Pređi na sadržaj

Todor Podgorac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Todor Podgorac
Lični podaci
Datum rođenja(1934-04-06)6. april 1934.(90 god.)
Mesto rođenjaTavnik kod Kraljeva, Kraljevina Jugoslavija

Todor Podgorac (Tavnik, 6. april 1934) srpski je pravnik i profesor Pravnog fakulteta u Beogradu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Todor Podgorac je rođen 6. aprila 1934. godine u zemljoradničkoj porodici u selu Tavniku, nedaleko od Kraljeva.

Osnovnu školu završio u rodnom mestu, progimnaziju - u susednom selu, Mrčajevcima, više razrede gimnazije i viši tečajni ispit - u Višoj mešovitoj gimnaziji u Kraljevu. Kao odličan učenik i na osnovu rezultata sa pismenih ispita, oslobođen polaganja usmenog dela višeg tečajnog ispita.

Diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1959. godine. Uporedo sa studijama na Pravnom fakultetu, i kasnije, studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu - Grupa za svetsku književnost, gde je položio sve ispite, sem diplomskog (apsolv. 1961). Akademski stepen magistra pravnih nauka, na Pravnom fakultetu u Beogradu - Pravno-teorijski smer, stekao 1973. godine.

Školske 1966/67. i 1967/68. godine pohađao i poslediplomske studije na Ekonomskom fakultetu u Beogradu (Sociološki smer), posebno se interesujući za sociologiju prava. Doktorirao na Pravnom fakultetu u Beogradu 1980. godine.

Za asistenta Ekonomskog fakulteta u Beogradu - Odeljenje u Kragujevcu (na predmetu Pravo za ekonomiste) izabran 1964. godine. Od školske 1973/74. godine bio i spoljni saradnik Pravnog fakulteta u Beogradu (na Odeljenju Pravnog fakulteta u Kragujevcu, za Uvod u pravo). Sa Ekonomskog na Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu prešao početkom školske 1976/77. godine.

U zvanje docenta na Pravnom fakultetu u Kragujevcu izabran 1981. godine; u vanrednog profesora unapređen 1984, a u redovnog 1990. godine.

Pored rada na Uvodu u pravo kragujevačkog Pravnog fakulteta, gde je bio i šef Katedre za teoriju i sociologiju prava (1983—1989, 19962001) i, u dva mandata (od školske 1985/86. do 1988/89) prodekan za naučno-nastavni rad, od školske 1984/85. do 1990. godine na Ekonomskom fakultetu u Kragujevcu, u jednotrećinskom radnom odnosu, izvodio nastavu iz predmeta Privredno pravo sa osnovama prava (predavanja, vežbe, ispiti, seminarski i diplomski radovi); od školske 1996/97. do školske 2000/01. izvodio nastavu iz predmeta Državno uređenje sa školskim zakonodavstvom na Učiteljskom fakultetu u Jagodini.

Član Lukićeve grupe za teoriju prava pri Srpskoj akademiji nauka i umetnosti.

Kao jedan od pokretača (1978), sekretar Redakcionog odbora (1981—1987) i glavni i odgovorni urednik „Glasnika Pravnog fakulteta u Kragujevcu“ (1987—1992) dao opštu fiziognomiju ovog časopisa, uključujući tu i grafičko-likovno oblikovanje koricâ i prvih strana; počev od 1981. godine celokupan posao oko izdavanja ovog časopisa (11 brojeva, zaključno sa školskom 1991/92) - od prikupljanja finansijskih sredstava, prilogâ za objavljivanje i njihovo raspoređivanje po pravnim granama, odn. nastavno-naučnim disciplinama, do lekture, korekture i super-revizije vršio sâm; njegova je zasluga što je u časopis uveo rubriku Fakultetska hronika i, povodom penzionisanja profesorâ, rubriku Personalia (tako je, kako je konstatovano, esejistički, lepršavim jezikom i stilom pisao o ličnosti i delu dole navedenih profesora, duboko proničući u njihovu dušu: Milenko Jovanović, Milan Popović[potrebna odrednica], Dragomir Cerović, Smilja Avramov, Vladimir Vodinelić - stariji); za objavljivanje u časopisu, prevodio radove poljskih autora (G. L. Seidler, J. Kovalski, L. Antonovič, A. Kojder), najčešće pišući i rezimea za te priloge.

Prorektor za naučnoistraživački rad Univerziteta u Kragujevcu (1994—1996), član Predsedništva Jugoslovenskog udruženja za teoriju, filozofiju i sociologiju prava (osnovanog 1996), u ponovljenom mandatu.

Glavni i odgovorni urednik pet knjiga Bibliografije radova nastavnika i saradnika Univerziteta u Kragujevcu (obuhvaćen period od 1960 — 1996).

Kao prorektor za naučnoistraživački rad organizovao dva velika naučna skupa i glavni i odgovorni urednik dveju obimnih knjiga odatle proizišlih - Pola veka nauke i tehnike u obnovljenoj Srbiji 18041954, Kragujevac 1996. i Nauka i tehnika u Srbiji druge polovine 19. veka 18541904, Kragujevac 1998. (istraživanjem obuhvaćen dug period Srbijine istorije - čitav 19. vek).

Celokupan posao na organizovanju ova dva naučna skupa i izdavanju ovih dveju knjiga (lektura, korektura, grafičko-likovno rešenje korica i dr.) obavljao je prof. Podgorac sâm samcit, u mnogočemu i ometan od drugih. Zahvaljujući ovom poduhvatu, postao član Naučnog saveta „Flogistona“, časopisa za istoriju nauke.

Uz sedam većih radova, odn. knjiga - Repetitorij iz sociologije prava (skripta za potrebe studenata ekonomije), Udruženje Saveza studenata Ekonomskog fakulteta, Beograd 1967, Teorija prava L. Petražickog (Vidovi i podvrste prava), Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac 1981, Pravna politika L. Petražickog na osnovi iskustveno-psihološkog izučavanja prava, „Svetozar Marković“, Beograd 1983, Ogledi o pravu (filozofija prava, teorija prava i sociologija prava), Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac 1998, Petražicijana (pravo i politika prava), Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac 1999, Sociologija sa sociologijom prava (koautorski rad), Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac 2000, Ogledi o ustavnom pravu, Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac 2002, napisao i objavio u raznim časopisima i zbornicima stotinak manjih radova (studije, članci, osvrti, saopštenja, prikazi, diskusije, prevodi), uglavnom, iz oblasti filozofije prava, teorije prava, sociologije prava i ustavnog prava.[1]Između njih (bez obzira da li ulaze ili ne ulaze u sastav gore nav. bibliografskih jedinica) treba, čini se, posebno izdvojiti radove: Voljavča našeg pamćenja, esej iz istorije i narodnog života (na preko 50 stranica), pisan povodom proslave 300-godišnjice Prve velike seobe Srba (u manastiru Voljavči u Tavniku kod Kraljeva, 21. jula 1990. - na Prokopijevdan), Aktuelnost misli Leona Petražickog u kontekstu čitavog stvaralačkog opusa njegovog (objavljen i na slovenačkom i poljskom jeziku i koji je M. Šiškovska - M. Szyszkowska, profesor Pravnog fakulteta u Varšavi uvrstila u literaturu svoje knjige Evropska filozofija prava), Filozofija prava, teorija prava i sociologija prava, Sociologija prava u Poljskoj, Neka opšta zapažanja o stvaranju prava u kontekstu pravne pojave uopšte, Uloga pravne nauke u izgrađivanju pravne države, Objektivno pravo kao osnova i dvojnik pozitivnog prava i pravna država, Pouke istorije - istorija kao učiteljica života, Naš školski sistem, univerzitet i nauka (Opšta zapažanja), Tranzicija - složen proces promena u privredi, politici i načinu razmišljanja, Globalizacija, mondijalizacija... i ideja o tzv. univerzalnoj, svetskoj demokratskoj državi, naddržavi, Ostvarivanje prava (Osnovna zapažanja).

Njegovi radovi o L. Petražickom lepo primljeni kako u zemlji (Zbornik Pravnog fakulteta u Titogradu, br. 6-7/1981, „Naša zakonistost“, Zagreb, br. 7-8/1984, „Pravnik“, Ljubljana, br. 1-2/1985, Z. Jelić: Aktuelna pitanja pravne politike u SRJ, Beograd 1995, J. Stanković: Osnovi opšte sociologije prava, I deo, Beograd 1996), tako i u inostranstvu („Annales Universitatis Mariae Curie-Skłodowska“, Sectio G, Ius, Lublin, Vol. XXVIII/1981, „Studia Filozoficzne“, Warszawa, br. 10/1983, „Studia Socjologiczne“, Warszawa, br. 3/1984, „Archives de philosophie du droit“, t. 29, Paris 1984, „Państwo i prawo“, Warszawa, br. 3/1984, „Etyka“, br. 21, Warszawa-Poznań 1985, „Życie Literackie“, Kraków, 16. jun 1985, „Slavonic and East European review“, Univerzitet u Londonu, 1985, Pisma wybrane Leona Petrażyckiego, Warszawa 1985, Człowiek i wartości moralne, Lublin 1989, Э. V. Kuznecov: Filosofiя prava v Rossii, Moskva 1989, K. Motyka: Wpływ Leona Petrażyckiego na polską teorię i socjologię prawa, Lublin 1993, M. Szyszkowska: Europejska filozofia prawa, Warszawa 1993, A. Kojder: Godność i siła prawa, Warszawa 1995).

Prevodi sa ruskog i poljskog jezika. Tako je na srpski jezik preveo prvi pisani evropski ustav - poljski Ustav od 3. maja 1791 - Vladavinski zakon (prvi put preveden na naš jezik, i to posle 212 godina od njegovog donošenja!) i aktuelni poljski ustav - Ustav Republike Poljske od 2. aprila 1997 (objavljeni u knjizi Ogledi o ustavnom pravu).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Rezultati pretrage”. biblioteka.pf.uns.ac.rs. Pristupljeno 2021-02-03.