Teofil Hanzen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Teofil Hanzen
Datum rođenja(1813-07-13)13. jul 1813.
Mesto rođenjaKopenhagenDanska
Datum smrti17. februar 1891.(1891-02-17) (77 god.)
Mesto smrtiBečAustrougarska

Teofil Edvard Hanzen, od godine 1884. u Austrougarskoj nobilitovan sv. gospodin Fon Hanzen (*13. jul 1813. Kopenhagen – † 17. februar 1891. Beč) bio je dansko-austrijski arhitekta, značajan kao predstavnik evropskog klasicizma i neorenesanse 19. veka. Njegovo najznačajnije delo je zgrada Parlamenta Austrije u Beču.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je jedno od šestoro dece službenika osiguravajućeg društva Razmuza Hanzena Bratena (1774—1824) koji je bio nemačkog porekla, i Sofije Elizabet Jensen Dankinje iz Kopenhagena. Njegov brat Hans Kristijan Hanzen je bio takođe arhitekta. Obojici je bio veliki uzor arhitekta Kristijan Frederik Hanzen pionir klasicističke arhitekture u skandinaviji ali ne i rođak u ovoj porodici. Dalji uzor je bio danski arhitekta Gustav Fridrih Hetš, profesor na akademiji kod koga je Hanzen počeo svoje studije.

Posle studija kod Karla Fridriha fon Šinkela na građevinskoj akademiji u Berlinu i studijskom putovanju u Beču Hanzen odlazi u Atinu gde osim što studira klasičnu grčku arhitekturu i vizantijsku arhitekturu radi za bankara Georgija Sinasa i tako 1842. gradi svoj prvi projekat crkve. Kasnije je izveo ceo red javnih zgrada u stilu klasicizma koji su bili realizovani zahvaljujući ovom investitoru.

Na ovaj način je zadobio poverenje bankara koji ga je doveo i u Beč da za njega i druge investitore izvodi projekte u „grčkom stilu“. Njegov talenat je primetio Ludvig Forster koji ga je primio kao svoga asistenta. U ovom ateljeu je radio 1846—1852. i oženio je Forsterovu kćerku koja je posle godinu i po dana umrla.

U vreme rušenja gradskih zidina i stare arhitekture Beča nastala je konjuktura u novoj arhitekturi i Hanzenu je pogodovala ovakova situacija da bi stvorio tim saradnika uključujući tu i slikare i skulptore da bi postao jedan od najznačajnijih arhitekata u Beču toga vremena. Bio je imenovan za počasnog građanina Beča 1863. Između 1868—1884. predavao je kao profesor na Akademiji likovnih umetnosti u Beču i iste godine je bio imenovan u društvo plemića.

Sahranjen je na počasnom mestu na Središnjem bečkom groblju a 1894. po njemu je nazvana ulica u centru Beča. Gradio je i u drugim gradovima npr. U Veneciji. Njegovo najznačajnije delo je zgrada parlamenta u Beču koja je bila njegova zadnja realizacija. I zbog toga mu je tu (desno od glavnog ulaza) postavljena njegova počasna bista.

Slično kao i njegov profesor Šinkel i Hanzen je sa ljubavlju i za soju dušu slikao i u svoja dela zgrada i u projektovanje umetničko-zanatskog rešenja enterijera unosio pored slikarskih dela i vajarske elemente skulpture i bogate ornamentalne dekoracije.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Renate Wagner-Rieger - Mara Reissberger, Theophil von Hansen, Die Wiener Ringstraße VIII, Band 4, Wiesbaden 1980.
  • Pavel Zatloukal: Příběhy z dlouhého století, Architektura let 1750-1918 na Moravě a ve Slezsku, Olomouc : Muzeum umění Olomouc. 2002. ISBN 978-80-85227-49-9..

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]