Правда (novine iz Srbije)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pravda
Formattabloid
Glavni urednikPredrag Popović
Osnivanje5. mart 2007.
Političko
opredeljenje
desnica
Jeziksrpski
Ukidanje1. jun 2012.
SedišteBeograd

Pravda je bila dnevna tabloidna novina koja je izlazila u Beogradu.

Vlasništvo[uredi | uredi izvor]

Pravdu je objavila Pravda pres, društvo sa ograničenom odgovornošću u čijem vlasništvu se navode Nemanja Stefanović (48%), Jugoslav Petković (47%) i Nikola Petrović (5%). Brat Nemanje Stefanovića je Nebojša Stefanović, funkcioner Srpske radikalne stranke (SRS), a kasnije i funkcioner Srpske napredne stranke (SNS).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi broj Pravde izašao je 5. marta 2007., otprilike šest nedelja nakon parlamentarnih izbora u Srbiji 2007. godine, na kojima je tada bila najpopularnija politička stranka u Srbiji, Srpska radikalna stranka (SRS) koju je predvodio Vojislav Šešelj koji je optuženičku klupu u Hagu od 2003. godine, ponovo osvojio najviše mesta (81 od 250). Ipak, uprkos još jednom impresivnom izbornom rezultatu, SRS je imala problema sa formiranjem vlade jer se suočila sa situacijom u kojoj nijedna druga stranka nije želela da uđe u koaliciju sa njima. Za nekoliko dana od premijernog izdanja, glavni i odgovorni urednik postao je novinar Predrag Popović, koji je ranije uređivao Nacional . Popović će kasnije otkriti da ga je angažovao Aleksandar Vučić, tadašnji visoki funkcioner SRS.[1]

Pravda je u srpskom kontekstu usvojila uređivačku politiku protiv establišmenta i kritikovala je srpsku vladajuću koaliciju formiranu oko politike kohabitacije između premijera Vojislava Koštunice iz Demokratske stranke Srbije (DSS) i predsednika republike Borisa Tadića iz Demokratske stranke Srbije. Demokratska stranka (DS). List je uglavnom zastupao desničarske političke stavove i promovisao političku agendu SRS. Pravda je izazvala manju polemiku u Srbiji kada je u novembru 2007. počela da objavljuje neredovne kolumne Mire Marković, supruge pokojnog predsednika Srbije i Jugoslavije Slobodana Miloševića i sama begunca od srpskog pravosudnog sistema.

Najavljeno je da je izdanje lista od 1. juna 2012. njegovo poslednje kada su novine prestale. Prešao je na potpuno digitalni onlajn format. [2]

Reakcije[uredi | uredi izvor]

Pravda se često citira, uključujući Predraga Popovića, njenog nekadašnjeg glavnog i odgovornog urednika, [3] da je bila publikacija koju kontroliše Aleksandar Vučić i koja je skrojena za njegove lične dnevno-političke potrebe, [4] Kada je dnevnik dobio pokrenut u martu 2007, Vučić je bio visokorangirani član Srpske radikalne stranke (SRS), opozicione stranke čiji je lider Vojislav Šešelj bio u pritvoru u Hagu, čekajući suđenje, od februara 2003. godine.

U intervjuu iz novembra 2014. godine, nakon privremenog puštanja iz pritvora, Vojislav Šešelj je pomenuo da su koreni Vučićeve svađe sa srpskim biznismenom Miroslavom Miškovićem i kasnijim progonom i zatvaranjem tajkuna [5] u njihovim ranijim poslovima oko Pravde :

„Prema mojim saznanjima, Vučić je u nekoliko navrata tražio od Miškovića novac za Pravdu, ali je svaki put bio odbijen. Mišković je rezonovao da je već otplatiti Tomislava Nikolića velikim sumama novca više nego dovoljno pa je zaključio zašto sada plaćati i Vučića. Vučić to nikada nije zaboravio i čim je prigrabio vlast u Srbiji odlučio je da se osveti Miškoviću“ [6].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Popović, Predrag (1. 6. 2012). „Vučić ugasio Pravdu, istinu, moral…”. Predrag Popović's personal blog. 
  2. ^ Ugašen list "Pravda", B92.net, 1 June 2012
  3. ^ Popović, Predrag (23. 7. 2012). „Ko je Nebojša Stefanović, zvani Slina”. Predrag Popović's personal blog. 
  4. ^ Ugašen list "Pravda", B92.net, 1 June 2012
  5. ^ „Police Arrest Serbia's Richest Man as Fraud Suspect”. BloombergBusinessWeek. 12. 12. 2012. 
  6. ^ Vidić, Smiljana (22. 11. 2014). „Toma nesposoban i politički beznačajan; Vučić je najveći stručnjak za političku manipulaciju - ali neka se odrekne EU i izjasni za Rusiju i podržaću ga”. Nova srpska politička misao. Arhivirano iz originala 24. 11. 2014. g.