Foks terijer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Foks terijer na snegu

Foks terijer je lovački pas iz grupe terijera. Pre svega se koristio za lov na lisice, ali je u novije vreme i kućni ljubimac.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Polu terijer i foks terijer

Najnovija istraživanja kazuju da se ova vrsta spominje još u 12. veku u raznim knjigama u vezi sa lovom, najviše zbog hrabrosti i veštine. Poreklo ove rase je iz Velike Britanije. Posebno je bio popularan u 19. veku.[1] Većinski služio je kao lovni pas, ali je u vreme prvog svetskog rata korišćen i u borbama zbog svoje odanosti prema vlasniku, hodao je sa snajperistima kao zaštita.[2] Ova vrsta vremenom se smanjivala, ženka foks terijera je do grebena iznosila oko 65-70 centimetara i teška 40 do 47 kilograma, dok je za mužjake standard visina bila do grebena leđa 71 do 76 cm (tolerancija +2 cm) a težina 51-60 kg, što je veoma slično današnjem Dobermanu.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Dostiže visinu do 0,395 m, sa nogama koje nisu ni suviše kratke ni suviše dugačke. Prednje noge, koje su prave, u hodu su izbačene napred. Plećke su široke i čvrste, zabačene unazad. Grudni koš nije preširok, leđa su prava, a slabine blago savijene i mišićave. Glava je pljosnata, sa malim ušima u obliku latiničnog slova „V“ koja padaju prema napred, uz obraze. Rep je postavljen visoko. Odrasli pas dostiže masu od sedam do devet kilograma.[1] Ova rasa je jedna od rasa koja ima najrazvijeniji njuh, u nosu sadrži do 150 miliona etmoidalnih ćelija, što je iznad proseka jednog psa (prosek etmoidalnih ćelija kod pasa je 110 miliona).[2]

Anatomija i povrede[uredi | uredi izvor]

  • Udovne kosti su male i tanke, ali čvrste iznutra. Zbog tanke podkolenice foks terijeri se moraju korektovati dok su mladi, u kasnijem uzrastu zadnje noge mogu krivo izrasti, samim tim lumbalni pršljenovi popuštaju i dolazi do protruzije diskova.
  • Jedan od najčešćih problema kod foks terijera je upravo iščašenje ramena, koje se sastoji od pomicanja glave nadlaktične kosti iz šupljine u kojoj je pričvršćen, što uzrokuje oštećenje tetiva i ligamenata na ovom području.
  • Povreda Patela može se dogoditi prilikom fizičkog kontakta ( npr. udarac u drvo) tada se Tibia povlači u ravnu sa Fibulom, ovakva povreda zahteva ili odmaranje ili kiropraktičara.
  • Takođe jedna od češćih povreda jeste povreda zgloba Carpusa (zglob ispod potkolenice, spaja šapu i koleno) ova povreda se dešava pri doskoku i armotizaciji nakon doskoka, vremenom pripoji ojačaju pa je šansa za povredu veoma mala.
  • Povreda torakalnih pršljenova je retka, ali jedna od najgorih. Ova povreda se dešava kada je pas u vazduhu, u ekstenziji (ukoliko je uhvatio kanap i drži se u vazduhu) i u tom trenutku dobije udarac ili bude gurnut, (sva njegova koncentracija je usmerena na ono šta drži) dakle, mali kontakt može mu povrediti torakalne pršljenove jer je u ekstenziji (u ovom trenutku pas ovakve građe bude čak do 5 centimetara duži). Najveći problem kod ove povrede jeste što se dugo leči, a najgora situacija je da ostane paralizovan, do toga dolazi kada mu se pri kontaktu diskovi trajno pomere, u cervikalnom delu. Tada se zadnji udovi ne mogu pomerati, što znači da će pas zauvek ostati u kolicima.

Varijante[uredi | uredi izvor]

Dva foks terijera

Postoje dva varijeteta, koja se međusobno razlikuju prema kvalitetu dlake; oštrodlaki i kratkodlaki. Kod oštrodlakog se najviše ceni kada je dlaka toliko gusta, da se koža ne vidi kada se prstima razdvajaju dlake. Kod oba varijeteta se cene primerci sa najviše belina, što znači da se tigraste i crvenkaste mrlje smatraju manom. Manom se smatraju i različita boja jednog i drugog oka, kao i nepravilnosti u građi usta i vilice.[1] Prema najnovijim ivorima radi se na novom varijetetu " Mini Foks Terijer" takođe će se deliti na dve podvrste oštrodlaki i kratkodlaki, samo što će biti manji pa će samim tim biti pogodniji za stanove ili kuće sa manjim dvorištima.[2]

Alternativno ime
Oštrodlaki Foks Terijer

Kratkodlaki Foks Terijer

Zemlja porekla
Velika Britanija
Klasifikacija
Carostvo: Animalia

Domen: Eukaryota Tip: Chordata Klasa: Mammalia Red: Carnivora Porodica: Canidae Rod: Canis Vrsta: Canis Lupus Podvrsta: Canis lupus familiares

Trinomijalno Ime
Canis lupus familiares

Narav (generalno)[uredi | uredi izvor]

Zbog dinamičnog temperamenta, ovoj rasi je potrebno mnogo fizičke aktivnosti. Teško podnosi da bude zatvoren i vezan. Prema gazdi je veran i prijatan, ali i ljubomoran. Nezgodna karakteristika mu je što napada druge pse. Pokazalo se da uz pravilnu dresuru može da postane efikasan pas čuvar.[1] Foks Terijeri se smatraju za tvrdoglavu, ali jednu od najodanijih rasa. Sva ta tvrdolavost u trenutku opasnosti nestaje, te su tu da izgube život kako bi spasili svoje voljene.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Mali psi imaju brz metabolizam, što znači da energiju sagorevaju velikom brzinom pa iako imaju male stomake oni moraju da jedu malo ali često. Hrana za manje rase je posebno dizajnirana sa odgovarajućim nivoima ključnih i hranljivih sastojaka, manjim granulama kako bi odgovarale ustima. Ovo takođe poboljšava varenje i razvija žvakanje

Životni vek[uredi | uredi izvor]

Životni vek kod foks terijera je dosta dugačak. U proseku žive oko 12-13 godina, što ne znači da ne mogu živeti manje ili više od ove brojke.

Kratkodlaki Foks Terijer[uredi | uredi izvor]

Terijer sa kratkim leđima i dugim licem, ovaj pas ima kratku, glatku dlaku pretežno bele boje, sa ili bez smeđih i / ili crnih oznaka. Ima glatke, elegantne linije i deluje snažno, kompaktno i spremno za akciju. Kad u potpunosti odraste, kratkodlaki foksterijer je visine oko 39 cm ili niže i teži približno 7,5-8 kg (mužjaci) i 7-7,5 kg (ženke)

Poreklo

Totalno izdresirani su bili tek u 19. veku, uključujući crnosmeđeg terijera i bul terijera, rasa kratkodlakog foksterijera uzgajana je kako bi pronašla lisicu i isterala je iz jazbine, tako da bi psi i konjići mogli i dalje loviti ako je ušla u zemlju. Takođe je korišćen za istrebljivanje štetočina. Prvobitno je rasa klasifikovana kao foksterijer sa dve sorte - oštrodlakom i kratkodlakom dlakom - a međusobno ukrštanje između sorti bilo je uobičajeno u ranim godinama ali se sada smatraju prilično različitim, sa sopstvenim standardima rase. Narav Kratkodlaki foksterijer često ima odvažan, hrabar karakter i ničega se ne boji, ali ni njega se ne treba plašiti, jer je druželjubiv pas, posebno prema svojim vlasnicima. Kao što biste i očekivali, s obzirom na njegovo nasleđe radnog terijera, ovaj pas voli da kopa, pa bi baštovani trebalo da osiguraju da mu određena cenjena biljka bude nedostatna. Bio bi veoma zahvalan ukoliko može posvećeno da kopa jame gde može da zakopava igračke i žvaće ih do mile volje.

Kratkodlaki foksterijer je uglavnom vrlo zdrava rasa. Međutim, kao i kao mnoge rase malih / patuljastih pasa, mogu da pate od iščašenja čašice kolena koje mogu privremeno skliznuti s mesta (luksacija patele) i nekih naslednih očnih problema. Pošto se mogu pojaviti ovi nasledni problemi, savetuje se rutinsko testiranje očiju pasa za uzgoj.

Trening

Aktivnom psu kao što je kratkodlaki foksterijer potrebno je najmanje sat vremena vežbanja dnevno a treba mu i više. Uživaju kad su zauzeti - bilo da patroliraju baštom tražeći glodare, kopaju ili vežbaju pseće sportove s vama. U šetnjama će juriti veverice, mačke ili druge sitne zverčice, pa ga držite na povocu u područjima gde postoji saobraćaj ili druge opasnosti.

Nega / doterivanje

Kratko, glatko, ravno krzno je pretstavljalo zaštitu od okoline kad je ovaj pas bio radni. Nedeljna nega i godišnje trimovanje učiniće da izgleda zaista uredno, iako se svakodnevno četkanje preporučuje u toku perioda linjanja.

Oštrodlaki Foks Terijer[uredi | uredi izvor]

Poreklo

Razvijena od regionalnog terijera obloženog crnosmeđom oštrim dlakom iz Valesa, Derbiširea i Durhama, oštrodlaki foksterijer se koristi od 18. veka jer je tek tada kompletno pripitomljen i naučen (pripitomljen je pre kratkodlakog terijera) za lov na lisice tako što ih isteruju iz jazbine, kako bi se lov mogao nastaviti. Prvobitno je rasa klasifikovana kao foksterijer sa dve sorte - oštrodlakom i kratkodlakom dlakom - a međusobno ukrštanje između sorti bilo je uobičajeno u ranim godinama ali se sada smatraju prilično različitim, sa sopstvenim standardima rase.

Narav

Oprezan, uvek spreman terijer, oštrodlaki foksterijer je stalno aktivan pas kome je potrebno da bude zauzet. Ako mu je dosadno, naći će vlastitu zabavu - u kopanju, lajanju ili pronalaženju druge 'zabave'. Smeli, otvoreni terijer, trebalo bi da bude prijateljski raspoložen prema ljudima ali njegov oštri lovački instinkt može da bude uvek prisutan.

Zdravlje

Oštrodlaki foksterijer je generalno vrlo zdrava rasa. Međutim, kao i mnoge rase malih / patuljastih pasa, mogu da pate od iščašenja čašice kolena koje mogu privremeno skliznuti s mesta (luksacija patele) i nekih naslednih očnih problema.

Trening

Oštrodlakom foksterijeru je potrebno najmanje sat vremena svakodnevnog treninga. Iako može da se socijalizuje kao štene da sretno živi sa porodičnom mačkom, verovatno će juriti sve ostale mačke koje nađe kad je napolju, kao i sva ostala mala, brza stvorenja, pa budite sigurni da je na povocu u gradskim i prometnim mestima.

Nega / doterivanje

Gusta, oštra dlaka duga je 2-4 cm, a poddlaka je kratka i mekana. Dlaka na njušci daje ovom psu karakteristični izgled. Četkanjem i češljanjem svaki drugi dan dlaka će ostati bez čvorova ili ćete takođe morati ručno da se čupkate tri do četiri puta godišnje.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Rousselet-Blanc, P. (2006) Larousse „Enciklopedija pasa“. P.P. JRJ: Zemun. Biološki fakultet Beograd
  2. ^ a b v Honegger, Thomas (2022-10-31), Zoology, Routledge, Pristupljeno 2023-11-11 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]