Tapiosele
Tapiosele mađ. Tápiószele | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Mađarska |
Region | Centralna Mađarska |
Županija | Pešta |
Srez | Nađkata |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2018. | 5.827[1] |
— gustina | 158,66 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 47° 11′ 46″ S; 18° 31′ 34″ I / 47.1960° S; 18.5260° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 36,99 km2 |
Poštanski broj | 2766 |
Pozivni broj | (+36) 53 |
Veb-sajt | |
www.tapioszele.hu/ |
Tapiosele (mađ. Tápiószele) je naselje u centralnoj Mađarskoj. Tapiosele je veće naselje u okviru peštanske županije.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Lokacija[uredi | uredi izvor]
Tapiosele se nalazi severno-severoistočno od Cegleda, jugoistočno od Nađkate, i tu se nalazi autoput 311 i železnička linija Budimpešta-Ujsas-Solnok (železnička stanica Tapiosele).
Istorija[uredi | uredi izvor]
Najraniji arheološki nalazi potiču iz neolita (4500—4000. p. n. e.). Arheološka istraživanja dokazuju da je selo bilo naseljeno i u ranom arpadskom periodu, i uništeno je tokom Tatarske invazije, a potom ponovo naseljeno krajem 13. veka. Ime Tapiosele se može smatrati derivatom imenice „Zele” iz doba Arpad (kretanje vazduha). Oblik sa prefiksom Tapio javlja se tek početkom 18. veka. Prvi pisani izvor pominje je u Varadi Regestrumu 1219. godine pod imenom Scela (vila), kao vlasništvo više manjih vlasnika. Od 1546. godine pripadao je oblasti turskog vazala. Zbog mnogih pljački turskih, mađarskih i nemačkih vojnih snaga ona je propala.
U popisu stanovništva iz 1690. godine uvršten je među pustare. Porodice Moćari i Batik počele su da naseljavaju Sele 1723. godine. Napominju da rečica Tapio formira velika i duboka jezera ispod lokaliteta. Naseljenici su u Pešti prodavali stoku, vunu i žito, mesto ima poštu, gostionicu i pivnicu. Godine 1789. Tapiosele je bio u vlasništvu 35 vlastelina. U selu se može naći nekoliko lepih palata kao arhitektonskih spomenika malog i srednjeg vlasništva. U centru botanički zanimljivog parka nalazi se klasična mala plemićka vila u kojoj se nalazi zbirka porodice Blašković.
Godine 1849. Mor Percel, Jozef Visocki, Aristid Desevfi, Lazar Mesaroš i Henrik Dembinjski zaustavili su se ovde kada su išli u bitku kod Tura, protiv jedne ruske divizije. U Prvi svetski rat prijavilo se 1.510 ljudi, 207 ljudi se nije vratilo kući. Tokom Drugog svetskog rata, 138 stanovnika Tapioselija je poginulo.
Kohasati Đarepito valalat, zatim Ganz Anšaldo, kasnije Ganz Transelektro, značajan su faktor na tržištu rada u ovoj oblasti. Od 15. oktobra 2009. godine, CG Elektrik Sistems Hungari Zrt. u indijskom vlasništvu, proizvode transformatore visokih performansi, električne rotacione mašine i visokonaponsku mrežnu rasklopnu opremu.
Tapiosele je dobio titulu grada 1. 7. 2009. godine.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Tokom popisa iz 2011. godine, 81,8% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 5,9% kao Romi, 0,4% kao Nemci, 0,3% kao Rumuni i 0,2% kao Ukrajinci (18% se nije izjasnilo).
Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 44,3%, reformisani 8,4%, luterani 1,3%, grkokatolici 0,2%, nedenominacioni 13,5% (30,8% se nije izjasnilo).[2]