Radomir Nikolić Moravac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radomir Nikolić Moravac
Lični podaci
Datum rođenja(1920-01-31)31. januar 1920.
Mesto rođenjaDonja Trnava, Kraljevstvo SHS
Datum smrtimaj 2001.(2001-05-00) (81 god.)
Mesto smrtiNiš, SR Jugoslavija
Umetnički rad
Poljefotografija

Radomir Nikolić Moravac (Donja Trnava, 31. januar 1920Niš, maj 2001) bio je niški profesionalni fotograf i zvanični umetnički fotograf Narodnog pozorišta u Nišu. On je svojim umetničkim fotografijama značajno obogatio kulturni industrijski i istorijskog razvoja Niša i okoline iz druge polovine 20. veka.

Život i karijera[uredi | uredi izvor]

U ovoj zgradi u Nišu na uglu Nikole Pašićeve i Kopitareve ulice bila je Radomirova fotografska radnja.

Rođen je u porodici kovača Vladimira i krojačice Savke. Odrastao je u vreme kada su zanati bili cenjeni i važni. Sa fotografskim zanatom, koji ga je oduševio, prvi put se upoznao na seoskim okupljanjima u okolini Donje Trnave u kojoj je provodio detinjstvo. U Aleksincu, za vreme pohađanja gimnazije, sprijateljio se fotografom Vojom Miloševićem Prokincem, sa kojim je počeo da usavršava svoje fotografsko umeće.

Kada je tokom Drugog svetskog rata dospeo u zarobljeništvo, fotografski zanat mu je omogućio da lakše izdrži zarobljeničke dane, jer mu se ukazala priliku da radi u jednom od najelitnijih fotografskih studija u Beču. Iako mu se po završetku rata ukazala prilika da u Austriji nastavi život i usavršava se kao fotograf, nostalgija ga je vratila u rodno Pomoravlje.

Po povratku iz zarobljeništva u rodni kraj, jedno vreme bio je angažovan kao foto-reporter u Štabu Prve armije i, nakratko, i kao vojni islednik u Senti. Iako je po povratku u zemlju dobro vladao zanatom, da bi otvorio sopstvenu fotografsku radnju morao je da položi majstorski ispit, koji je položio sa fotografijom svoje supruge i ćerke. Preselio se sa porodicom u Niš, gde je postavljen na mesto upravnika Urbanističkog zavoda.[1]

Radomir je dugo godina bio zvanični fotograf Narodnog pozorišta u Nišu,

U Nišu je Radomir otvorio fotografsku radnju i postao jedan od prvih umetničkih fotografa nakon završetka Drugog svestkog rata. Iako je do svoje smrti radio i živeo u Nišu, on nije zaboravio svoj rodni kraj i ljubav prema njemu iskazao je u svom umetničkom nadimku: Moravac, po kome je do danas ostao poznatiji nego po svom imenu i prezimenu.

Njegov prvi fotografski atelje bio je u špajzu stana u Cvijićevoj ulici, a u letnjim mesecima je radio u Niškoj Banji, gde su nastale fotografije mnogobrojnih banjskih gostiju. Drugu fotografsku radnju je otvorio je u ulici Filipa Kljajića, danas Kralja Stefana Prvovenčanog. Sledeći atelje, u kome je radio sve do svoje smrti Radomir je otvorio u Nišu u uluci Petog kongresa KPJ, današnjoj Nikole Pašića, y starom trgovačkom delu Niša, žili kucavici niškog kafanskog, zanatskog i trgovačkog života, nekada i danas.[1] U ovom ateljeu nastale su brojne fotografije u kojima su zabeleženi važni događaji i znamenite ličnosti iz višedecenijskog perioda kulturnog, industrijskog i istorijskog razvoja Niša i okoline.[2] Kao iskusni fotograf, školovao je mnoge buduće fotografe i bio je zadužen za sprovođenje majstorskih ispita.[1]

Među prvima u Nišu, počev od 1961. godine, bavio se i izradom fotografija u boji. Bavio se i reklamnom fotografijom. Dugo godina radio je fotografije za Duvansku industriju Niš i Elektronsku industriju Niš.[1][3]

Umetnost[uredi | uredi izvor]

Radomirove fotografije sa pozorišne scene, koje su postale istorijsko svedočanstvo Narodnog pozorišta u Nišu.

U vreme zlatnog doba Narodnog pozorišta u Nišu, 1960-ih godina, pod upravom Ljubiše Ružića i Bore Trajkovića, Radimir je, na poziv Eugena Verbera, postao višegodišnji zvanični pozorišni fotograf. Iz tog perioda ostale su u arhivu Narodnog pozorišta sačuvane brojne Radomirove fotografije sa kultnih predstava iz 1950-ih i 1960-ih godina, među kojima i one sa dugo izvođene predstave Gospođa ministarka u režiji Aleksandra Đorđevića, sa Radmilom Savićević i Žikom Milenkovićem u glavnim ulogama,[4] zatim Zona zamfirova i Klopka za osam bespomoćnih žena iz 1963. godine i mnoge druge.

Radeći kao zvanični fotograf Narodnog pozorišta u Nišu, Radomir je, koristeći kameru dvorskog fotografa Sotira Nedeljkovića iz 1878. godine, za sobom ostavio broje fotografije sa pozorišne scene, koje su postale istorijsko svedočanstvo pozorišnog zanata koji se odvijao na niškoj pozorišnoj kući.

Po rečima Moravca, „za fotografiju kao zanat je uvek srećno vreme jer sve ostaje zabeleženo, a jedino crno-bela tehnika ostaje za istoriju. Tajna je u srebru.”[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Deo izložbene postavke fotografija Radomira Nikolića Moravca u Nišu (2023)

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Milošević, Aleksandra (2004). Radomir Nikolić Moravac, fotograf Narodnog pozorišta u Nišu. Beograd: Muzej pozorišne umetnosti Srbije. ISBN 86-80629-29-4. Arhivirano iz originala 21. 6. 2023. g.  COBISS.SR 118669580
  2. ^ Milić, Danica, ur. (1986). Istorija Niša. Knj. 3, od 1941. do 1980. godine. Niš: Gradina; Prosveta. OCLC 995405437.  COBISS.SR 36486919
  3. ^ a b Milošević, Aleksandra. „Izložba fotografija Radomir Nikolić Moravac. Arhivirano iz originala 24. 3. 2023. g. 
  4. ^ Jocić, Ljubica (19. 3. 2023). „Aca Đorđević — režiser serija koje smo svi voleli dao je 9 godina i niškom pozorištu”. Južne vesti. Arhivirano iz originala 11. 4. 2023. g. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]