Religija u Ukrajini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Svetog Mihaila u Kijevu sagrađen u 12. veku

Religija u Ukrajini (ukr. Релігія в Україні) ima veliko značenje. Hrišćanstvo je ostavilo vrlo velike tragove kroz duži period posebno jer je srednjovekovni Kijev bio veliko hrišćansko središte slovenskog i evropskog sveta iz kojeg se hrišćanstvo širilo više od 4. veka, posebno prema severoistoku Evrope.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pokrštavanje[uredi | uredi izvor]

Viktor Vasnecov: Krštenje kneza Vladimira Velikog

Pre širenja hrišćanstva srednjovekovna Ukrajina je bila dom mnogih paganskih verovanja starih Slovena i pridošlih Gota naseljenih na širim ukrajinskim prostorima, a ta verovanja su, gotovo kasnije, potisnuta u 10. veku odnosno nakon 988. godine kada je hrišćanstvo prihvaćeno kao službena religija Kijevske Rusije. Nakon tog čina Ukrajina je u sledećem razdoblju obeležena velikom tradicijom hrišćanske kulture s velikim brojem crkava, manastira i crkvenih prosvetitelja uporedo povezanih s Vizantijom.[1]

Od 14. do 17. veka[uredi | uredi izvor]

Gubitkom nezavisnosti u 14. veku, Ukrajina se u velikoj meri susreće s katolicizmom, prihvata u 16. veku nadležnost Rima, ali zadržava vizantsku tradiciju služenja crkvenog obreda. Tada je stvorena Unijatska crkva (Grkokatolička crkva) kojoj su se opirali ukrajinski kozaci jer su smatrali da će se na taj način izvršiti velika asimilacija ukrajinskog plemstva koje je sve više učestvovalo u poljskim političkim zbivanjima. U 17. veku Ukrajina i Rusija stvaraju svojevrsnu koaliciju, i kroz sledećih dva veka stvaraju svojevrsnu simbiozu Ukrajinske i Ruske pravoslavne crkve koja se iz političkih razloga konačno pokazala pogubnom za nezavisnost Ukrajinske pravoslavne crkve.[2]

Raslojavanje[uredi | uredi izvor]

Ukrajinska grkokatolička crkva u egzilu, 18. vek, Poljska

Višestruko složeni politički i kolonijalni pritisci ruskih careva prema Ukrajinskoj nacionalnoj crkvi na prelazu s 18. na 19. vek doveli su do raskola crkvenih zajednica i ograđivanja ukrajinskog naroda od službene crkve što je ostavilo velike posledice na jedinstvo Ukrajinske crkve, a zatim je u 20. veku stvorena i nezavisna Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva. Svi postupci doveli su do toga da danas u Ukrajini postoje 4 jake crkve: Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevskog patrijarhata, ​Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata, [3] Ukrajinska autokefalna (nezavisna) pravoslavna crkva i Ukrajinska grkokatolička crkva. Poslednje dve crkve smatraju se autentičnim ukrajinskim crkvama koje su zadržale tradicionalni element ukrajinske nacionalne crkve.[4]

Od vremena Sovjetskog Saveza do danas[uredi | uredi izvor]

Sveštenici u Donjecku

U Sovjetskom Savezu Ukrajina se suočila s velikim pritiskom ateističkih uverenja što se odrazilo na celu populaciju, posebno u jugoistočnoj Ukrajini. Državna istraživanja Razumkovog centra iz 2003. ukazuju da religijska uverenja ima 75,2% ukrajinskih građana, dok 21,9% nije religiozno i smatraju sd ateistima. Oko 37,4% ukrajinskih vernika različitih veroispovesti redovno praktikuje verske običaje.[5]

Rimokatolička katedrala Svetog Nikole u Kijevu

Prema službenim podacima iz 2011. godine u Ukrajini je registrirano 33.977 crkava i religijskih organizacija. Preko 97% registriranih verskih zajednica u Ukrajini su hrišćanske, a oko polovina njih je pravoslavne tradicije. Druga polovina je podeljena između katolika i protestanata (manji broj). Prema neslužbenoj definiciji tradicionalnim ukrajinskim crkvama pripadaju one pravoslavnog, grkokatoličkog i rimokatoličkog statusa, zatim Jermenska religijska zajednica, i do jedne mere luterani, kalvinisti (reformatori), baptisti, pentekostalci i adventisti.

Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata ima 12.251 registrovanih verskih jedinica. Oznaka Moskovski patrijarhat nije službeni naziv te crkve već se neslužbeno navodi označavajući time specifičan istorijski status u odnosu na Rusku pravoslavnu crkvu. S 4.508 registrovanih verskih jedinica, druga po redu je Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevskog patrijarhata. Prema poslednjim istraživanjima, ova crkva okuplja najveći broj vernika u Ukrajini. Treća po veličini je Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva s 1.227 registrovanih verskih jedinica.

Uz pravoslavne crkve, vodeću crkvu u Ukrajini predstavlja Ukrajinska grkokatolička crkva s 3.825 registrovanih verskih jedinica. U tom crkvenom ogranku registrovano je 2.424 sveštenika. Ukrajinska rimokatolička crkva ima 1.081 registrovanih verskih jedinica (od toga 909 župa) i 579 registrovanih sveštenika. U Ukrajini deluje 2.705 registrovanih verskih jedinica protestantskog usmerenja odnosno 1.595 onih s evangeličkim usmerenjem. U bitno manjem broju u Ukrajini deluju i druge verske zajednice, između ostalih i one jevrejskog, islamskog i budističkog uverenja.[6][7]

Religijska uverenja[uredi | uredi izvor]

Religija Razumkov centar 2000. Razumkov centar 2001. Razumkov centar 2004.
Religijska uverenja – Razumkov centar
1. Pravoslavlje 66% 49,3% 45,7%
1.1 Ne priznaje patrijarhat 38,8% 20,7% 16%
1.2 Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevskog patrijarhata 14,4% 18,9% 19%
1.3 Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovskog patrijarhata 10,8% 8,5% 9%
1.4 Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva 2,0% 1,2% 1,7%
2. Katolicizam 13% 6,1% > 6%
2.1 Ukrajinska grkokatolička crkva 12,3% 5,5% 6%
2.2 Ukrajinska rimokatolička crkva 0,7% 0,6% < 0,5%
3. Islam 0,8% < 0,5% < 0,5%
4. Judaizam < 0,4% < 0,4% < 0,4%
Ostala uverenja (ateizam, protestantizam) 19,8% 44,6% 48,3%
Religija Razumkov centar 2000. Razumkov centar 2001. Razumkov centar 2004.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kiїvsьka Mitropolія u časi davnьoї Rusьkoї deržavi[mrtva veza]
  2. ^ „Dokumenti iz istorije Ukrajinske crkve”. Arhivirano iz originala 18. 12. 2014. g. Pristupljeno 12. 05. 2017. 
  3. ^ „Ukrajinska pravoslavna crkva”. Arhivirano iz originala 17. 12. 2008. g. Pristupljeno 12. 05. 2017. 
  4. ^ „Ukrajinska grkokatolička crkva”. Arhivirano iz originala 29. 09. 2009. g. Pristupljeno 12. 05. 2017. 
  5. ^ „Razumkov centar Ukrajina”. Arhivirano iz originala 05. 09. 2011. g. Pristupljeno 12. 05. 2017. 
  6. ^ „Dovіdnik relіgій”. Arhivirano iz originala 12. 02. 2015. g. Pristupljeno 12. 05. 2017. 
  7. ^ „Religious Information Service of Ukraine”. Arhivirano iz originala 16. 08. 2020. g. Pristupljeno 12. 05. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]