Pređi na sadržaj

Fred Sinovac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fred Sinovac
Lični podaci
Datum rođenja(1929-02-05)5. februar 1929.
Mesto rođenjaNovo Selo, Austrija
Datum smrti11. avgust 2008.(2008-08-11) (79 god.)
Mesto smrtiBeč, Austrija
NacionalnostAustrijanac
ReligijaKatolička
Politička karijera
Politička
stranka
Socijaldemokratska partija Austrije
24. maj 1983 — 16. jun 1986.
PredsednikRudolf Kirhšleger
PrethodnikBruno Krajski
NaslednikFranc Vranicki

Fred Sinovac (nem. Fred Sinowatz; Novo Selo, 5. februar 1929Beč, 11. avgust 2008) je bio austrijski političar Socijldemokratske partije Austrije i 19. kancelar Austrije. Na toj funkciji je bio od 1983. do 1986. godine. Dok je na mestu kancelara bio Bruno Krajski, Sinovac je obavljao funkciju ministra za obrazovanje i umetnost i bio je odgovoran za društveno-orijentisane reforme u obrazovanom sistemu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sinovac je rođen u porodici koja je imala hrvatske korene. Otac mu je bio mehaničar, a majka radnica u fabrici. S obzirom da u njegovom rodnom mestu nije bilo škola, u osnovnu i srednju školu je išao u Viner Nojštat. Posle promene škole diplomirao je u Badenu. Potom je studirao na Univerzitetu u Beču istoriju i novinarstvo. 1953. godine je doktorirao sa disertacijom na temu „Protestantizam i katoličke reformacije“ i stekao je zvanje doktor nauka[1].

Sinovac je bio udovac i imao je dvoje dece. Odrastao je u kući koju je nasledio od svojih roditelja[2]. Pre svoje smrti, Sinovac je lečen dve godine u Opštoj bolnici u Beču gde je izvršena operacija na srcu, ali neuspešno[3]. Nedugo zatim je umro u bolnici koja se nalazila u Donauštat okrugu[4].

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Sinovac je od 1957-1969 bio član opštinskog veća Novog Sela. 1961 je bio na funkciji pokrajinskog partijskog sekretara u Socijaldemokratskoj partiji i nju je obavljao do 1978. godine. 1961. je takođe izabran za narodnog poslanika u skupštini Novog Sela gde je bio i predsednik parlamenta od 1964-1966. Tada je pristupio i Nacionalnom veću gde je ostao do njegovog imenovanja za kancelara 1983. godine. Ulogu predsednika Socijademokratske partije je vršio od 1983. do 1988.

Sinovac je na mestu saveznog ministra za obrazovanje i kulturu bio od 1971. do 1983. Za vreme njegovog mandata u okiviru vlade Bruna Krajskog uvedene su mnoge reforme u školstvu. Obezbedio je besplatne udžbenike i besplatne školske ekskurzije. Pored toga, prijemni ispit za gimnaziju je ukinut, otvorio je nove škole u manje razvijenim oblastima. Ovim reformama je smanjena razlika u obrazovanju između grada i sela. 1981. Sinovac je postao vicekancelar Austrije.

Savezni kancelar[uredi | uredi izvor]

Nakon što je Socijaldemokratska stranka izgubila apsolutnu većinu na parlametarnim izborima 1983., Krajski je podneo ostavku, a Sinovac je nevoljno postavljen za saveznog kancelara. Pridružio se koaliciji, koju je inicirao Krajski, sa Slobodarskom partijom Austrije koju su tada predvodili liberali.

Krajem 1984. došlo je do teške unutrašnje krize u državi zbog najavljene izgradnje elektrane u nacionalnom parku blizu Hainburga na Dunavu. Hiljade ljudi je protestovalo protiv izgradnje. Posle velikog pritiska javnosti Sinovac objavljuje „Božićni mir“ 22. decembra 1984. godine.

Uprkos ovom uspehu, period dok je bio na čelu vlade Austrije se ne smatra uspešnim. Sve je počelo sa vinskim skandalom, u kojem su austrijski vinari koristili toksične supsatnce da bi vina izgledala kvalitetnija i slađa. Poznat je i AKH-skandal u vezi izgradnje Opšte bolnice u Beču. Najveći od svih problema koje je imala vlada Freda Sinovca je bila u dugovanju nacionalizovane industrije. 1985. godine je takođe bio pod pritiskom kada je njegove sekretar za odbranu iz koalicione partije, Fridhelm Frišenšlager, zvanično otišao da dočeka Valtera Redera, ratnog zločinca koji se nalazio u zarobljeništvu u Italiji od završetka Drugog svetskog rata, po njegovom povratku u Austriju.

Afera Valdhajm[uredi | uredi izvor]

Pre Izbora za predsednika 1986., tokom sastanka upravnog odbora SPÖ-a, Sinovac je primetio da bi neko trebalo da ukaže Austrijancima da kandidat Slobodarske partije Kurt Valdhajm ima nacističku prošlost. Ova vest je stigla do magazina „Profil“ koja je počela da istražuje ovu vest. To je dovelo do Valdehajm debate.

Tokom izborne kampanje, Sinovac se snažno protivio Valdehajmu. Valdehajm je uveravao da nije bio član Šturmabtajlunga (SA), već se samo povremeno pridruživao članovima ove grupe u jahanju. Sinovac je na ovo odgovrio rečima: „Smatram da Kurt Valdehajm nikada nije bio član SA-a, već samo njegov konj."[5]

Nakon pobede i izbora Valdhajma za predsednika Austrije, Sinovac je dao ostavku na mesto kancelara i preporučio je bivšeg ministra finansija Franca Vranickog za svog naslednika, koji ga je takođe nasledio i na mestu predsednika SPÖ-a 1988. Sinovac je takođe dao ostavku na mesto člana Nacionalnog veća Austrije.

Život u penziji[uredi | uredi izvor]

Posle ostavke, Sinovac se povukao iz javnog života, ali se 1991. opet našao u centru pažnje zbog toga što je bio osuđen za lažno svedočenje u aferi Valdhajm.[6] Posle povlačenja je živeo u Burgenlandu. Sahranjen je u Beču.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 2004 - Velika zlatna medalja za usluge u gradu Beču
  • Počasni građanin Matersburga
  • Novembar 2008 - Jedna ulica u Matesburgu je dobila ime Dr. Freda Sinovaca[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ (jezik: nemački)"Protestantizam i katoličke roformacije“, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  2. ^ (jezik: nemački)"Wiener Zeitung: Fred Sinowatz", Pristupljeno 11. 3. 2011.
  3. ^ (jezik: nemački)"Bivši kancelar je umro“ Der Standard, 11. avgust 2008, Pristupljeno 12. 3. 2011.
  4. ^ (jezik: nemački)"Austrija oplakuje smrt Freda Sinovca“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. februar 2011), Pristupljeno 12. 3. 2008.
  5. ^ (jezik: nemački)"wien.orf.at: Valdehajm afera i njegove posledice“[mrtva veza], 14. 6. 2007, Pristupljeno 13. 3. 2010.
  6. ^ (jezik: nemački)"Fred Sinovac i Valdhajm afera“[mrtva veza] "Burgenland ORF", 14. 6. 2007, Pristupljeno 14. 3. 2011.
  7. ^ (jezik: nemački)"Ulica Dr. Freda Sinovca u Matersburgu“ Arhivirano 2012-07-14 na sajtu Archive.today "Burgenland ORF", 19. novembar 2008, Pristupljeno 14. 3. 2011.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Kancelar Austrije
(1983-1986)