Pređi na sadržaj

Svetsko prvenstvo u atletici na otvorenom 2011 — štafeta 4 × 100 metara za žene

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zvanični snimak finalne trke

Takmičenje u trci štafeta 4 h 100 m u ženskoj konkurenciji na Svetskom prvenstvu u atletici 2011. u Teguu održano je 4. septembra na stadionu Tegu.

Učestvovala je 21 štafeta. Najveći favorit je bila štafeta SAD, koja je zbog loših izmena na Olimpijskim igrama 2008. i Svetskom prvenstvu 2009. bila diskvalifikova i ostala bez medalja, imala je najbolji rezultat sezone 2011. Titulu je branila Jamajka, a među pretendentima za medalje su još olimpijski pobednik Rusija i uvek dobra Ukrajina[1].

Osvajači medalja[uredi | uredi izvor]

 Sjedinjene Države
Bjanka Najt
Alison Filiks
Marševet Majers
Karmelita Džeter
Šalonda Solomon*
Aleksandrija Anderson*
 Jamajka
Šeli-En Frejzer-Prajs
Keron Stjuart
Šeron Simpson
Veronika Kembel-Braun
Džura Livaj*
 Ukrajina
Olesja Povh
Natalija Pogrebnjak
Marija Rjemjenj
Hristina Stuj

Rekordi pre početka Svetskog prvenstva 2011.[uredi | uredi izvor]

26. avgust 2011

Svetski rekord  Istočna Nemačka
(Zilke Gladiš, Sabine Riger, Ingrid Auersvald, Marlis Ger)
41,37 Kanbera, Australija 6. oktobar 1985.
Rekordi svetskih prvenstava  Sjedinjene Države
(Kristi Gejns, Merion Džouns, Inger Miler, Gejl Divers)
41,47 Atina, Grčka 9. avgust 1997.
Najbolji rezultat sezone  Sjedinjene Države
(Lorin Vilijams, Alison Feliks, Marševet Majers, Karmelita Džiter
42,28 Filadelfija, SAD 5. avgust 2011
Afrički rekord  Nigerija
(Beatris Utondu, Fejt Idehen, Kristi Opara Tompson, Meri Onjali)
42,39 Barselona, Španija 7. avgust 1992.
Azijski rekord  Kina
(Lin Sjao, Li Jali, Lju Sjaomej, Li Sjemej)
42,23 Šangaj, Kina 23. oktobar 1997.
Severnoamerički rekord  Sjedinjene Države
(Kristi Gejns, Merion Džouns, Inger Miler, Gejl Divers)
41,47 Atina, Grčka 9. avgust 1997.
Južnoamerički rekord  Brazil
(Lucimar Aparecida de Moura, Katia Regina Santos, Luciana dos Santos, Rosemar Maria Neto)
42,97 Bogota, Kolumbija 10. jul 2004.
Evropski rekord  Istočna Nemačka
(Zilke Gladiš, Zabine Riger, Ingrid Auersvald, Marlis Ger)
41,37 Kanbera, Australija 6. oktobar 1985.
Okeanijski rekord  Australija
(Rachael Massey, Suzanne Broadrick, Jodi Lambert, Melinda Gainsford-Taylor)
42,99 Polokvane, Južnoafrička Republika 18. mart 2000.

Kvalifikacione norme[uredi | uredi izvor]

A norma B norma
44:00

Satnica[uredi | uredi izvor]

Datum Vreme Kolo
4. septembar 2011 18:30 Polufinale
4. septembar 2011 20:35 Finale

Novi rekordi posle Svetskog prvenstva 2011.[uredi | uredi izvor]

Najbolji rezultat sezone  Sjedinjene Države
(Bjanka Najt, Alison Filiks, Marševet Majers, Karmelita Džiter)
41,56 Tegu, Južna Koreja 4. septembar 2011.
Južnoamerički rekord  Brazil
(Ana Klaudija Silva, Vanda Gomes, Fransijela Krasuki, Rosanžela Santos)
42,92 Tegu, Južna Koreja 4. septembar 2011.

Kraći pregled takmičenja[uredi | uredi izvor]

Prvo polufinale ubedljivo je osvojila štafeta Jamajke. Druga je bila Francuska, dok se trećeplasirana štafeta Brazila plasirala prema rezultatu kojim je postavila novi rekord Južne Amerike. Štafeta Kine je diskvalifikovana. Drugo polufinale osvajaju Trinidad i Tobago sa novim nacionalnim rekordom, drugoplasirana Ukrajina i Rusija po rezultatu. Svi su postigli najbolje rezultate u sezoni. Iz treće polufinalne grupe u finale su otišle SAD koja je postivla najbolji svetski rezutat sezone i Nigerija.

U finalu od starta je povela Šeli-En Frejzer-Prajs i napravila prednost za Jamajku, ali su je sledeće dve izmene američke štafete Alison Feliks i Marševet Majers anulirale. S obzirom na minimalno vođstvo četvrta izmena SAD Karmelita Džeter je zadržala prednost ispred Veronika Kembel-Braun i pobedila. SAD je i u ovoj treci popravio najbolji svetski rezultat sezone, dok je Jamajka postavila novi nacionalni rekord. Iako je trčala u 8 stazi poslednja izmena Ukrajine Hristina Stui je u finišu prestigla štafete Francuske i Trinidada i Tobaga i donela Ukrajini bronzanu medalju.

Rezultati[uredi | uredi izvor]

Polufinale[uredi | uredi izvor]

Za 8 mesta u finalu kvalifikovale su se po dve prvoplasirane štafete iz sve tri polufinalne grupe (KV) i dve štafete po postignutom rezultatu (kv).

Poz. Grupa Zemlja Atletičarke Vreme Beleška
1 3  Sjedinjene Države Bjanka Najt, Šalonda Solomon, Marševet Majers, Aleksandrija Anderson 41,94 KV SRS
2 1  Jamajka Šeli-En Frejzer-Prajs, Keron Stjuart, Šeron Simpson, Džura Livaj 42,23 KV, RS
3 1  Francuska Mirjam Sumare, Selin Distel, Lina Žak Sebastjen, Veronik Mang 42,60 KV, RS
4 2  Ukrajina Olesja Povh, Natalija Pogrebnjak, Marija Rjemjenj, Hristina Stuj 42,63 KV, RS
5 3  Nigerija Gloria Asumnu, Oludamola Osajomi, Agnes Osazuwa, Blesing Okagbare 42,74 KV, RS
6 2  Rusija Julija Guščina, Natalija Ruskova, Elizabeta Savlinis, Aleksandra Fedoriva 42,78 kv, RS
7 1  Brazil Ana Klaudija Lemos Silva, Vanda Gomes, Fransijela Krasuki, Rosanžela Santos 42,92 kv, JAR
8 3 Holandija Holandija Kadene Vasel, Dafne Shipers, Anauk Hagen, Jamil Samuel 43,44 NR
9 1  Kolumbija Jomara Hinestroza, Maria Alejandra Idrobo, Darlenys Obregón, Norma Gonzales 43,53 RS
10 2 Australija Australija Hejli Batlet, Melisa Brin, Charlotte van Veenendaal, Sali Pirson 43,79
11 1  Japan Nao Okabe, Momoko Takahaši, Chisato Fukushima, Saori Imai 43,83
12 2  Ujedinjeno Kraljevstvo Tifani Porter, Anjika Onuora, Lora Tarner, Ženet Kvakje 43,95
13 3  Švajcarska Clélia Reuse, Jacqueline Gasser, Elen Šprunger, Lea Šprunger 44,04
14 3  Belorusija Ana Bogdanovič, Yuliya Balykina, Alena Neumiarzhitskaya, Hanna Liapeshka 44,38
15 2  Južna Koreja Eum Jeesu, Kim So-yeon, Lee Sunae, Park So-Yeun 46,14 RS
16 1  Španija Plácida Martínez, Amparo Cotán, Concepción Montaner, Rut Beitija 46,24
17 3  Bahame Šenika Ferguson, Nivea Smit, Antonik Strakan, Debi Ferguson Makenzi 50,62
3  Nemačka Jasmin Kvadvo, Ane Melinger, Katlen Čir, Marion Vagner Nisu završile
2  Poljska Anna Kiełbasińska, Marika Popovič, Marta Ješke, Agnieszka Ligięza Nisu završile
1  Kina Vej Jungli, Liang Qiuping, Jiang Lan, Tao Yujia Diskvalifikovane
2  Trinidad i Tobago Kej Selvon, Keli-En Baptist, Simoj Haket, Mišel-Li Ahje Disk. [2]
  1. ^ Rowbottom, Mike (2011-08-21). Women's 4x100m Relay – PREVIEW Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. avgust 2012). IAAF. Retrieved on 2011-08-25.
  2. ^ Štafeta Trinidada i Tobaga je probitno osvojila treće messto, ali je kasnije diskvalifikovana zbog Simoj Haket droga testa na nacionalnom prvenstvu

Finale[uredi | uredi izvor]

Poz. Staza Zemlja Atletičarke Vreme Beleška
4  Sjedinjene Države Bjanka Najt, Alison Filiks, Marševet Majers, Karmelita Džiter 41,56 SRS
6  Jamajka Šeli-En Frejzer-Prajs, Keron Stjuart, Šeron Simpson, Veronika Kembel-Braun 41,70 NR
8  Ukrajina Olesja Povh, Natalija Pogrebnjak, Marija Rjemjenj, Hristina Stuj 42,51 RS
4 5  Francuska Mirijam Sumare, Céline Distel, Lina Žak Sebastjen, Veronik Mang 42,70
5 1  Rusija Julija Guščina, Natalija Ruskova, Elizabeta Savlinis, Aleksandra Fedoriva 42,93
6 7  Nigerija Gloria Asumnu, Oludamola Osajomi, Agnes Osazuwa, Blesing Okagbare 42,93
7 2  Brazil Ana Klaudija Lemos Silva, Vanda Gomes, Fransijela Krasuki, Rosanžela Santos 43,10
3  Trinidad i Tobago Kej Selvon, Keli-En Baptist, Simoj Haket, Mišel-Li Ahje Disk.

Legenda: SR = Svetski rekord, RSP = Rekord svetskih prvenstava, ER = Evropski rekord, JAR = Južmoamerički rekord, SRS = Svetski rekord sezone (najbolje vreme sezone na svetu), RS = Rekord sezone (najbolje vreme sezone), NR = Nacionalni rekord, LR = Lični rekord, * = učesnice štafeta koje su osvojile medalje, a nisu trčale u finalu.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]