Staro Nagoričane

Koordinate: 42° 11′ 53″ S; 21° 49′ 43″ I / 42.1981° S; 21.8286° I / 42.1981; 21.8286
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Staro Nagoričane
mkd. Старо Нагоричане
Ulaz u Staro Nagoričane
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSeverna Makedonija
OpštinaStaro Nagoričane
Stanovništvo
 — (2002)555
Geografske karakteristike
Koordinate42° 11′ 53″ S; 21° 49′ 43″ I / 42.1981° S; 21.8286° I / 42.1981; 21.8286
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina422 m
Staro Nagoričane na karti Severne Makedonije
Staro Nagoričane
Staro Nagoričane
Staro Nagoričane na karti Severne Makedonije
Ostali podaci
Poštanski broj1303
Pozivni broj031
Registarska oznakaKU

Staro Nagoričane (takođe: Staro Nagoričano, Staro Nagoričino; mkd. Старо Нагоричане, Старо Нагоричино) je naselje u Severnoj Makedoniji, u severnom delu države. Staro Nagoričane je sedište istoimene opštine Staro Nagoričane.

U Starom Nagoričanu se nalazi izvanredan primer srpskog graditeljstva iz vremena Nemanjića, manastir Svetog Đorđa iz 14. veka.

Staro Nagoričane ima veliki značaj za srpsku zajednicu u Severnoj Makedoniji, pošto Srbi čine većinu u naselju.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Manastir Svetog Đorđa iz 14. veka

Staro Nagoričane je smešteno u severnom delu Severne Makedonije. Od najbližeg grada, Kumanova, selo je udaljeno 15 km severoistočno.

Selo Staro Nagoričane se nalazi u istorijskoj oblasti Sredorek, u brežuljkastom kraju, na približno 420 metara nadmorske visine. Istočno od sela protiče reka Pčinja.

Mesna klima je kontinentalna sa slabim uticajem Egejskog mora (žarka leta).

Istorija Srba u mestu[uredi | uredi izvor]

Škola srpska postoji u selu od 1890. godine. U Starom Nagoričanu je 1899. godine radila trorazredna srpska osnovna škola. Istu je pohađalo 30 učenika a njima je predavao učitelj, koji je završio beogradsku Bogosloviju.[1] Bugarsku osnovnu školu, pohađalo je 1896. godine samo 12 učenika.

U mestu je februara 1896. godine bilo 125 srpskih domova.[2]

Nova školska zgrada podignuta je 1926. godine zauzimanjem kralja Aleksandra I Karađorđevića.[3] Do tada je tu bila mala, stara i neugledna građevina školska.[4]

Tu je rođen oko 1886. godine srpski komitski vojvoda Petko Ilić.[5] Petko je kao vrlo mlad ušao u redove srpskih četnika, a Gornje Nagoričane je istorijski važno mesto odakle je krenula srpska oslobodilačka akcija na jugu. Tu je u štali pop Dimitrija Trajkovića, bio smešten Jovan Dovezenski sa svojih osam četnika, kada su prvi put krenuli preko srpsko-turske granice.

Otkrivena je 7. maja 1937. godine u mestu spomen-bista učitelju i nacionalnom radniku Krsti Aleksiću. Spomenik je postavljen na piramidi od mladonagoričanskog bazalta. Krsta je proveo 14 godina u tom selu kao učitelj i vaspitač. A 1915. godine, tokom Prvog svetskog rata poginuo je. Bio je rodom iz sela Premke, u Kičevskom srezu. Otišao je u Beograd na zanat, a vratio se u zavičaj da bi vršio nacionalno-prosvetni rad.[6]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Staro Nagoričane je prema poslednjem popisu iz 2002. godine imalo 555 stanovnika.

Većinsko stanovništvo u naselju su Srbi (80%), a manjina su Makedonci (20%).

Pretežna veroispovest mesnog stanovništva je pravoslavlje.

Znamenitosti naselja[uredi | uredi izvor]

U selu se nalazi srpski srednjovekovni manastir Svetog Đorđa iz 14. veka, koji je izgradio kralj Milutin. Postoje natpisi u kamenu iznad zapadnih vrata iz 1313. godine. Po jednom ktitor tog hrama je bio "samodržac srpski" kralj Stefan Milutin sa suprugom Simonidom, u vreme igumana Andonija. Drugi natpis govori da je te godine "izbio Turke".[7] Za vreme Prvog svetskog rata Bugari su kopali unutar crkve tražeći kosti cara Šišmana. Na crkvu su postavili ploču na kojoj je pisalo da je to navodno zadužbina njihovog vladara Šišmana. Stigli su i da znatno oštete stari, dragoceni ikonopis. Na ikoni Hristovoj čak je (pored drugih varvarstava), urezao nožem jedan Bugarin svoje ime "26.1.1916. godine Dr Avramov učitelj (doktor nauka!)..." Njega su sledili i drugi neobuzdani skrnavitelji srpske svetinje: Kiril jeromonah, Mihail monah iz Pezova, iguman Marko Manastirski, pop Dimitrije iz Palanske nahije.[8]

Ličnosti[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Delo", Beograd 1899. godine
  2. ^ "Delo", Beograd 1. januar 1899. godine
  3. ^ "Vreme", Beograd 1926. godine
  4. ^ "Vreme", Beograd 1924. godine
  5. ^ "Pravda", Beograd 1933. godine
  6. ^ "Politika", Beograd 8. maja 1937. godine
  7. ^ Ljuba Stojanović: "Stari srpski zapisi i natpisi", Beograd 1902. godine
  8. ^ "Politika", Beograd 2. novembar 1924.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]