Stupor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stupor
Pacijent sa katatoničnim stuporom
Pacijent sa katatoničnim stuporom
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostneurologija, psihijatrija
MKB-10R40.1
MKB-9-CM780.09
MeSHD053608

Stupor (od latinske stupere, zapanjen[1]) je stanje utrnulosti gotovo svih funkcija ličnosti, praćeno ukočenošću, letargijom i abulijom. Osoba u stanju stupora prepoznaje se po tome što neprestano ćuti, uopšte ne reaguje na draži, odbija hranu, ima nepomično držanje tela, lice nepokretno poput maske, sumoran i odsutan pogled. U tom stanju su kruti, nemi i samo daju naznake svesti, kao što su otvorene oči, koje prate okolne objekte.[2]

Karakterišu ga oštećenja u reakcijama na spoljašnje stimulanse, obično se pojavljuje tokom zaraznih bolesti, komplikovanih toksičnih stanja, jake hipotermije, mentalnih bolesti (npr. shizofrenije, teška klinička depresija), epilepsije, vaskularnih bolesti (npr. hipertenzivnih encefalopatija), šoka (npr saznanje o smrti ili preživljavanje udesa), neoplazme (npr. tumori mozga), nedostatak vitamina D i drugih oboljenja.[3]

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Katatonički stupor.

Ako se ne stimuliše od spolja, pacijent sa stuporom će biti pospan većinu vremena. U nekim ekstremnim slučajevima teških depresivnih poremećaja pacijent može da postane nepokretan, gubi apetit i zanemeli.[2] Do kratkih perioda ograničene responzivnosti se može doći usled intenzivne stimulacije (na primer bol, jaka svetlost, buke, šok).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Berrios, G. E. (1981). „Stupor: A Conceptual History”. Psychological Medicine. 11: 677—688. 
  2. ^ a b Gelder, M.; Mayou, R.; Geddes, J. (2005). Psychiatry (3rd izd.). New York: Oxford. 
  3. ^ Berrios, G. E. (1981). „Stupor Revisited”. Comprehensive Psychiatry. 22: 466—478. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gelder, M.; Mayou, R.; Geddes, J. (2005). Psychiatry (3rd izd.). New York: Oxford. 


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).