Ferdinand Pijeh

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ferdinand Pijeh
Predsjednik nadzornog odbora Folksvagena i Poršeov unuk
Puno imeFerdinand Karl Pijeh
Datum rođenja(1937-04-17)17. april 1937.
Mesto rođenjaBečAustrija
Datum smrti25. avgust 2019.(2019-08-25) (82 god.)
Mesto smrtiRozenhajmNemačka
SupružnikUrsula Pijeh
RoditeljiAnton Pijeh
Lujza Pijeh

Ferdinand Pijeh (nem. Ferdinand Karl Piëch; Beč, 17. april 1937. u Beču25. avgust 2019) bio je od 16. aprila 2002. predsjedavajući nadzornog odbora Folksvagen AG.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Pijeh je sin Luize, kćerke suosnivača Poršea Ferdinanda Poršea, i bečkog advokata Antona Pijeha.

Posle mašinskog fakulteta na Državnom tehničkom fakultetu (ETH - Eidgenössische Technische Hochschule) u Cirihu, u svom diplomskom radu, bavio se razvojem motora za formulu 1. Ubrzo je počeo karijeru kod ujaka Ferija Poršea u Štutgartu, gdje nedugo zatim, postaje rukovodilac razvojnog odjeljenja i tehnički direktor Poršea.

Nakon porodičnog dogovora 1972. godine, svi članovi porodice bili su dužni da se povuku sa rukovodećih položaja. Pijeh je osnovao sopstveni konstrukcioni biro, kratko prije nego što je postao direktor za posebni tehnički razvoj kod Audija u Ingolštatu. Godine 1975. postaje član, a 1983. postaje i zamjenik predsjedavajućeg poslovodnog odbora tog preduzeća. Godine 1988. Pijeh postaje direktor i tvorac mnogih brendova firme, koja od 1985. godine nosi naziv Audi AG (Audi AG - Audi Aktiongeselschaft). Značajnije inovacije, ostvarene u njegovo vrijeme su predstavljali pogon na četiri točka (Quattro) i TDI motor.

Ferdinand Pijeh je kao nasljednik Karla Hana (Carl Hahn) 1. januara 1993. postao predsjednik poslovodnog odbora Folksvagena u Volfsburgu. U svoj tim doveo je baskijskog menadžera Hosea Ignasija Lopeza de Ariortua (Jose Ignacio Lopez de Arriortua) из Џенерал моторса (General Motors). Njegov program štednje je kratkoročno sanirao finansijske probleme preduzeća, ali je zauzvrat pogoršao kvalitet produkata. Lopez je kasnije bio osumnjičen zbog industrijske špijunaže i 1996. napušta Folksvagen.

Pod njegovim vođstvom Folksvagen je izgradio premijum brend Audi kao i Seat i Škodu.

Pijeh je važio za dobrog stručnjaka, ali i za teškog sagovornika u tehničkim pitanjima. Kao suvlasnik Poršea (13%) i Porše Holdinga, je veoma bogat. Ima dvanaestoro.[1] ili trinaestoro[2] djece iz četiri veze. Između ostalog, živio je dvanaest godina sa Marlenom Porše, kasnije razvedenom suprugom njegovog rođaka Gerda Poršea[3] Jedan je od malo javnih ličnosti iz njemačkog govornog područja, koje su javno priznale da boluju od legastenije (disleksije). Od 1984. godine je počasni doktor Tehničkog Univerziteta u Beču i od 1999. Državnog Tehničkog Fakultetu u Cirihu. Godine 1999. je postao počasni građanin grada Cvikau u Saksoniji i 2002. Volfsburga u Donjoj Saksoniji.

Sukob interesa[uredi | uredi izvor]

Porodice Porše i Pijeh faktički kontrolišu proizvođača sportskih automobila Porše i Ferdinand Pijeh posjeduje 13,16% dionica.

On nije samo predsjednik nadzornog odbora Folksvagena i član istog odbora u Poršeu, nego i sa 10% dionica i suvlasnik i predsjednik nadzornog odbora Porše Holdinga iz Salcburga, koja je između ostalih i generalni zastupnik brendova Folksvagena za Austriju i istočnu Evropu.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ TV portret Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  2. ^ Intervju Šternu
  3. ^ Portret iz internet izdanja „Frankfurter Algemajne Cajtung"-a

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Volfgang Firveger (Wolfgang Fürweger): Die PS-Dynastie. Ferdinand Porsche und seine Erben. Ueberreuter, Wien. 2007. ISBN 978-3-8000-7271-2..
  • Jirgen Greslin (Jürgen Grässlin): Techniker der Macht.
  • Tomas Lau (Thomas Lau (Hg.)): Österreichische Familien. Machthaber, Mimen und Magnaten. Böhlau, Wien. 2006. ISBN 978-3-205-77543-0..
  • Ferdinand Pijeh: Auto. Biographie.. 2002. ISBN 978-3-455-09336-0.
  • Rita Stins (Rita Stiens): Ferdinand Piëch. Der Automacher.. 2001. ISBN 978-3-548-70027-4.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]