Drugom svetskom ratu, a drugog brata i dve sestre iz drugih razloga. Njegov jedini preživeli sin Mortimer umro je pre šest meseci.
  • Timoti Aberneti - jedini preživeli Ričardov brat. Mrzovoljni invalid, i jedan od naslednika bratovog bogatstva.
  • Mod Aberneti - Timotijeva žena, snažna, zdrava žena koja se brine za potrebe svog muža.
  • Suzan Benks - Ričardova bratanica, ćerka njegovog brata Gordona, i jedna od naslednica njegovog bogatstva. Ona je žena sa poslovnom željom i Korina naslednica.
  • Gregori Benks - Suzanin suprug. Hemičar koji je nenamerno dao prekomernu količinu leka jednom od svojih kupaca u prošlosti.
  • Džordž Krosfild - Ričardov sestrić, sin njegove sestre Lore. Zastupnik u preduzeću berzanskog posrednika i jedan od naslednika Ričardovog bogatstva.
  • Rozamund Šejn - Ričardova sestričina, ćerka njegove sestre Džeraldin. Ona je ambiciozna glumica i jedna od naslednika Ričardovog bogatstva.
  • Majkl Šejn - Rozamundin muž. Poput nje, on je ambiciozan glumac.
  • Helen Aberneti - udovica Ričardovog brata Lea i jedna od naslednika Ričardovog bogatstva.
  • Gospođica Gilkrist - ubica slučaja. Korina družbenica. Ona je bila vlasnica čajdžinice sve dok je nije izgubila u ratu.
  • Gospodin Gobi - privatni detektiv, angažovan od strane Poaroa da istraži poreklo svakog člana porodice.
  • Lenskomb - Batler u vili "Enderbi".
  • Dženet - kuhinjska pomoćnica u vili "Enderbi".
  • Mardžori - kuvarica u vili "Enderbi".
  • Gospođa Džeks - čistačica u vili "Enderbi".
  • Gospođa Džouns - čistačica Timotija i Mod Aberneti.
  • Aleksandar Gatri - stari Korin prijatelj i stručnjak za umetnička dela.
  • Gospođica Entvisl - Sestra gospodina Entvisla.

Teme[uredi | uredi izvor]

Za razliku od knjige Ko talas uhvati u kojoj postoji snažan osećaj posleratnog engleskog društva koje se ponovo formira po uzoru na „status kvo ante“, knjiga Posle sahrane je duboko pesimistična po pitanju društvenog uticaja rata. Pristanište na razglednici je bombardovano i još nije obnovljeno što je činjenica ključna za zaplet. Ričard Aberneti je shrkan što mu je jedini sin iznenada umro od poliomelitisa, epidemije tog vremena. Sin je bio zdrav i spreman da se oženi, a onda je umro. Ričard ne vidi nijednog drugog naslednika vrednog da uspe na njegovom imanju u celini. Nagon Abernetijevih i poslovni dar nalaze se u njegovoj bratanici Suzan, ali on nju ne smatra jedinim naslednikom jer je žena. Umesto toga, on reaguje na nju razočaranjem u njenog muža. Ne nalazeći nijednu osobu koja bi preuzela njegovo bogatstvo i posao, on deli novac članovima porodice za koje se čini da će ih baciti na kockanje i pozorišne poduhvate.

Jedina osoba koju je cenio bila je njegova snaja, sada udovica zbog rata. Imala je dete u ratnoj aferi. Nikada nije rekla Ričardu za dete svesna njegovih viktorijanskih pogleda, a drugima je govorila da ima sestrića kome pomaže. Zahvalna je na njegovoj ljubaznosti što ju je uključio u oporuku jer sada može da odgaji svog sina na dalekom Kipru sa odgovarajućim obrazovanjem. Dete je voljeno, ali njegova majka oseća da ga ne može prihvatiti u posleratnoj Engleskoj. Prezime izabrano za Korinog supruga, veoma omraženog slikara sa nekim tvrdnjama da je Francuz, je Lanskenet. Prezime je neobično jer naziv potiče od naziva jedne kartaške igre, a to je i naziv za nemačkog kopljanina iz 15. i 16. veka koji je možda igrao tu kartu.[3]

Racioniranje hrane u Engleskoj prestalo je u godini objavljivanja, ali se njeno dejstvo i dalje osećalo u nedostatku jaja koje se pominje u romanu. Čitavo vreme postoji snažan osećaj teškoća posleratnog razdoblja među kojima je i bol gospođice Gilkrist koja je izgubila svoju dragocenu čajdžinicu zbog nestašice hrane i bila prisiljena da živi u zavisnosti u čemu se ona smatra malo više nego sluga. Postoje i opaske na povećani teret oporezivanja povezan sa vladom Klementa Atlija.

Književni značaj i prijem[uredi | uredi izvor]

Robert Barnard je za ovaj roman rekao da ima „Predmet višegodišnje privlačnosti - nesrećne porodice: mnogo razbacane braće i sestara, mnogo viktorijanskog novca (napravljenog od žitnih maltera). Budite sigurni da istražujete pravo ubistvo i pazite na ogledala (uvek zanimljivo kod Kristijeve). Sadrži poslednjeg velikog batlera Kristijeve: "pedesete i šezdesete nisu bile dobra vremena za batlere."[4]

Pominjanja i aludiranja[uredi | uredi izvor]

Pominjanje drugih dela[uredi | uredi izvor]

  • U 12. poglavlju Poaro spominje slučaj koji je obrađen u knjizi Lord Edžver umire kao slučaj u kojem je "skoro poražen".
  • U 13. poglavlju Poaroov sobar se u pripovedanju naziva Žorž. Njegovo pravo ime je Džordž, ali mu se Poaro uvek obraća neposredno kao Žorž. Ovo je prvi (i jedini) put na kojim je u pripovedanju nazvan franucskom varijantom imena.

Pominjanje u drugim delima[uredi | uredi izvor]

Ovo je prvi Poaroov roman u kojem se o lezbejstvu (između žene i njene družbenice) može govoriti kao o mogućoj pobudi. Međutim, moguća pominjanja su oskudna, prikrivena i eufemistična: inspektor Morton to naziva "grozničavim ženskim prijateljstvom" u 13. poglavlju.

Prilagođavanja[uredi | uredi izvor]

Film[uredi | uredi izvor]

Godine 1963. MGM je ekranizovao roman u film pod nazivom Ubistvo u Galopu. Bila je to druga od četiri popularne ekranizacije dela Kristijeve od strane Džordža Poloka. Film ima 100% ocenu odobrenja za "Rotten Tomatoes" na osnovu 6 kritika.[5] U ovoj ekranizaciji, Poaro je zamenjen gospođicom Marpl koju tumači Margaret Raderford. Film donosi niz drugih promena u odnosu na roman:

  • Većina radnje se vrti oko jahanja.
  • Prezime porodice je promenjeno u Enderbi. Umesto bratanice Suzan Benks i inspektora Mortona pojavljuju se sestrić Hektor Enderbi i inspektor Kredok. Gospođici Gilkrist je prezime promenjeno u Milkrist.
  • Novi lik, gospodin Strindžer (koga tumači suprug Margaret Raderford Strindžer Dejvis), dodat je u ekranizaciji.
  • Gospodin Entvisl, Timoti, Mod i Helen Aberneti, Gregori Benks, Gospodin Gobi, Lenskomb, Dženet, Mardžori, gospođa Džeks, gospođa Džouns, Aleksandar Gatri i gospođica Entvisl su izbačeni u ekranizaciji.
  • Film ima mnogo vedriji i razigraniji ton u odnosu na roman.

Televizija[uredi | uredi izvor]

Dana 26. marta 2006. godine, roman je ekranizovan za ITV u sklopu devete sezone serije Poaro sa Dejvidom Sačetom u naslovnoj ulozi. Učestvovali su takođe Majkl Fasbender kao Džordž, Džeraldin Džejms kao Helen Aberneti, Lusi Panč kao Suzana Henderson, Robert Batherst kao Gilbert Entvisl, ANa Kalder-Maršal kao Mod, Fiona Glaskot kao Rozamund i Monika Dolan kao gospođica Gilkrist.

U ekranizaciji su napravljene neke promene:

  • Kora se razvela od italijanskog slikara Đovanija Galaćija čije je prezime zadržala. Galaćio je zamenio Gatrija u ulozi slikarskog stručnjaka na koga se Poaro oslanja.
  • Čajdžinica gospođica Gilkrist se u romanu zove "Palma" dok je u ekranizaciji "Vrba" jer sav porcelan ima motive vrbe.
  • Slika otkrivena na kraju je Rembrant, a ne Vermer.
  • Entvisl ne istražuje nakon sahrane i čitanja oporuke već tek nakon Korine smrti, iako u manjem svojstvu.
  • Izostavljen je lik gospodina Gobija. Poaro se pojavljuje lično i razgovara sa članovima porodice.
  • Timotijeva sposobnost da hoda je prikazana tek na kraju za razliku od knjige u kojoj je to poznato od početka dok je Mod predstavljena kao pomalo budalasta i učestvuje u muvanju sa Galaćijom.
  • Suzan Benks su ime i prezime promenjeni u Suzana Henderson. Ona je neudata i posvećena je misionarskim radovima u Africi (tačnije u Bečuani).
  • Džordž je Helenin sin, Ričardov omiljeni bratanac, i očekivalo se da bude naslednik najvećeg dela imanja. On je imao tajnu romansu sa Susan(om). Dan nakon sahrane imali su tajni susret u Ličet Sent Meriju. Takođe, Ričard je bio Džordžov pravi otac. Ričard mu je to rekao, ali Džordž je to odbio da prihvati i nasilno se posvađao sa Ričardom (što su Poaro i Entvisl saznali od Lenskomba), i sa gnušanjem je krivotvorio oporuku kojom se razbaštinio u korist ostale rodbine.
  • Kao i u nekoliko drugih epizoda, vreme je pomereno u 1930-te. U ovom slučaju iz razdoblja posle Drugog svetskog rata.
    • Pristanište na slici koju je pronašla Susan(a) uništeno je u požaru, a ne u ratu.
    • Gospođica Gilkrist izgubila je čajdžinisu zbog otvaranja lanca čajdžinica "Lajons" u blizini, a ne zbog ratne racionalizacije.
  • Kada je gospođica Gilkrist uhapšena i odvedena, zastala je da ponovi svoju glumu Kore. Poaro nagoveštava da će verovatno biti odvedena u ludnicu. Nema dalje rasprave.
  • Susan(a) i Rozamund su sestre, a ne sestra od ujaka i sestra od tetke jer su obe ćerke Ričardove sestre Džeraldin.
  • U knjizi je Rozamundino tajno pokriće poseta lekaru kako bi potvrdila da je trudna. U epizodi je Rozamund već znala da je trudna i htela je da pobaci, ali se nakon dolaska predomislila.
  • U ovoj ekranizaciji, kao što je uobičajeno za ekranizacije sa Poaroom, kao i u razjašnjavanju zapleta i odnosa, ubačeni su događaji koji su netipični za pisanje Kristijeve:
  • Brat i sestra od strica su u rodoskrvnoj vezi.
  • Žena sa nevernim mužem hoće da pobaci, ali se odlučuje protiv toga.
  • Žena i njen dever imaju ljubavnu vezu i kriju roditeljstvo svog deteta.[6]

Radio[uredi | uredi izvor]

Majkl Bejkvel je prilagodio roman Posle sahrane za BBC Radio 4, a Džon Mofat je tumačio Poaroa dok je Frenk Tornton tumačio gospodina Entvisla.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Marcus, J S (maj 2007). „American Tribute to Agatha Christie: The Golden Years: 1953 - 1967”. Pristupljeno 5. 8. 2018. 
  2. ^ a b Peers, Chris; Spurrier, Ralph; Sturgeon, Jamie; Foord, Peter; Williams, Richard (mart 1999). Collins Crime Club – A checklist of First Editions (Second izd.). Dragonby Press. str. 15. ISBN 978-1871122138. 
  3. ^ „Lansquenet definition”. Dictionnaire français (na jeziku: francuski). Pristupljeno 21. 8. 2020. 
  4. ^ Barnard, Robert (1990). A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie (Revised izd.). Fontana Books. str. 190. ISBN 0-00-637474-3. 
  5. ^ „Murder at the Gallop Review”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 13. 8. 2021. 
  6. ^ Agatha Christie's Poirot: After the Funeral (2006); David Suchet; ITV Studios.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]