Tažin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tažin
Vrsta jelaGlavno jelo
Regije ili državaArapski Magreb
Deo nacionalne kuhinjeMaroko, Alžir, Tunis i Libija
Glavni sastojcimeso, povrće i začini
  Mediji: Tažin

Tažin (arapski: طاجين) je severnoafričko jelo, nazvano po zemljanoj posudi u kojoj se kuva.[1] Takođe se zove marak ili marka. Jedno je od najpoznatijih tradicionalnih jela u Maroku, Alžiru, Tunisu i Libiji.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Arapski طاجين (tažin) potiče od berberskog ṭajin što znači „plitak zemljani lonac”, od starogrčkog ταγηνον (tagenon) što znači „tiganj, lonac”.[2][3]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Većina ljudi se slaže da poreklo potiče iz kasnog 8. veka kada je peti abasidski halifa Harun al Rašid [4] vladao Islamskim carstvom. Međutim, postoji mišljenje da je upotreba keramike u marokanskom kuvanju verovatno rimskog uticaja; Rimljani su bili poznati po svojoj keramici i verovatno su tu tradiciju doneli u svoju vladavinu rimskom Afrikom. Način kuvanja u tažinu pojavljuje se u čuvenoj Hiljadu i jednoj noći, zbirci priča na arapskom jeziku iz 9. veka.[5]

Danas se ova glinena posuda i njeno tradicionalna jelo prvenstveno pripremaju na Bliskom istoku i u severnoj Africi.

Glinena posuda[uredi | uredi izvor]

Grnčar tažina

Posuda za kuvanje je napravljena od gline ili keramike i može se ostaviti takva kakva jeste ili premazana glazurom. Omiljeni je neglazirani glineni tažin zbog jedinstvenog zemljanog ukusa kojeg daje jelima. Tažini dolaze u svim veličinama; u najmanjem se može skuvati hrana za jednu ili dve osobe, dok u najvećem za osam ili više ljudi.

Raznoliki tažini

Dno je široka, plitka kružna posuda koja se koristi i za kuvanje i za serviranje, dok je vrh tažina izrazito oblikovan u zaobljenu kupolu ili konus. Svrha vrha u obliku kupole ili konusa je da vrati vlagu nazad u hranu, stvarajući vlažno i ukusno jelo.[6]

Vrste tažina[uredi | uredi izvor]

Marokanski i alžirski[uredi | uredi izvor]

Marokanski tažin

U Maroku i Alžiru tažin je lagano kuvano jelo koje se obično sastoji od isečenog mesa, živine ili ribe zajedno sa povrćem ili voćem.[7] Dodaju se i začini, orasi i suvo voće. Uobičajeni začini uključuju đumbir, kim, kurkumu, cimet i šafran. Paprika i čili se koriste u tažinima od povrća. Slatko-kisela kombinacija je uobičajena u tažinskim jelima poput jagnjetine sa suvim šljivama i začinima. Tažini se uglavnom služe uz hleb ili kuskus.

Tuniski i libijski[uredi | uredi izvor]

Tuniski tažin

Ono što Tunižani nazivaju tažinom razlikuje se od marokanskog i alžirskog. Tuniski tažin više liči na francuski kiš, dok je libijski sličniji italijanskoj fritati. Tuniski tažin se ne sprema tradicionalno u glinenoj posudi[8], već se peče u rerni. Najklasičniji tuniski tažin se pravi od jaja, krompira, luka, belog luka, peršuna, rendanog sira, soli, bibera i kurkume. Zatim po želji dodaje piletina, tunjevina, mleveno meso ili spanać.

Magrepsko-jevrejski[uredi | uredi izvor]

Jevreji iz Magreba takođe jedu i pripremaju tažine, zahvaljujući njihovom istorijskom prisustvu u severnoj Africi. Tažin je veoma važno jelo u sefardskoj kuhinji koji se obično priprema za šabatske večere u sefardskoj zajednici i služi se sa kus-kusom. Sefardi iz različitih regiona pripremaju različite stilove tažina, na primer marokanski Jevreji često pripremaju tažin sa suvim voćem, dok Jevreji iz Tunisa često pripremaju tažin od povrća poput krompira, šargarepe i tikvice isečene na velike kockice. Tažin se takođe obično priprema za jevrejske praznike kao što su Roš Hašana i Jom Kipur. [9]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Siddiq, Muhammad; Uebersax, Mark A. (2012-08-29). Dry Beans and Pulses: Production, Processing and Nutrition (na jeziku: engleski). John Wiley & Sons. ISBN 978-1-118-44828-1. 
  2. ^ „الطاجين المغربي يقاوم التشويه” (na jeziku: engleski). 2008-05-31. Pristupljeno 2023-12-18. 
  3. ^ „Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon, τάγηνον”. www.perseus.tufts.edu. Pristupljeno 2023-12-18. 
  4. ^ Roden, Claudia (2008-12-24). The New Book of Middle Eastern Food (na jeziku: engleski). Knopf Doubleday Publishing Group. ISBN 978-0-307-55856-5. 
  5. ^ Snodgrass, Mary Ellen (2004-12-29). Encyclopedia of Kitchen History (na jeziku: engleski). Routledge. ISBN 978-1-135-45571-2. 
  6. ^ „The Moroccan Tagine Defined: It's Cookware and a Stew”. The Spruce Eats (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-18. 
  7. ^ Long, Lucy M. (2015-07-17). Ethnic American Food Today: A Cultural Encyclopedia (na jeziku: engleski). Rowman & Littlefield. ISBN 978-1-4422-2731-6. 
  8. ^ „Recipe: Tunisian Egg and Parsley Tagine”. www.paula-wolfert.com. Pristupljeno 2023-12-18. 
  9. ^ „Tagine recipe: For Rosh Hashanah, Yom Kippur, or just because you’re hungry.”. web.archive.org. 2019-10-18. Arhivirano iz originala 18. 10. 2019. g. Pristupljeno 2023-12-18. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]