Sociologija obrazovanja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sociologija obrazovanja je teorijska i empirijska naučna disciplina koja proučava procese, strukture i odnose unutar obrazovanja kao društvenog podsistema u celini. Predmet proučavanja obuhvata i ulogu države u obrazovanju, uticaj ekonomskog stanja na obrazovanje, institucije koje su uključene u obrazovni proces kao i probleme sa kojima se obrazovanje suočava. Smatra da se obrazovanje ne može posmatrati nezavisno od društvenih promena, već da je i ono samo pokazatelj tih promena - ogledalo društva[1].

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Sociologija obrazovanja nastala je krajem 19. i početkom 20. veka i najčešće se vezuje sa za Emil Dirkema, profesora na Univerzitetu u Bordou. U to vreme, sociologija je postojala na svega šest američkih univerziteta [2] ali je bila konstituisana kao opšta nauka o društvu. Iza Emila Dirkema ostala je zbirka radova Vaspitanje i sociologija. Prvi stručni časopis ove tematike izdaje se 1927. u Sjedinjenim Američkim Državama[3]. Ova disciplina sociologije doživljava ekspanziju pedesetih godina 20. veka. U to vreme se njom bavio i Pjer Burdje koji je analizirao školu i kao vid zaštite društvenih nejednakosti. Na naše prostore došla je tek osamdesetih godina 20.veka i to kao predmet neophodan budućim učiteljima i profesorima.

Funkcionalističke teorije obrazovanja[uredi | uredi izvor]

Po funkcionalističkim teorijama, zadatak obrazovanja je održavanje saglasnosti i društvenih vrednosti koje imaju pozitivan doprinos društvenom životu celog sistema. One tvrde da obrazovanje jača homogenost i solidarnost koje su uslovi za opstanak društva. Talkot Parsons,je školu nazvao društvom u minijaturi, s obzirom da je moderno industrijalsko društvo može povezati sa motivom učenika i postignuća - svi u početku imaju podjednake šanse ali konačni ishod zavisi isključivo od truda, sposobnosti i zalaganja pojedinca. Ipak, funkcionalisti zaboravljaju da klasna pripadnost i porodično poreklo imaju, vrlo često, više veze sa uspehom u školovanju nego što imaju talenat i rad. Uloga škole se, pored osnovne funkcije obrazovanja, može sagledati kao i institucija u kojoj će deca boraviti dok su roditelji zaposleni, mesto na kome će se razvijati društvene veštine komunikacije i timskog rada, kao i mogućnost pronalaska partnera sličnog socijalnog statusa.[4]

Konfliktne teorije[uredi | uredi izvor]

Ove teorije zastupaju mišljenje da je škola mehanizam održavanja postojećeg klasnog poretka kao i način drastičnog prenošenja ideologija u kojoj se budući radnici uče da budu disciplinovani, poslušni i efikasni tako da ne ugroze dotadašnji sistem proizvodnje i organizacije društva. Rendal Kolins bio je jedan od vodećih konfliktnih teoretičara i njegova tvrdnja se zasniva na tome da diploma služi više kao merilo statusa u društvu, a da ne garantuje neko posebno znanje. On zastupa mišljenje da se znanje potrebno za određeni posao većinski nauči na samom poslu, dok škola u tome igra manju ulogu.


Citati[uredi | uredi izvor]

  • Obrazovanje je put kojim se povijesnost čovjeka uspostavlja, održava, bogati i prenosi. - Josip Marinković: Utemeljenost odgoja u filozofiji
  • Obrazovanje sadrži u sebi sve ono što je čovječanstvo saznalo o samom sebi. - Žak Delor: Obrazovanje skrivena riznica
  • Pedagoški ideal jedne epohe izražava, pre svega, stanje društva u posmatranom periodu. - Emil Dirkem, Vaspitanje i sociologija

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sociološka luka
  2. ^ „Teaching Sociology[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 06. 12. 2015. g. Pristupljeno 15. 12. 2015.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  3. ^ [„American Sociological Review[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 15. 10. 2011. g. Pristupljeno 15. 12. 2015.  Sukob URL—vikiveza (pomoć) American Sociological Review]
  4. ^ „Sociological Theory[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 06. 12. 2015. g. Pristupljeno 15. 12. 2015.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)