Pređi na sadržaj

Sklavinija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srpske Sklavinije

Sklavinije (grč. Σκλαβηνίαι, Slovenije) je vizantijski naziv za teritorije naseljene Južnim Slovenima na području Vizantijskog carstva. Bile su zasebne političke jedinice, verovatno predvođene knezovima (arhontima).

U jednom vizantijskom izvoru spomenut je knez (eksarhont) jedne Sklavinije, koji je 836—837. digao veliki ustanak u oblasti Soluna. Drugi izvor navodi da car Konstantin V Kopronim 758—759. „porobi Sklavinije po Makedoniji, a ostale prisili da priznaju njegovu vrhovnu vlast”. Sloveni pod bugarskom vlašću nisu imali Sklavinije.

Spis „O upravljanju carstvom” (lat. De administrando imperio), koji se pripisuje caru Konstantinu VII Porfirogenitu, navodi Sklavinije Srbiju (u čijem je sastavu Bosna), Hrvatsku, Travuniju, Zahumlje, Paganiju i Duklju, kao i druge pod vlašću Rusa. Po tom izvoru, Sklavinije su podeljene na županije (grč. ζουπανίας) kojima vladaju župani (grč. ζουπάνος).

Jedan jermenski izvor iz 7. veka spominje da na teritoriji evropske Vizantije žive 25 naroda pod imenom „Sloveni”.

Od 7. do 9. veka Sklavinije se postepeno utapaju u upravne strukture Franačkog (krajine) i Vizantijskog carstva (teme) i u prostranije organizacije samih Južnih Slovena. U pisanim izvorima poslednji put se spominju sredinom 9. veka.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]