Pređi na sadržaj

Hronični bronhitis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hronični bronhitis
Hronični bronhitis
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostpulmonologija
MKB-10J42
MKB-9-CM491
MeSHD029481

Hronični bronhitis je bolest koja se karakteriše redovnim iskašljavanjem najveći broj dana, barem tri meseca u poslednje dve godine. To je najčešće bolest pušača i u osnovi je trajna iritacija disajnih puteva koji na tu trajnu iritaciju duvanskim dimom i drugim inhaliranim supstancama reaguju svojim odbrambenim mehanizmom-pojačanom sekrecijom sluzi iz svojih submukoznih žlezdi, kao i hipertrofijom samih sluznih žlezdi.[1][2][3][4]

Patogeneza

[uredi | uredi izvor]

Usled povećane potrebe za lučenjem sluzi zbog stalne iritacije disajnih puteva dolazi do hipertrofije submukoznih sluznih žlezda u dušniku i bronhijama. Povećanje (hipertrofija) sluznih žlezda može se utvrditi poređenjem njihove debljine sa debljinom zida između epitela i hrskavice dušnika ili bronhija. Odnos se zove Reidov indeks (normalno je manji od 0.4), a povećan je proporcionalno težini i dužini trajanja bolesti. U manjim disajnim putevima dolazi do hipertrofije peharastih ćelija (koje takođe luče sluz), što dovodi do njihove opstrukcije.

Cilijarni mehanizam još uvek efikasno odstranjuje stvoreni sekret te se javlja redovan kašalj sa iskašljavanjem. To je prvi stadijum bolesti jednostavni hronični bronhitis (lat. bronchitis chronica simplex) - koji se karakteriše samo svakodnevnim kašljem sa iskašljavanjem. Kod ovog početnog oblika nisu prisutni znaci opstrukcije.

Kako vremenom izlučeni sekret postaje manje baktericidan zbog prevage njegove sluzne komponente nad seroznom koja je baktericidna, sam sekret koji je do sada štitio sluznicu od prispjelih bakterija sada postaje plodno tlo za razvoj infekcije i tad počinju da se dešavaju česte infekcije koje organizam teško pobeđuje te ispljuvak postaje gnojav. Infekcija nije važna za otpočinjanje hroničnog bronhitisa, ali je značajna za trajanje bolesti. To je već druga faza bolesti mukopurulentni hronični bronhitis (lat. bronchitis chronica mucopurulenta).

Takve česte infekcije dalje uništavaju cilijarni aparat, sluznica usled čestih upala biva prožeta vezivom, zadebljava i uz prisutan sekret to je dovoljan uslov za pojavu opstrukcije protoku vazduha. Tad se pored produktivnog kašlja, gnojnih ispljuvaka javlja i osećaj gušenja. U početku samo pri fizičkom naporu a kasnije i u mirovanju. To je treći stadijum bolesti opstruktivni hronični bronhitis (lat. bronchitis chronica obstructiva). Takva opstrukcija je u početku ovog stadijuma bolesti barem delimično reverzibilna, pod uticajem lekova, ali se naknadno može razviti i hronični opstruktivni bronhitis sa centroacinusnim emfizemom u kojem su opstrukcija i prateći osećaj gušenja stalni i uglavnom nepromenljivi pod uticajem bronhodilatatora. Zbog refleksne vazokonstrikcije krvnih sudova u plućima dolazi do opterećenja desne komore i vremenom do razvoja hroničnog plućnog srca.

Usled neprestane iritacije epitelnih ćelija donjih disajnih puteva (trepljasti respiratorni epitel) dolazi do njegove metaplazije i displazije. Respiratorni, trepljasti epitel se zamenjuje pločasto-slojevitim epitelom, koji je otporniji, ali nema zaštitnu funkciju transporta sluzi iz respiratornog stabla. Iz metaplazija i displazija bronhijalnog epitela može se razviti karcinom bronha.

Simptomi

[uredi | uredi izvor]
  • Hronični kašalj sa iskašljavanjem barem 3 meseca u poslednje 2 godine
  • Dispnea (osećaj gušenja)
  • Zamaranje
  • Infekcije disajnih puteva
  • grudnog koša

Dijagnoza i terapija

[uredi | uredi izvor]
Ako saturacija padne ispod 92% može se primeniti oksigenoterapije preko kiseoničke maske

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamnestičkih podataka o dugogodišnjem pušačkom stažu, praćen svakodnevnim iskašljavanjem, gnojnim ispljuvkom i osećajem gušenja.

Fizikalni pregled, pregled ispljuvka i spirometrija dodatno pomažu u dijagnostici. Terapija i prevencija obuhvataju niz mera počev od prestanka pušenja i borbe protiv infekcija (antibiotici), vakcinacije protiv gripa, uzimanje tečnosti radi sekretolitičkog dejstva, vibromasaže grudnog koša, terapije bronhodilatatorima koji se različitim putevima mogu uneti u organizam (oralno, inhalatorno, intravenski...), do hirurške resekcije pluća.

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ François Haas; Sheila Sperber Haas (2000). The Chronic Bronchitis and Emphysema Handbook. Wiley. ISBN 978-0-471-23995-6. 
  2. ^ Shaker SB, Dirksen A, Bach KS, Mortensen J (2007). „Imaging in chronic obstructive pulmonary disease”. COPD. 4 (2): 143—61. PMID 17530508. doi:10.1080/15412550701341277.  Nepoznati parametar |unused_data= ignorisan (pomoć)
  3. ^ Vuka Katić: Specijalna patologija, Medicinski fakultet i Nišu 1997.
  4. ^ Abraham, Ralph (2004). Basislehrbuch Innere Medizin. Urban + Fischer. ISBN 978-3-437-41052-9. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).