Tihi srčani udar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tihi srčani udar
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostkardiologija

Tihi srčani udar, tiha ishemija srčanog mišića ili tihi infarkt miokarda (akronim TSU) je oblik srčanog udara čiji simptomi su toliko blagi da ih pacijenti često ne shvataju ozbiljno i da su se desili. Imajući ovo u vidu tihi srčanu udar može se definisati i kao dokazan srčani udar na elektrokardiogramu (EKG) u odsustvu srčanog udara u anamnezi. Ova vrsta ishemije srca čini oko polovinu ukupnog broja stčanih udara.[1]

Prethodni izveštaji različitih iz različitih populacija su pokazali da su i klinički srčani udar i tihi srčani udar, povezani sa lošom prognozom jer je TSU povezan sa srčanom insuficijencijom sličnom kod klimički dokazanog srčanog udara.[1][2] Imajući ovo u vidu svi mi moramo znati da se simptomi TSU ne mogu ignorisati, jer za tihi srčani udar - medicinski stručnjaci kažu da je jednako opasan kao i klasični srčani udar.

Kada se dijagnostikuje TSU, agresivno lečenje je opravdano, iako nema kliničkih dokaza da takva terapija smanjuje srčane događaje. Bez obzira na to, blokada je efikasan pristup prve linije i potpuno ublažava TSU kod približno 55% pacijenata. Antagonisti kalcijuma i dugodelujući nitrati su relativno neefikasni sami, ali kada se kombinuju jedan sa drugim lekovima ili beta-blokatorima oni se pokazuju efikasnim. Kombinovana terapija lekovima je podjednako efikasna kao i revaskularizacija srčanog mišića u smanjenju posledica, posebno od invazivne procedure kod starijih pacijenata.[3]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Od procenjenih 805.000 srčanih udara svake godine u SAD, 170.000 njih su tihi srčani udari, prema statistikama Američkog udruženja za srce.[4]

Kod starijih pacijenata kod kojih postoji povećan srčani rizik,[4] prisustvo ishemije per se, bez obzira da li je praćeno bolom ili ne, određuje klinički ishod kod pacijenata sa koronarnom srčanom bolesti.[5][6] Kod starijih osoba sa TSU dva do četiri puta je veći rizik od iznenadnih srčanih događaja u poređenju sa onima bez ishemije.[4] Štaviše, kod starijih pacijenata sa perifernom vaskularnom bolešću, TSU je važan prediktor postoperativnih iznenadnih srčanih događaja.[7][8]

Polne razlike

Mnoge studije su pokazale da je stopa incidencije TSU veća kod muškaraca nego kod žena. Međutim rizik od smrti od koronarne bolesti srca i smrtnosti od svih uzroka kod muškaraca i kod žena sa TSU, potencijalno je veći među ženama.[9]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Prema jednoj od klasifakcija pacijenati sa TIU mogu oboleti od od jedneod tri vrste tihe ishemije:[10]

  • Tip I: je najređi oblik i javlja se kod potpuno asimptomatskih pacijenata sa koronarnom bolesti srca (koja može biti teška) u odsustvu simptoma angine.
  • Tip II: se javlja kod pacijenata sa dokumentovanim prethodnim srčanim udarom.
  • Tip III: je najčešći oblik i javlja se kod pacijenata sa uobičajenim oblicima hronične stabilne angine, nestabilne angine i vazospastične angine.

Faktori rizika[uredi | uredi izvor]

U primarne faktore rizika za pojavu TSU spadaju:

Do 50% pacijenata sa koronarnom arterijskom bolesti može imati dokaze o TSU.[11]

Procenjuje se da između 20 i 30% pacijenata sa koronarnom arterijskom bolesti ima TSU tokom normalnih svakodnevnih aktivnosti.[4] Takođe i pacijenati sa anginom pektoris u anamnezi imaju i do 80% asimptomatskih ishemijskih epizoda.[ 5 ] Čak i kada terapija lekovima očigledno kontroliše simptome angine, oko 40% pacijenata i dalje može doživeti TSU.[5][6]

Kod onih starijih pacijenata bez prethodne istorije koronarne arterijske bolesti, TSU se javnja kod 5 do 41% pacijenata.[4] Na ovo utiče činjenica da je kod ovih pacijenata utvrđena nekontrolisane hipertenzije ili periferne vaskularne bolest, što ukazuje i na prisustvo osnovne ali nedijagnostikovane koronarne arterijske bolesti.[12][13]

Još nije poznato da li se TSU javlja kod starijih pacijenata bez koegzistirajućih faktora rizika.[4]

Šećerna bolest je značajan faktor rizika za bolest koronarnih arterija i korelira sa većom incidencom TSU. Srčana autonomna disfunkcija je glavni krivac kod pacijenata sa dijabetesom koja uključuje receptore za bol, aferentne neurone ili viša područja mozga.[14][15]

Studije su pokazale da aterogena dislipidemija snažno korelira sa povećanim rizikom od TSU i tihe koronarne bolesti srca kod pacijenata sa šećernom bolesti, a lečenje aterogene dislipidemije može pomoći da se smanji visoki rezidualni teret kardiovaskularnih bolesti.

U hirurgiji postoji relativno visoka incidencija perioperativnog srčanog udara u gerijatrijskoj populaciji. Studije su pokazale da su pacijenti koji su bili podvrgnuti operaciji grafta koronarne arterije imali epizode ​​TSU otkrivenog Holter monitoringom.

U jedinici intenzivne nege kritično bolesni pacijenti u jedinici intenzivne nege (sa koronarnom bolesti srca) primljeni zbog nekardijalnih uzroka takođe su izloženi riziku od akutne ishemije miokarda. Prolazna ishemija miokarda i poodmaklo doba su značajni prediktori srčanih događaja.  

Apneja u snu, kao i opstruktivna apneja u snu ima korelaciju sa ishemijom miokarda (tiha ili simptomatska), srčanim aritmijama, plućnom hipertenzijom, srčanom insuficijencijom, prolaznim ishemijskim napadom i moždanim udarom.

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Infarkt miokarda je uglavnom uzrokovan rupturom aterosklerotskog plaka u bilo kom od krvnih sudova koji snabdevaju srce kiseonikom. Patofiziologija uključena u ovaj proces uključuje pomeranje inflamatornih ćelija u zidu krvnog suda, taloženje produkata holesterola što dovodi do toga da makrofagi postanu penaste ćelije, koje oslobađaju faktore rasta što dovodi do toga da fibrin i glatki mišići postanu deo plaka. Plakovi mogu imati tanku ili debelu fibroznu kapicu, čija ruptura izaziva razorne povrede.[16]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

U dans dostupne dijagnostičke testove za evaluaciju bolesti spadaju:

  • Srčani markeri
  • Monitoring EKG uz krevet
  • Ambulantno praćenje EKG (AECG).
  • Testiranje na stres
  • Tehnike snimanja radionuklidima
  • Kontinuirano intrakardijalno praćenje
  • Kompjuterska tomografija

Terapija[uredi | uredi izvor]

Pacijentima sa tihom ishemijom miokarda potreban je agresivan dijagnostički i terapijski pristup jer imaju veće šanse za razvoj novih koronarnih događaja od onih bez tihe ishemije, i zahteva multidisciplinarnu evaluaciju i lečenje tihe ishemije miokarda.[10]

Pošto ishemija predviđa lošu srčanu prognozu, kod TSU je sugerisana antiishemična terapija ne samo da smanji već i potpuno ukine i simptomatsku i tihu ishemiju.[17]

Odabir leka je komplikovan jer efikasnost u smanjenju učestalosti i težine simptoma angine ne mora nužno da predvidi sposobnost supresije TSU.[5] Štaviše, ostaje nejasno da li postoji potreba da se ponovo proceni prisustvo i obim tihe ishemije tokom terapije.[4] Neke studije su koristile strategiju vođenu EKG ishemijom sa titracijom antiishemičnim lekovima da bi se postigao optimalni režim doziranja.[18]

Beta blokatori[uredi | uredi izvor]

Smanjenjem potrebe miokarda za kiseonikom, beta blokatori imaju značajno mesto u terapiji ishemije.[4] Kao monoterapija, beta blokatori imaju najveći efekat na smanjenje učestalosti i trajanja TSU tokom aktivnosti u svakodnevnom životu.[19] Ne samo da beta blokatori potpuno Suzbijaju TSU več kod približno 55% pacijenata,[19] oni takođe smanjuju jutarnju učestalost TSU kod pacijenata sa koronarnom arterijskom bolesti.[20]

Vrstu terapija beta blokatorima treba izabrati na osnovu podnošljivosti i individualnog profila pacijenta. Kako za ove lekove važe uobičajene kontraindikacije za blokadu, pa se kod nekih pacijenata mora tražiti alternativna terapija.  

Monoterapija antagonistom kalcijuma smanjuje učestalost i trajanje tihe ishemije, međutim, takva terapija nije naročito efikasna u potpunoj supresiji TSU.[19]

Kod pacijenata koji ne mogu da tolerišu blokadu, antagonistimakalcijuma (posebno lek koji ograničavaju otkucaje srca kao što su verapamil ili diltiazem) nudi se odgovarajuća alternativa. Pored toga, dihidropiridin antagonisti kalcijuma (egamlodipin ili felodipin) su efikasni u kombinaciji sa blokatorima.[4]

Nitrati se dugo koriste za lečenje simptomatske angine, ali su relativno neefikasni u smanjenju učestalosti TSU tokom normalnih svakodnevnih aktivnosti.[19] Ako se koriste nitrati dugog dejstva, neophodno je da režim doziranja omogući interval od 10 do 12 sati bez nitrata svakog dana.

Iako sami po sebi nisu posebno efikasni, dugodelujući nitrati povećavaju aktivnost terapije beta blokatorima ili antagonistima kalcijuma.[19]

Važno je zapamtiti...da kombinovana terapija može postići potpunu supresiju ishemije kod >75% pacijenata, što je slično onome što se postiže revaskularizacijom miokarda.[4] Stoga, lekari moraju individualizovati terapiju u zavisnosti od podnošljivosti i efikasnosti terapije lekovima i individualnog perioperativnog rizika povezanog sa revaskularizacijom miokarda.

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Oštećenja izazvana TSU mogu varirati, od pacijenta do pacijenta, pri čemu neki imaju „tihi srčani udar na maloj teritoriji na kojoj je srce formiralo sopstveni prirodni bajpas, dok drugi razvijaju ozbiljne srčane komplikacije kao što je srčana insuficijencija. Tihi srčani udar povećava rizik od srčane insuficijencije za 35% u poređenju sa ljudima bez dokaza o srčanom udaru. Prema studiji iz 2018. godine, objavljenoj u časopisu Journal of the American College of Cardiology, navodi se da je rizik bio još veći kod ljudi u ranim 50-im i mlađim godinama života.[21] Srčana insuficijencija je krajnji ishod u do 15% pacijenata koji dožive akutni srčanog udara.[22][23][24][25] Udeo ovog segmenta populacije će se verovatno povećati, pošto se preživljavanje pacijenata posle srčanog udara značajno poboljšalo u poslednjoj deceniji.[26] Do jedne trećine od milion pacijenata koji su svake godine hospitalizovani zbog srčana insuficijencija u Sjedinjenim Američkim Državama imalo je istoriju srčanog udara.[27] Nekoliko faktora, kao što su rekurentni srčani udar, ventrikularno remodelovanje , mehaničke komplikacije srčanog udar i omamljeni ili hibernirajući miokard , dovode do insuficijencije srca nakon srčanog udar.[28][29] Ova stanja mogu biti klinički tiha, poput tihog srčanog udara, i mogu ostati neprimećena dugo vremena.

Tihi srčani udari takođe mogu povećati rizik od moždanog udara, na osnovu preliminarnog istraživanja predstavljenog na virtuelnoj Međunarodnoj konferenciji o moždanom udaru Američke asocijacije za moždani udar. Takođe TSU na duge staze, izgledaju jednako smrtonosni kao i dijagnostikovani srčani udari.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Y.B. Pride, B.J. Piccirillo, C.M. Gibson Prevalence, consequences, and implications for clinical trials of unrecognized myocardial infarction Am J Cardiol, 111 (2013), pp. 914-918
  2. ^ Z.M. Zhang, P.M. Rautaharju, R.J. Prineas, et al. Race and sex differences in the incidence and prognostic significance of silent myocardial infarction in the Atherosclerosis Risk In Communities (ARIC) study Circulation, 133 (2016), pp. 2141-2148
  3. ^ „Silent Myocardial Ischaemia”. Medscape (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-01-01. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k Deedwania PC. Silent myocardial ischaemia in the elderly.Drugs Aging 2000 May; 16 (5): 381-9
  5. ^ a b v Deedwania PC, Carbajal E. Silent myocardial ischemia: a clinical perspective. Arch Intern Med 1991; 151: 2373-82
  6. ^ a b Deedwania PC, Carbajal E. Silent myocardial ischemia during daily life is an independent predictor of mortality in stable angina.Circulation 1990; 81: 748-56
  7. ^ Raby KE, Goldman L, Creager MA, et al. Correlation between preoperative ischemia and major cardiac events after peripheral vascular surgery. N Engl J Med 1989; 321: 1296-300
  8. ^ Mangano DT, Browner WS, Hollenberg M, et al. Association of perioperative myocardial ischemia with cardiac morbidity and mortality in men undergoing noncardiac surgery. N Engl J Med 1990; 323: 1781-8
  9. ^ Aziz F. Coronary artery disease in women: an unsolved dilemma. J Clin Med Res. 2014 Apr;6(2):86-90. [PMC free article] [PubMed] [Reference list]
  10. ^ a b Gul, Zunaira; Makaryus, Amgad N. (2021), Silent Myocardial Ischemia, StatPearls Publishing, PMID 30725600, Pristupljeno 2022-01-01 
  11. ^ Aronow W, Mercando A, Epstein W. Prevalence of silent myocardial ischemia detected by 24-hour ambulatory ECG, and its association with new coronary events at 40 months in elderly diabetic and non-diabetic patients with CAD. Am J Cardiol 1992; 69: 555-6
  12. ^ Hedblad B, Janzon L. Hypertension and silent myocardial ischemia:their influence on cardiovascular mortality and morbidity.Cardiology 1994; 85 Suppl. 2: 16-23
  13. ^ Aronow W, Ahn CH, Mercando A, et al. Prognostic significance of silent ischemia in elderly patients with peripheral arterial disease with and without previous myocardial infarction. Am J Cardiol 1992; 69: 137-9
  14. ^ Draman MS, Thabit H, Kiernan TJ, O'Neill J, Sreenan S, McDermott JH. A silent myocardial infarction in the diabetes outpatient clinic: case report and review of the literature. Endocrinol Diabetes Metab Case Rep. 2013;2013:130058
  15. ^ Serhiyenko VA, Serhiyenko AA. Cardiac autonomic neuropathy: Risk factors, diagnosis and treatment. World J Diabetes. 2018 Jan 15;9(1):1-24.
  16. ^ Anderson KL, Shah NA, Gallegos M, Chiang IH. Asymptomatic ST elevation myocardial infarction. Heart Lung. 2018 Jul - Aug;47(4):363-365. [PubMed] [Reference list]
  17. ^ Deedwania P. Is there evidence in support of ischemia suppression hypothesis? J Am Coll Cardiol 1994; 24: 21-4
  18. ^ Knutterud GL, Bourassa MG, Pepine CJ, et al. Effects of treatment strategies to suppress ischemia in patients with coronary artery disease: 12 week results of the Asymptomatic Cardiac Ischemia Pilot (ACIP) study. J Am Coll Cardiol 1994 Jul; 24 (1): 11-20
  19. ^ a b v g d Deedwania P, Parmley WW. Silent ischemia. In: Parmley WW,Chatterjee K, editors. Cardiology. Philadelphia (PA):Lippincott-Raven, 1997: 1-25
  20. ^ Von Arnim T. Medical treatment to reduce total ischemia burden:Total Ischemic Burden Bisoprolol Study (TIBBS), a multicentertrial comparing bisoprolol and nifedipine. The TIBBS Investigators. J Am Coll Cardiol 1995; 25: 231-8
  21. ^ Qureshi, Waqas T.; Zhang, Zhu-Ming; Chang, Patricia P.; Rosamond, Wayne D.; Kitzman, Dalane W.; Wagenknecht, Lynne E.; Soliman, Elsayed Z. (2018-01-02). „Silent Myocardial Infarction and Long-Term Risk of Heart Failure: The ARIC Study”. Journal of the American College of Cardiology (na jeziku: engleski). 71 (1): 1—8. ISSN 0735-1097. doi:10.1016/j.jacc.2017.10.071. 
  22. ^ R.V. Shah, D. Holmes, M. Anderson, et al. Risk of heart failure complication during hospitalization for acute myocardial infarction in a contemporary population: insights from the National Cardiovascular Data ACTION registryCirc Heart Fail, 5 (2012), pp. 693-702
  23. ^ T. Mocan, L. Agoston-Coldea, M. Gatfosse, S. Rosenstingl, L.C. Mocan Risk factors for heart failure in patients with one prior myocardial infarction episode Rom J Intern Med, 46 (2008), pp. 213-221
  24. ^ L.A. Zornoff, H. Skali, M.A. Pfeffer, et al. Right ventricular dysfunction and risk of heart failure and mortality after myocardial infarction J Am Coll Cardiol, 39 (2002), pp. 1450-1455
  25. ^ M.F. Minicucci, P.S. Azevedo, B.F. Polegato, S.A. Paiva, L.A. Zornoff Heart failure after myocardial infarction: clinical implications and treatment Clin Cardiol, 34 (2011), pp. 410-414
  26. ^ M.R. Cowie, L. Lacey, M. Tabberer Heart failure after myocardial infarction: a neglected problem Br J Cardiol, 12 (2005), pp. 205-208
  27. ^ E.J. Benjamin, M.J. Blaha, S.E. Chiuve, et al. Heart disease and stroke statistics—2017 update: a report from the American Heart Association Circulation, 135 (2017), pp. e146-e603
  28. ^ M.A. Pfeffer, E. Braunwald Ventricular remodeling after myocardial infarction. Experimental observations and clinical implications Circulation, 81 (1990), pp. 1161-1172
  29. ^ J.G. Cleland, A. Torabi, N.K. Khan Epidemiology and management of heart failure and left ventricular systolic dysfunction in the aftermath of a myocardial infarction Heart, 91 (Suppl 2) (2005), pp. ii7-ii13 discussion ii31, ii43–8

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).