Skulptura Nošenje ranjenika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nošenje ranjenika je naziv za seriju skulptura, koje je izvajao vajar Antun Augustinčić. Prva je nastala 1952, a poslednja 1983. godine. Skulptura simbolizuje human odnos jugoslovenskih partizana prema ranjenicima i ostalim stradalnicima tokom teških borbi i stradanja u Jugoslaviji od 1941. do 1945. godine.

Opis[uredi | uredi izvor]

Osnovni motiv ovog dela jeste ranjenik kojeg pridržavaju i nose dvojica drugova. Postoji nekoliko verzija skulpture koje se razlikuju u nekoliko neznatnih detalja. Na primer, borci nose ranjenika različitim tehnikama, a njihova lica su drugačija, od skulpture do skulpture. Primerci skulpture u Livnu i Sisku su zapravo reljefi boraca koji nose ranjenika, izvajani u četvrtastom komadu belog granita, dok su ostali primerci izliveni iz bronze. Skulptura u Klanjcu, koja se nalazi na grobu lokalnog borca NOVJ, Krste Ivekovića, samo je fragment celovite skulpture.[1]

Kod izrade Nošenja ranjenika, Augustinčić je ostao dosledan sopstvenoj naturalističkoj formuli, koju je primenio kod spomenika Moši Pijadi, Josipu Brozu Titu i ostalima, a koje je izradio u grubom stilu sa motivom nabora, za razliku od herojskih motiva na Batini ili Banj brdu.

Spisak skulptura[uredi | uredi izvor]

Primerci ove skulpture nalaze se u sledećim mestima:

  • Livno – podignut 1952. godine, poznat i pod imenom Spomenik palim borcima, srušen 1992. od strane HVO-a
  • Zagreb
    • Veterinarski fakultet – podignut 1953. godine u čast studentima-borcima palima u NOB-u; na podnožju se nalaze tri spomen-ploče s imenima palih boraca[2]
    • Medicinski fakultet – podignut 1983. godine[3]
  • Vukovar – postavljen na Trgu Republike 1955. godine ; tokom 1990-ih, skulptura je na nekoliko mesta oštećena propucavanjem. Četiri mermerne ploče na bazi spomenika su uništene, a delimično je srušena i rubna kamena ograda bazena unutar kojega se nalazi spomenik[4]
  • Klanjec
    • podignut 1960. godine kao nadgrobna skulptura palog borca NOVJ iz tog kraja, Krste Ivekovića
    • podignut 1979. godine kao spomenik na grobu Antuna Augustinčića i njegove supruge Nade u krugu Galerije Antuna Augustinčića
  • Sisak – podignut 1965. godine na groblju Viktorovac iznad kosturnice uz spomenik „Zastava“, sve zajedno čini spomenik žrtvama fašizma[5]
  • Oroslavje – podignut 1972. godine u spomen na poginule borce NOVJ iz grada i okolnih sela[6]
  • Krapinske Toplice – podignut 1973. godine u spomen na žrtve fašizma; 1990-ih, uz natpis U spomen žrtvama fašizma dodano je i Domovinskog rata, a partizanska zvezda je uklonjena i zamenjena grbom Hrvatske[7]
  • Velenje, Graška gora – podignut 1979. godine u spomen na borce Četrnaeste slovenačke divizije i jedinica Četvrte operativne zone Slovenije, koji su tokom perioda velikih hladnoća podlegli smrzavanju ili izginuli u teškim borbama protiv nemačkih jedinica. Spomenik je otkriven na 35. godišnjicu pohoda Četrnaeste divizije na Štajersku[8]
  • Imotski – podignut u čast palih boraca NOB-a, teško oštećen 1990-ih[9]

Foto galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Spomen groblje - Grad Klanjec Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. maj 2014), Pristupljeno 17. 4. 2013.
  2. ^ Stipe Ugarković, Ivan Jelić. Zagreb grad heroj: spomen-obilježja Revoluciji. „August Cesarec“, Zgareb 1979. godina, 252. str.
  3. ^ a b Galerija Antuna Augustinčića Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. februar 2014), Pristupljeno 17. 4. 2013.
  4. ^ Hrženjak, Juraj, ur. Rušenje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 1990-2000. „SABARH“, Zagreb 2002, 277. str.
  5. ^ Miloš Bajić, ur. Spomenici revoluciji: Jugoslavija. „SUBNOR Jugoslavije“ Beograd, „Svjetlost“ Sarajevo 1968. godina, II str.
  6. ^ Krnić, Zdravko (ur). Putovima revolucije. „Turistkomerc“, Zagreb 1979, 124. str.
  7. ^ Hrženjak, Juraj, ur. Rušenje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 1990-2000. „SABARH“, Zagreb 2002, 96. str.
  8. ^ Simboli polpretekle zgodovine (jezik: slovenački)
  9. ^ Hrženjak, Juraj, ur. Rušenje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 1990-2000. „SABARH“, Zagreb 2002, 212. str.