Pređi na sadržaj

Rasel Švajkart

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rasel Švajkart
Rasel Švajkart u Nasinom odelu
Rasel Švajkart u Nasinom odelu
Lični podaci
Puno imeRasel Luis Švajkart
Datum rođenja(1935-10-25)25. oktobar 1935.(88 god.)
Mesto rođenjaNeptun Taunšip, Nju Džerzi, SAD
DržavljanstvoSAD
NacionalnostAmerikanac
ObrazovanjeMTI(BS, 1956, MS, 1963)
Zanimanjeastronaut
pilot
vazduhoplovni inženjer
Karijera
TipAstronaut NASA
Statuspenzionisan
ČinKapetan(ARV)
Vreme u svemiru10 dana 1 sat 0 minuta
Svemirske šetnje1 (1 sat 7 minuta)
SelekcijaNasina grupa 3 iz 1963.
MisijeApolo 9
Logo misija
Penzionisanje1977.; pre 47 godina (1977)
Odlikovanja
Zvanični veb-sajt

Rasel Luis „Rasti” Švajkart (engl. Russell Louis „Rusty” Schweickart; Neptun Taunšip, 25. oktobar 1935), penzionisani je američki astronaut i pilot. Kao pilot lunarnog modula, zajedno sa Džejmsom Makdivitom i Dejvidom Skotom, učestvovao je 1969. godine u Nasinoj misiji Apolo 9. Za astronauta je izabran 1963. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Švajkart je rođen 25. oktobra 1935. godine u Neptun Taunšipu (Nju Džerzi). Odrastao je na velikoj farmi, sanjajući da postane pilot i kauboj. Srednju školu je završio u Manaskvanu, 1952. U mladosti je bio član Mladih izviđača SAD i zavredeo je čin First Class Scout.[1] Po završetku srednje škole, dobio je stipendiju za MTI-ju u oblasti vazduhoplovne tehnike. Diplomirao je 1956. godine. Magistrirao je iz oblasti aeronautike i astronautike 1963. godine.[2]

Po diplomiranju, stupio je u Ratno vazduhoplovstvo SAD. Služio je do 1963. godine, kada je i izabran u astronautski korpus NASA kao najmlađi astronaut u svojoj selekciji, sa nepunih 28 godina. Imao je čin kapetana. U tom periodu leteo je i kao pilot Vazduhoplovne nacionalne garde Masačusetsa na F-86 sejbrovima, a bavio se i naučno-istraživačkim radom u eksperimentalnoj astronomskoj laboratoriji na MTI-ju, sa akcentom na atmosfersku fiziku, praćenje zvezda i stabilizaciju zvezdanih slika. Magistarska teza ticala mu se stratosferske zračnosti.[2]

Tokom misije Apolo 9, Švajkart je izveo prvu svemirsku šetnju u okviru Apolo programa, i u otvorenom svemiru proveo nešto više od sat vremena. Tom prilikom je izvršio testiranje primarnog sistema podrške životu astronautima tokom boravka u otvorenom svemiru, što im je koristilo tokom boravka na Mesecu. Međutim, let za Švajkarta nije protekao bez ikakvih teškoća. Naime, još prvog dana osetio je posledice kosmičkog adaptacionog sindroma, što je prolongiralo njegovu svemirsku šetnju. Ipak, stanje mu se ubrzo stabilizovalo i on je svoj posao odradio u skladu sa planom i programom misije, a petominutnu pauzu tokom boravka u otvorenom svemiru je opisao kao metafizičko iskustvo posmatrajući Zemlju, kontemplirajući njen položaj u Univerzumu. Na ovom iskustvu je bazirao buduće bavljenje transcendentalnom meditacijom.[2][3]

Zabeležio je preko 4.000 časova leta; od toga 3.500 na mlaznjacima. U svemiru je proveo deset dana. Misija Apolo 9 bila mu je jedini put u svemir. Bio je rezervni komandant misije Skajlab 2, kao i rezerva na nikad poletelom Apolu 1.[2]

Karijera posle NASA[uredi | uredi izvor]

Mada je imao aktivan letački status, nije više leteo u svemir. Upućen je na Skajlab program, a sam Švajkart je istakao „kako nije bio jedan od Alovih momaka”, aludirajući na liberalne političke stavove koje je delio sa svojom tadašnjom suprugom Kler.[4] Obavljao je određene dužnosti u centrali NASA u Vašingtonu, ali je Agenciju napustio 1977. godine i posvetio se drugim poslovima. Bio je na funkciji asistenta za nauku i tehnologiju guvernera Kalifornije, Džerija Brauna. Zatim je pet i po godina proveo kao član Komisije za energiju Kalifornije, na čijem se čelu tri godine nalazio.

Nakon toga je osnovao, u saradnji sa sovjetskim kosmonautima Georgijem Grečkom, Aleksejem Leonovim i Vitalijem Sevastjanovim, Asocijaciju svemirskih istraživača; članstvo u ovoj organizaciji slobodno je za sve one koji su izvršili najmanje jednu orbitu oko Zemljine ose. Obavljao je takođe funkcije predsednika i generalnog direktora ALOHA Networks, Inc., kao i funkciju izvršnog potpredsednika kompanije CTA Commercial Systems, Inc., gde se nalazio i na poziciji direktora za sisteme niske Zemljine orbite. Uoči ovog angažmana, osnovao je kompaniju Courier Satellite Services, Inc., čiji je i predsednik bio.[2]

Osnovao je sa astronautom Edom Luom 2002. godine Fondaciju B612, neprofitnu organizaciju koja se bavi zaštitom Zemlje od udara asteroida. Nalazi se na poziciji emeritusa Fondacije, a maja 2005. godine je svedočio pred Kongresom SAD o pogledu opasnosti od udara 99942 Apofis asteroida. Pet godina kasnije je sa astronautom Tomom Džounsom služio u Radnoj grupi planetarne odbrane Savetodavnog odbora NASA.[5]

Ženio se dva puta i ima sedmoro dece. Član je nekoliko kuća slavnih i nosilac brojnih društvenih priznanja, civilnih i vojnih odlikovanja.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Astronauts and the BSA” (PDF). Boy Scouts of America. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 11. 2018. g. Pristupljeno 20. 12. 2018. 
  2. ^ a b v g d đ „Biographical Data for Russell L. (Rusty) Schweickart”. NASA Johnson Space Center. Pristupljeno 7. 7. 2011. 
  3. '^ Klapp, Orrin Edgar (29. 9. 1978). Opening and Closing. Cambridge University Press. str. 185. Pristupljeno 16. 9. 2015. „An Apollo 14 veteran, Rusty Schweickart, took up transcendental meditation, saying, 'I'm not the same man. None of us are. 
  4. ^ Tribbe, Matthew (2014). „No Requiem for the Space Age: The Apollo Moon Landings and American Culture”. Oxford University Press. 
  5. ^ „NASA – NASA Advisory Council Ad-Hoc Task Force on Planetary Defense”. Arhivirano iz originala 12. 07. 2015. g. Pristupljeno 07. 02. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Klapp, Orrin Edgar (29. 9. 1978). Opening and Closing. Cambridge University Press. str. 185. Pristupljeno 16. 9. 2015. „An Apollo 14 veteran, Rusty Schweickart, took up transcendental meditation, saying, 'I'm not the same man. None of us are.' 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]