Рипелова лисица
Ripelova lisica[1] | |
---|---|
Vulpes rueppellii | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | V. rueppellii
|
Binomno ime | |
Vulpes rueppellii (Schinz, 1825)
| |
Raspostranjenost pustinjskih lisica (braon) |
Ripelova lisica (lat. Vulpes rueppellii) je sisar predator iz porodice pasa. Vrsta je dobila ime po istraživaču Edvardu Ripelu.
Fizičke karakteristike[uredi | uredi izvor]
Ripelova lisica ima dužinu tela od 40-52 cm i ima prosečnu težinu oko 1,7 kg. Ovo je veoma mala lisica. Krzno je boje peska, na njušci ima crne mrlje, i belu mrlju na vrhu repa. Kao i druge lisice koje žive u pustinjskim uslovima Ripelova lisica ima relativno velike uši. Rep je dug i dlakav. Ove karakteristike su slične kao i kod lisice fenek. Ripelova lisica ima sekretorne žlezde, čiji sekret koristi za obeležavanje teritorije, ona ih kao tvor koristi za zaštitu u neposrednoj opasnosti od predatora. Još jedna od funkcija ovih žlezda je da pozdravi druge jedinke. Ripelove lisice imaju sposobnost da laju kao psi.
Ima životni vek od 6-7 godina na slobodi, ali u zatočeništvu može da živi mnogo duže.
Raspostranjenost[uredi | uredi izvor]
Ripelova lisica naseljava polupustinjske teritorije od Maroka na zapadu i Somalije na istoku Afrike do Avganistana u istočnoj Aziji.[1]
Način života i ishrana[uredi | uredi izvor]
Ripelova lisica je svaštojed. Lisice su prvenstveno bubojedi, ali jedu i ribe,sitne sisare, jaja, gmizavce i škorpije.
Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]
Trudnoća traje 51-53 dana. Rađaju se u duboko ispod zemlje. Ženka rodi od 2-3 lisice.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Wozencraft, W.C. (2005). „Order Carnivora”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 532—628. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
- ^ Cuzin, F., Lenain, D.M., Jdeidi, T., Masseti, M., Nader, I., de Smet, K. & Murdoch, J. (2008). „Vulpes rueppelli”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2008. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 22. 3. 2009.