Pruga Ruma—Zvornik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pruga Ruma—Zvornik
Ruma
↑ka Šidu
↑ka Beogradu
Buđanovci
Nikinci
Platičevo
Klenak
Reka Sava
Stari most
Šabac
HI Zorka
Majur
Štitar
Dublje
Petlovača
Ukinuti kolosek za Bogatić
Ribari
Mačvanski Prnjavor
Novo Selo
Lešnica
Jadarska Straža
Lipnica
Loznica
Loznica-Fabrika
HI Viskoza
Banja Koviljača
Gornja Koviljača
Brasina
Granica SRB/BiH
Reka Drina
↓ka Tuzli
Donja Borina
Radalj
Zvornik
Zvornik-Grad

Regionalna pruga 211 RumaZvornik je železnička linija koja povezuje Beograd sa Podrinjem i Bosnom i Hercegovinom.

Pruga koja povezuje stanice Platičevo i Štitar direktno, bez ulaska u šabačku stanicu, je kategorisana kao regionalna pruga 212 (rasputnica „1” — rasputnica „3”), a od rasputnice Donja Borina se odvaja linija ka Malom Zvorniku, kategorisana kao lokalna pruga 308.

Trasa i karakteristike pruge[uredi | uredi izvor]

Trasa pruge počinje u Sremu, kod železniče stanice Ruma odvajajući se od pruge Beograd—Šid kroz Sremsku ravnicu, preko reke Save pored grada Šapca, nastavljajući dalje kroz Mačvu ka Loznici i Zvorniku.

Pruga prolazi kroz opštinu Ruma Sremskog upravnog okruga i opštine Šabac, Bogatić, Loznica i Mali Zvornik Mačvanskog upravnog okruga.

Dužina pruge regionalne pruge br. 9. iznosi 33,695 km od Rume do Šapca, a od Šapca do Donje Borine i granice sa Bosnom i Hercegovinom 65,685 km. Preko regionalne pruge br. 10. kojom se zaobilazi ulazak u stanicu Šabac dužina trase od Rume do Donje Borine iznosi oko 99 km. Dužina lokalne pruge br. 13. od Donje Borine do Malog Zvornika iznosi oko 3 km.

Pruga je jednokolosečna, neelektrifikovana. Na svojoj trasi ima železnički most preko reke Save. Koristi se pretežno za teretni saobraćaj za potrebe prevoza sirovina iz Bosne i Hercegovine, kao i industrije u Šapcu. Putnički saobraćaj postoji od Rume do Malog Zvornika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Železnička stanica Šabac tokom prve polovine 20. veka.
Železnička stanica u Rumi.

Zečetak ove pruge su pruga Ruma—Klenak koja je puštena u saobraćaj 1901. godine kao i pruga uskog koloseka Šabac—Banja Koviljača građena od 1906. do 1910. godine.

Pruga uzanog koloseka Šabac—Banja Koviljača[uredi | uredi izvor]

Izgradnja pruge od Šapca do Banje Koviljače širine koloseka 0,76 metara i dužine 54 km je započeta 28. avgusta 1906. godine, na stotu godišnjicu boja na Mišaru polaganjem kamena temeljca železničke stanice Šabac. Finansijer radova bio je Podrinski okrug koji je i osnovao Podrinsku okružnu železnicu (POŽ). Pruga je puštena u saobraćaj 18. jula 1910. godine. Voz se prugom kretao brzinom od 20 km na čas i prevozio je putnike i stoku.

Nakon oslobođenja Šapca u Prvom svetskom ratu, 11. novembra 1918. godine, odmah je obnovljen saobraćaj Podrinske okružne železnice. Na liniji Šabac—Banja Koviljača privremeni saobraćaj je uspostavljen 16. novembra 1918. godine, a redovan svakodnevni iz oba pravca tek 15. maja 1920. godine.

Godine 1929. nakon formiranja Drinske banovine, Podrinska okružna železnica menja naziv u Železnica Drinske banovine (ŽDB).[1]

Premošćavanje Save[uredi | uredi izvor]

Stari železnički most u Šapcu.

Inicijativa o premošćavanju Save kod Šapca i spajanju Srema i Mačve ispoljila godine se nakon ujedinjenja u Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca, te je 1919. godine podnet i zahtev građana Šapca za izgradnju drumsko-železničkog mosta. Projekat mosta je izrađen 1922. godine, a izgradnja je započela naredne godine, da bi bio pušten drumski saobraćaj preko mosta između Klenka i Šapca 15. jula 1932. godine.[2]

Železnički krak normalnog koloseka preko mosta do železničke stanice Šabac je postavljen tek 31. maja 1934. godine, kada je most i osveštan. Dana 3. juna iste godine preko mosta prelazi prvi šetni voz, a odmah nakon njega i dvorski voz koji dovozi u Šabac kralj Jugoslavije Aleksandara I Karađorđevića koji je otvorio redovni saobraćaj na pruzi Šabac—Ruma.[3] Na pruzi normalnog koloseka od Rume do Šapca saobraćaj su obavljala Jugoslovenske državne železnice (JDŽ) pored Železnica Drinske banovine koje su obavljale saobraćaj na svojoj pruzi uzanog koloseka.

Posleratni period[uredi | uredi izvor]

Šinobus na liniji Ruma-Šabac.

Nakon Drugog svetskog rata zbog novog ustrojstva Jugoslavije nije obnovljena Železnica Drinske banovine. Sav saobraćaj u celoj državi obavljaju samo Jugoslovenske državne železnice. Pruge od Rume do Šapca i od Šapca do Banje Koviljače oštećene u ratnim razaranjima se obnavljaju. Godine 1950. ukida se uzani kolosek od Šapca do Banje Koviljače i zamenjuje se kolosekom normalne širine, čime se stiču uslovi za spajanje pruga u jednu celinu. Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina, sa privrednim rastom u Podrinju pruga se sve više eksploatiše kako u transportu robe tako i putnika. Premošćena je reka Drina i napravljeno uključenje na prugu kod Brasina zbog velikih potreba privrede za transportom robe i sirovina iz Bosne i Hercegovine.

Novije doba[uredi | uredi izvor]

Novi dizel motorni voz serije 711 na liniji Ruma-Šabac po dolasku u Šabac.
Teretni voz sa koksom prolazi kroz predgrađe Šapca. Na čelu kompozicije je dizel lokomotive seriej 661 Željeznica Republike Srpske.

Nakon raspada Jugoslavije i ratova, saobraćaj između Srbije i Bosne i Hercegovine je normalizovan, a železnička pruga Ruma—Zvornik i dalje predstavlja jedan od glavnih pravaca između Beograda i istočne Bosne.

Zbog slabijeg održavanja tokom ratnih i kriznih godina, stanje koloseka se značajno pogoršalo. Zbog male brzine koja nije konkurentna autobuskom prevozu, 2005. godine ukida se redovan putnički saobraćaj od Šapca do Zvornika. Na liniji od Rume do Šapca nastavlja da saobraća Šinobus koji se zbog starosti često kvario, pa je umesto njega kao zamena korišćen jedan putnički vagon vučen dizel lokomotivom.

Deonica od Štitara do Petlovače u dužini od 14,3 km remontovana je 2012. godine, čime je brzina na tom delu pruge podignuta sa 20 na 80 km na čas. [4]

Tokom 2013. godine nakon nabavke novih dizel motornih vozova (DMV) iz Ruske Federacije, jedna nova garnitura serije 711 je puštena u svakodnevni saobraćaj na liniji Ruma—Šabac. Ova novina je značajno doprinela poboljšanju kvaliteta putničkog saobraćaja na ovoj pruzi. [5]

Ipak, železnička pruga Ruma—Zvornik nije dovoljno iskirišćena svojim punim kapacitetom. Putnički saobraćaj do Malog Zvornika je obnovljen 2018. godine nakon rekonstrukcije pruge.

Stanice i stajališta[uredi | uredi izvor]

Naziv stanice Kilometraža Povezivanje linija Napomena
Ruma 0,000 km Pruga Beograd—Šid
Buđanovci 11,344 km
Nikinci 16,675 km
Platičevo 21,344 km
Klenak 28,900 km
Šabac 32,715 km (0 km) Kraj kilometraže
Štitar 7,725 km
Dublje Mačvansko 14,300 km
Petlovača 22,031 km
Ribari 25,800 km
Mačvanski Prnjavor 28,713 km
Podrinsko Novo Selo 33,300 km
Lešnica 35,000 km
Jadarska Straža 38,900 km
Loznica 45,400 km
Loznica–Fabrika 53,400 km
Koviljača 56,183 km
Gornja Koviljača 61,700 km
Brasina 65,354 km
Donja Borina 68,685 km Pruga Brasina-Zvornik Novi (Republika Srpska)
Radalj 70,600 km
Mali Zvornik-Grad 73,454 km

Reference[uredi | uredi izvor]