Pređi na sadržaj

Franc Vresk

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
franc vresk
Franc Vresk Gustl
Lični podaci
Datum rođenja(1910-05-07)7. maj 1910.
Mesto rođenjaTrbovlje, Austrougarska
Datum smrti8. januar 1943.(1943-01-08) (32 god.)
Mesto smrtiOsankarica, kod Slovenske Bistrice, Nacistička Nemačka
Profesijarudar
Delovanje
Član KPJ od1937.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Franc Vresk — Gustl (Trbovlje, 7. maj 1910Osankarica, kod Slovenske Bistrice, 8. januar 1943) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen je 7. maja 1910. u Trbovlju. Poticao je iz mnogočlane radničke porodice. Nakon osnovne škole, učio je zidarski zanat, a kasnije je radio kao rudar u Trbovlju. Još kao četrnaestogodišnji dečak, jula 1934. učestvovao je u rudarskom štrajku, kada se našao među uhapšenim štrajkačima. Narednih godina učestvovao je u svim štrajkovima u reviru, kao organizator i jedan od najaktivnijih rudara. Zbog svog političkog delovanja i opredeljenosti za revolucionarni radnički pokret, bio je proganjan od policije i ponovo hapšen 1936. godine.[1]

Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 1937. godine. Zbog revolucionarnog rada, neposredno pred Drugi svetski rat, morao je da napusti Trbovlje i pređe u Ljubljanu. Godine 1935. oženio se Anom Kosančić iz Sevnice, sestrom poznatog štajerskog partizana Alojza Kolomana Maroka. Ona se novembra 1942. pridružila Francu u Pohorskom partizanskom bataljonu i zajedno sa njim poginula u poslednjoj borbi Pohorskog bataljona.[1]

Jula 1941. zajedno sa prvim Trbovljanima pošao je u partizane. Nakon teških gubitaka Revirske partizanske čete, izvesno vreme se zadržao na terenu, a krio se u kući svoje supruge u Sevnici. Potom je otišao u Dolenjsku, gde se ponovo priključio partizanima. Preko Stiške čete došao je u Drugi štajerski bataljon. Januara 1942. postao je politički komesar čete, a nakon toga je izvesno vreme bio intendanturi.[1]

U vreme pohoda Druge grupe odreda, nalazio se na dužnosti komandira Druge čete u Prvom bataljonu Savinjskog partizanskog odreda. Posebno se istakao u borbama na Jelovici, kada je bataljon bio opkoljen. Zajedno sa Francom Poglajenom i Jože Menihom, narodnim herojima, nalazio se na čelu bombaša koji su u jurišu probili obruč i spasili bataljon od uništenja. U tekstu Mitje Ribičiča o pohodu bataljona u Štajersku, koji je bio namenjen listu Druge grupe odreda Naša pest, piše:[2]

Isto tako se ličnom hrabrošću odlikovao komandir Druge čete drug Gustl, koji je uvek bio prvi u vatri i poslednji pri povlačenju[2]

Nakon dolaska u Štajersku, krajem avgusta 1942. Kranjčev bataljon je preimenovan u Prvi bataljon Pohorskog odreda, koji je ostao upamćen kao Pohorski bataljon. Ovaj bataljon je reorganizovan polovinom septembra 1942. i Franc je tada postao komandir Treće čete. Ova četa je krajem meseca otišla na Pohorje i tamo 8. oktobra 1942. spalila osam planinskih kuća, za koje je postojala mogućnost da ih neprijatelj pretvori u utvrđenje položaje. Nakon ovoga, Franc je sa grupom partizana otišao u blizinu Ribnice na Pohorju, gde je spalio Senjorov dom i Huterovu vilu, koje su se nalazile u blizini.[2]

Kada se početkom novembra 1942. Pohorskom bataljonu pridružila Ruška četa, došlo je do nove reorganizacije bataljona i Franc je postao član bataljonskog Štaba. Par dana potom, predvodio je Drugu četu, u borbi sa Nemcima na Mislinjskom sedlu. Tada je sa ovom četom, zaobišao nemačke položaje, zašao im iza leđa i napao ih, čime je znatno doprineo pobedi Pohorskog odreda. Nedugo potom, u borbi u blizini Ostruhove žage, u odlučujućem trenutku, kada su Nemci već prodirali u partizanski logor, uzeo je mitraljez i naterao Nemce na povlačenje. Tom prilikom je bio ranjen. Početkom decembra 1942. istakao se u napadu Pohorskog bataljona na Josipdol, kada je spasio ranjenog političkog komesara Druge grupe odreda Dušana Kvedera.[2]

Pohorski bataljon se polovinom decembra 1942. utvrdio na zimovanju u logoru na Osankarici, na Pohorju. Nemci su otkrili partizanski logor, okružili ga i napali u zoru 8. januara 1943. godine. U dvoipočasovnoj borbi, poginulo je svih 69 boraca Pohorskog bataljona, koji su se tada nalazili u logoru. Pored Rajka, tada su poginuli i Pavla Mede Katarina, Jože Menih, Dušan Mravljak i Alfonz Šarh.[2]

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita 27. novembra 1953. proglašen je za narodnog heroja.[2]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v Narodni heroji 2 1982, str. 330.
  2. ^ a b v g d đ Narodni heroji 2 1982, str. 331.

Literatura

[uredi | uredi izvor]