Farnak I od Ponta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Farnak I od Ponta
Lični podaci
Datum rođenja3. vek p. n. e.
Datum smrti159. p. n. e.
Porodica
SupružnikNisa
PotomstvoMitridat V od Ponta, Nisa Kapadopijska
RoditeljiMitridat III od Ponta
Laodika
Tetradrachm of Pharnaces I of Pontus

Farnak I od Ponta (grč. Φαρνάκης) je bio peti kralj Ponta od oko 185. p. n. e. do oko 155. p. n. e. Zauzeo je Sinopu i učinio je glavnim gradom Ponta. Sprovodio je ekspanzionističku politiku protiv Pergama, Bitinije i Kapadokije. Ratovao je sa Pergamom od 181. do 179. pre n. e, ali suočen sa nekoliko pergamskih saveznika bio je prisiljen na mirovni sporazum i plaćanje odštete.

Osvajanje Sinope[uredi | uredi izvor]

Nasledio je svoga oca Mitridata III od Ponta između 190. p. n. e. i 183. p. n. e. Vodio je ekspanzionističku politiku protiv Pergama, Bitinije i Kapadokije. Tokom 183. p. n. e. opsedao je i osvojio Sinopu, značajnu luku na Crnom moru. Napredovao je duž severne obale Male Azije, tako da se i Herakleja osećala ugroženom. Predstavnici Rodosa žalili su se Rimu zbog napada na Sinopu. Senat je odlučio da pošalje komisiju, koja bi ispitala situaciju. Farnak I je nakon osvajanja Sinopu učinio prestolnicom Ponta. U isto vreme kada se na Farnaka žalio Rodos žalili su se i predstavnici pergamskoga kralja Eumena II. Nakon osvajanja Galatije Pergam je postao sused od Ponta.

Rat sa Pergamom[uredi | uredi izvor]

Pont i Pergam slali su brojna poslanstva u Rim da bi se žalili na suprotnu stranu. Izgleda da Sinopa nije bila povod za rat Pergama i Ponta. Senat je poslao komisiju da ispita situaciju, koja je tada uspela da ugovori primirje između dve strane. Početkom 180. p. n. e. Farnak I je ne čekajući povratak poslanstava odlučio da napadne Eumena II i Arijarata IV, a poslao je i Leokrita sa 10.000 vojnika da opustoši Galatiju. Eumen II je sakupio vojsku i krenuo u Galatiju i tu se sastao sa Arijaratovom vojskom. U to vreme stigli su i rimski poslanici, koji su došli da bi sklopili mir. Rimski poslanici su tražili od Eumena II da prekine rat i da se povuče, što je on učinio. Farnak je najpre odbio rimski zahtev da pregovara sa Eumenom II, ali nakon upornog insistiranja poslao je svoje opunomoćenike u Pergam na pregovore. Eumen II je bio spreman na određene ustupke, ali Farnakovi zahtevi su bili preterani, tako da se rat nastavio.

Mirovni sporazum 179. p. n. e.[uredi | uredi izvor]

U nastavku rata Eumena II pomogali su Rođani i Arijarat IV od Kapodokije. Eumenu se po svoj prilici pridružio i Prusija II, kralj Bitinije. U jednom trenutku Seleuk IV Filopator je pokrenuo vojsku nameravajući da pomogne Farnaka protiv prorimske koalicije, ali predomislio se znajući da bi to predstavljalo kršenje mirovnoga sporazuma iz Apameje. Farnak I je bio suočen sa udruženim neprijateljskim snagama, kojima se nije mogao suprotstaviti, pa je 179. p. n. e. bio spreman na svaki mirovni sporazum. Između suprostavljenih strana sklopljen je mir. Farnak je trebalo da se povuče iz Galatije i Paflagonije i da vrati raseljeno stanovništvo. Arijaratu IV je trebalo da vrati oduzeta mesta, a Eumenu II je trebalo da vrati Tij. Trebalo je da vrati sve zarobljene i dezertere. Morziju i Arijaratu trebalo je da vrati 900 talanata, a Eumenu je trebalo da plati 300 talanata ratne odštete. Ipak Sinopu nije vratio.

Porodica[uredi | uredi izvor]

Farnak se 172/171. p. n. e. oženio Nisom, ćerkom Laodike IV i seleukidskoga prestolonaslednika Antioha, sina Antioha III. Preživeli su izvesni natpisi o Farnakovim poklonima Atini i Delosu. Imali su dvoje dece, sina Mitridata V od Ponta i ćerku Nisu od Kapodokije, koja je bila poznata kao Laodika. Farnaka je nasledio njegov brat Mitridat IV od Ponta, a posle strica kralj je postao Farnakov sin Mitridat V od Ponta

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]