Skupština Zajednice opština Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija
Skupština Zajednice opština Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija | |
---|---|
Vrsta | |
Osnivanje | 2008. |
Ukinut | 2013. |
Vrsta | Jednodomni sistem |
Sastav | |
Broj poslanika | 45 |
Političke grupe | SRS (17) DSS (13) SPS (4) DS (3) G17+ (1) GIG (1) manjine (4) |
Veb-sajt | |
www.sapkim.org |
Skupština Zajednice opština Autonomne Pokrajine Kosovo i Metohija bila je skupština Udruženja lokalnih samouprava i opštinskih vlasti na Kosovu i Metohiji.
Nastala je u Kosovskoj Mitrovici i predstavljala je srpske opštine koje su odbijale jednostrano proglašenje nezavisnosti Republike Kosovo.[a] Skupština se sastojala od 45 predstavnika delegiranih od strane 26 opština.
Većinu delegata činili su etnički Srbi, ali bili su prisutni i predstavnici Goranaca, Bošnjaka i romskih zajednica.
Predsednik SZO AP KiM bio je Radovan Ničić, dok su Ministarstvo za KiM i ministar Goran Bogdanović primenjivali zakone koje je donosilo SZO AP KiM.
Skupština je ukinuta nakon potpisivanja Briselskog sporazuma 2013. godine.
Sastav[uredi | uredi izvor]
Sastav SZO AP KiM po izborima 11. maja 2008:
- Srpska radikalna stranka – 17
- Demokratska stranka Srbije – 13
- Socijalistička partija Srbije – 4
- Demokratska stranka – 3
- G17 plus – 1
- Građanska inicijativa Gore – 1
- Nezavisni – 4
Međunarodna reakcija[uredi | uredi izvor]
Izbore za SZO AP KiM nisu priznale ni UNMIK niti ilegalna Vlada Kosova.
Stvaranje Skupštine su osudili samoproglašeni predsednik Kosova Fatmir Sejdiju, kao čin koji je usmeren na destabilizaciju Kosova, a UNMIK je rekao da stvaranje ove skupštine nije ozbiljno pitanje, jer neće imati nikakvu operativnu ulogu.[1]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Republika Kosovo (alb. Republika e Kosovës) jednostrano je proglašena država na teritoriji Republike Srbije, protivno Ustavu Republike Srbije i Rezoluciji Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244. Prema Rezoluciji, cela teritorija Kosova i Metohije, pravno gledano, nalazi se u sastavu Srbije dok ne bude postignuto konačno rešenje. Srbija ne priznaje jednostrano otcepljenje, po međunarodnom pravu, njene teritorije, preciznije autonomne pokrajine pod privremenom upravom Ujedinjenih nacija (UNMIK). Vlada sa sedištem u Prištini ima defakto vlast nad većinom teritorije, dok pojedine strukture Srbije funkcionišu na severu i u srpskim enklavama.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Kosovo Serbs convene parliament; Pristina, international authorities object”. Southeast European Times. 30. 6. 2008. Pristupljeno 1. 7. 2008.