Socijalna sigurnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Socijalna sigurnost, u najširem smislu, znači stvaranje jednakih mogućnosti pojedincima da sebi i svojoj porodici mogu obezbediti uslove života koji će im pružiti šansu da zadovolje svoje osnovne i izvedene potrebe.[1] U institucionalnom smislu, socijalna sigurnost je temelj organizacije socijalne države sa svim ustanovama koje takve mogućnosti obezbeđuju.[2][3] Socijalna sigurnost podrazumeva i stabilnost društvenog položaja, materijalnih i kulturnih uslova života, mogućnosti produkcije i reprodukcije života, stvaranje uslova za obavljanje radnih i društvenih uloga. To uključuje i sprečavanje rizika koji vode pogoršanju ili smanjenju uslova za život i rad pojedinaca, porodice, društvenih grupa i organizacija.[4][5] Veoma široko shvaćen pojam, naročito u društvima koja se zalažu za kompleksnu primenu ljudskih prava. Podrazumeva obavezu društva da svakom pojedincu obezbedi i garantuje fizički integritet i odgovarajuće obrazovanje, stvaranje uslova za zaposlenje i stanovanje, kao i pravnu sigurnost u slučajevima gubitka neke sposobnosti, a posebno sposobnosti za samostalno privređivanje.[6][7]

Međunarodna organizacija rada definiše socijalno osiguranje kao podršku starijima, podršku za izdržavanje dece, lečenje, roditeljsko odsustvovanje i bolovanje, beneficije za nezaposlene i invalidninu, kao i podršku osobama sa povredama na radu.[8][9]

U širem smislu, socijalno staranje takođe može da obuhvata napore da se obezbedi osnovni nivo blagostanja kroz besplatne ili subvencionisane socijalne usluge kao što su zdravstvena zaštita, obrazovanje, stručna obuka i javno stanovanje.[10][11] U državi blagostanja, država preuzima odgovornost za zdravlje, obrazovanje i dobrobit društva, pružajući niz socijalnih usluga poput onih koje su opisane.[11]

Prvo kodifikovano univerzalno državno blagostanje ustanovljeno je u 7. veku (634. godine) u vreme Rašidunskog halife Omara.[12] Prva država blagostanja bila je Imperijalna Nemačka (1871–1918), gde je Bizmarkova vlada uvela socijalno osiguranje 1889.[13] Početkom 20. veka, Ujedinjeno Kraljevstvo je uvelo socijalno osiguranje oko 1913. godine i usvojilo državu blagostanja Zakonom o nacionalnom osiguranju iz 1946. godine, za vreme Etlijeve vlade (1945–1951).[11] U zemljama zapadne Evrope, Australiji i Novom Zelandu, socijalnu pomoć uglavnom obezbeđuje država iz nacionalnih poreskih prihoda, a u manjoj meri nevladine organizacije (NVO) i dobrotvorne organizacije (socijalne i verske).[11] Pravo na socijalnu sigurnost i adekvatan životni standard je potvrđeno članovima 22 i 25 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Deljenje milostinje siromašnima, opatija Port-Rojal de Šamp oko 1710.

U Rimskom carstvu, prvi car Avgust je obezbedio Cura Annonae ili žitni prilog za građane koji nisu mogli da priušte da kupuju hranu svakog meseca. Socijalno blagostanje je povećao car Trajan.[14] Trajanov program je doneo priznanje mnogih, uključujući Plinija Mlađeg.[15] Vlada dinastije Song (960. godine) podržavala je više programa koji bi se mogli klasifikovati kao socijalna pomoć, uključujući osnivanje domova za penzionere, javnih klinika i groblja siromašnih. Prema ekonomisti Robertu Henriju Nelsonu, „Srednjovekovna rimokatolička crkva je vodila dalekosežan i sveobuhvatan sistem socijalne zaštite za siromašne...“[16][17] Od 14. veka pa nadalje, vlade italijanskih gradova-država počele su da sarađuju sa crkvom da se obezbedi blagostanje i obrazovanje nižim klasama.[18] U kasnijim protestantskim evropskim nacijama, kao što je Republika Holandija, dobrobitnim aktivnostima su upravljali lokalni cehovi sve do ukidanja sistema cehova početkom 19. veka.[19][20] U slobodnim carskim gradovima Svetog rimskog carstva, gradske vlasti u gradovima poput Nirnberga mogle su da preuzmu kontrolu nad prikupljanjem i distribucijom javnog blagostanja.[21][22]

Halifa Omar iz 7. veka primenio je oblik zekata, jedan od pet stubova islama, kao kodifikovani univerzalni porez na socijalno osiguranje.[23] Tradicionalno procenjena na 2,5% imovine pojedinca, vladina sredstva za zekat su podeljena različitim grupama muslimana, uključujući siromašne ljude i one sa velikim dugovima.[24][25] Prikupljanje zekata se povećalo tokom Omejadskog i Abasidskog kalifata, iako je sistem zekata često bio neefikasan i korumpiran; Islamski pravnici su često upućivali muslimane da direktno dele pomoć onima kojema je to potrebno da bi maksimizirali njehov uticaj.[26]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Social welfare program”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). 
  2. ^ Brown, Taylor Kate (26. 8. 2016). „How US welfare compares around the globe”. BBC News. 
  3. ^ Séguin, Gilles. „Welfare”. Canadian Social Research. Arhivirano iz originala 4. 5. 2012. g. Pristupljeno 10. 2. 2011. 
  4. ^ a b Weissbrodt & Vega 2007, str. 130
  5. ^ Walker, Robert (1. 11. 2004). Social Security And Welfare: Concepts And Comparisons: Concepts and Comparisons. McGraw-Hill Education (UK). str. 4. ISBN 978-0-335-20934-7. 
  6. ^ „Social Security Versus Welfare: Differences and Similarities”. e-forms.us. Arhivirano iz originala 29. 11. 2020. g. Pristupljeno 02. 07. 2022. 
  7. ^ „Social Security And Welfare – What Is The Difference?”. www.get.com. 
  8. ^ „International Labour Standards on Social security”. www.ilo.org (na jeziku: engleski). 
  9. ^ Pennings, Frans (1. 1. 2006). Between Soft and Hard Law: The Impact of International Social Security Standards on National Social Security Law. Kluwer Law International B.V. str. 32—41. ISBN 978-90-411-2491-3. 
  10. ^ Vrooman, J. C. (2009). Rules of Relief: Institutions of Social Security, and Their Impact (PDF). Netherlands Institute for Social Research, SCP. str. 111—126. 
  11. ^ a b v g The New Fontana Dictionary of Modern Thought Third Edition (1999), Allan Bullock and Stephen Trombley Eds., p. 919.
  12. ^ „Benthall, Jonathan & Bellion-Jourdan, J. The Charitable Crescent: Politics of Aid in the Muslim World, 2nd ed. (London: I.B. Tauris, 2009)”. str. 17. Pristupljeno 20. 5. 2020. [mrtva veza]
  13. ^ „Social Security History”. Social Security. 28. 9. 2019. Arhivirano iz originala 28. 9. 2019. g. Pristupljeno 28. 9. 2019. 
  14. ^ „Trajan”. Britannica.com. Pristupljeno 8. 11. 2017. 
  15. ^ „The Roman Empire: in the First Century. The Roman Empire. Emperors. Nerva & Trajan – PBS”. Pbs.org. Pristupljeno 8. 11. 2017. 
  16. ^ Robert Henry Nelson (2001). "Economics as religión: from Samuelson to Chicago and beyond". Penn State Press. p. 103. ISBN 0-271-02095-4
  17. ^ "Chapter1: Charity and Welfare", the American Academy of Research Historians of Medieval Spain.
  18. ^ Jones, Philip (22. 5. 1997). The Italian City-State: From Commune to Signoria. Clarendon Press. str. 447. ISBN 978-0-19-159030-6. 
  19. ^ Marco H. D. Van Leeuwen (31. 8. 2016). Mutual Insurance 1550-2015: From Guild Welfare and Friendly Societies to Contemporary Micro-Insurers. Palgrave Macmillan UK. str. 70—71. ISBN 978-1-137-53110-0. 
  20. ^ Harris, Bernard; Bridgen, Paul (6. 4. 2012). Charity and Mutual Aid in Europe and North America Since 1800. Routledge. str. 90. ISBN 978-1-134-21508-9. 
  21. ^ Holborn, Hajo (21. 12. 1982). A History of Modern Germany: The Reformation. Princeton University Press. str. 26. ISBN 978-0-691-00795-3. OCLC 1035603175. 
  22. ^ Collins, James B.; Karen L. Taylor (15. 4. 2008). Early Modern Europe: Issues and Interpretations. John Wiley & Sons. str. 224. ISBN 978-1-4051-5207-5. 
  23. ^ „Benthall, Jonathan & Bellion-Jourdan, J. The Charitable Crescent: Politics of Aid in the Muslim World, 2nd ed. (London: I.B. Tauris, 2009)”. str. 17. Pristupljeno 20. 5. 2020. [mrtva veza]
  24. ^ Benthal, Jonathan. „The Qur'an's Call to Alms Zakat, the Muslim Tradition of Alms-giving” (PDF). ISIM Newsletter. 98 (1): 13. 
  25. ^ M.A. Mohamed Salih (2004). Alexander De Waal, ur. Islamism and its enemies in the Horn of Africa. Indiana University Press. str. 148—149. ISBN 978-0-253-34403-8. 
  26. ^ Fauzia, Amelia (2013). Faith and the State: A History of Islamic Philanthropy in Indonesia. Brill. str. 45—55. ISBN 9789004233973. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

"social insurance" by Stefania Albanesi. Abstract.
"social insurance and public policy" by Jonathan Gruber Abstract.
"Welfare state" by Assar Lindbeck. Abstract.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]