Pređi na sadržaj

Savo Jović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Savo B. Jović
Osnovni podaci
Pomesna crkvaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaArhiepiskopija beogradsko-karlovačka
Činprotojerej-stavrofor
DužnostBivši Glavni sekretar Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve
SedišteBeograd
Godine službeod 1976.
Lični podaci
Datum rođenja(1954-01-27)27. januar 1954.(70 god.)
Mesto rođenjaMilino Selo, FNR Jugoslavija

Savo B. Jović (Milino Selo, 27. januar 1954) sveštenik je SPC, protojerej-stavrofor, doktor nauka i bivši glavni sekretar Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je na Savindan 27. januar 1954. godine u Milinom Selu kod Lopara. U rodnom mestu je završio osnovnu školu, a potom petogodišnju Bogosloviju Svetog Arsenija u Sremskim Karlovcima. Tokom četvrtog razreda je pozvan na odsluženje vojnog roka, koji je proveo u Šibeniku. Nakon toga je završio Bogosloviju 1976. godine i odmah je rukopoložen u čin đakona i potom prezvitera u eparhiji zvorničko-tuzlanskoj.

Uhapšen je od komunističkih vlasti 15. maja 1980. godine. Okružni sud u Tuzli ga je osudio na šest godina zatvora zbog verbalnog delikta. Vrhovni sud Bosne i Hercegovine u Sarajevu je kaznu umanjio na pet godina, koju je Jović odslužio u zeničkom zatvoru. Po odsluženoj kazni je ostao u eparhiji do 1987. godine, da bi tad prešao u eparhiju banatsku, tačnije u Pančevo. Diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu „Sveti Vasilije Ostroški“ u Foči sa prosečnom ocenom 9,33.

Na predlog patrijarha srpskog Pavla, Sveti arhijerejski sinod ga 1996. godine imenuje za službenika kancelarije sinoda. Zadnju dužnost koju je obavljao je glavni sekretar Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve i duhovnik u crkvi Ružica i kapeli Svete Petke na Kalemegdanu.

Doktorirao je 12. novembra 2013. godine na Učiteljskom fakultetu Univerziteta u Beogradu na temu Metodički pristup epskim narodnim pesmama sa jevanđeljskim motivima.[1] Odbrani doktorata prisustvovali su patrijarh srpski Irinej, episkop šumadijski Jovan, episkop kruševački David i vikarni episkop remezijanski Andrej.[2]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Monografije[uredi | uredi izvor]

  • Anđeli zverinje kuće, Pravoslavna reč, Novi Sad, (2012),
  • Zapisi iz zeničke tamnice, Pravoslavna reč, Novi Sad, (2012),
  • Kroz bosanski oganj, Pravoslavna reč, Novi Sad, (2012),
  • Svitanje u predvečerje, Pravoslavna reč, Novi Sad, (2012),
  • Utamničena crkva, Pravoslavna reč, Novi Sad, (2012),
  • Hristov Svetosavac Mihajlo Pupin, Pravoslavna reč, Novi Sad, (2012),
  • Sveti Ispovednik Varnava Episkop Hvostanski, Pravoslavna reč, N. Sad, (2012),
  • Etničko čišćenje i kulturni genocid na Kosovu i Metohiji, Pravoslavna reč, Novi Sad, (2012)

Druga izdanja[uredi | uredi izvor]

  • Sveti Otac Nikolaj, Izdavački fond Arhiepiskopije  beogradsko-karlovačke, Beograd, (1998),
  • Božić i božići običaji, Izdavački fond Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, Beograd, (1998),
  • Sveti Velikomučenik Georgije, Izdavački fond Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, Beograd, (1999),
  • Veliki časni post, Izdavački fond Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, Beograd, (1999),
  • Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista-Vaskrs, Izdavački fond Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, Beograd, (1999),
  • Sveti Jovan Krstitelj, Izdavački fond Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, Beograd, (2000).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „University of Belgrade Phaidra”. phaidrabg.bg.ac.rs. Pristupljeno 2023-01-20. 
  2. ^ „Protojerej-stavrofor Savo B. Jović - novi doktor nauka”. Srpska pravoslavna crkva. 13. 11. 2013. Arhivirano iz originala 02. jun 2021. g. Pristupljeno 30. 5. 2021.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |archive-date= (pomoć)
  3. ^ „Protojerej-stavrofor dr Savo B. Jović dobitnik Zlatnog viteza”. Pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska. 18. 10. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]