Pređi na sadržaj

Crkva brvnara u Čukojevcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva brvnara u Čukojevcu
Crkva Bogorodičinog pokrova u Čukojevcu
Osnovni podaci
Tipcrkva
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija žička
Osnivanje1780.
PosvećenPokrovu Presvete Bogorodice
Lokacija
MestoČukojevac, Kraljevo
DržavaSrbija

Crkva brvnara u Čukojevcu, posvećena Bogorodičinom pokrovu, podignuta je 1780. godine. Zbog zidanja nove crkve na istom mestu, brvnara je premeštena i prepravljena 1903. godine.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Selo Čukojevac nalazi se 12 kilometara od Kraljeva, u donjem delu Gružanskog basena. Ovaj prostor je bio kontinuirano naseljen od preistorije. Na lokalitetu Okruglica nađeni su tragovi neolitskog naselja, na lokalitetu Gradište je pronađeno utvrđenje i ostaci od 3. do 6. veka, a u Panjevcu su nađeni ostaci iz doba Rima. Srednjovekovno naselje sa crkvinom i grobljem nalazilo se na obližnjoj Ćirkovskoj kosi. U turskim katastarskim popisima Čukojevac se ne pominje, već je ubeležen samo susedni Vitanovac. Na austrijskoj karti izrađenoj 1717/18. godine, vidi se da je teritorija današnjeg Čukojevca bila u okviru sela Vitanovac. U prvoj polovini 19. veka selo je pripadalo Knežini gružanskoj, odnosno Kragujevačkoj nahiji.[1]

Crkvu brvnaru u Čukojevcu je 1826. godine posetio Joakim Vujić. On je zabeležio da je crkva posvećena Bogorodičinom pokrovu. On je nju nazvao vitanovačkom crkvom, ali kako tada u Vitanovcu nije bilo crkve, može se zaključiti da je ova crkva opsluživala i Vitanovac i Čukojevac. Godine 1839, u vreme prenošenja moštiju Stefana Prvovenčanog iz Kalenića u Studenicu, jedno od mesta kroz koje je kivot nošen je bio i Čukojevac. Tada se narod okupio u porti crkve.[2]

Mitropolit Mihailo je crkvu u Čukojevcu u svom šematizmu iz 1874. godine uvrstio u Okružje kragujevačko, navodeći da je podignuta 1780. godine. U šematizmu iz 1895. nije navedena godina gradnje, ali je zabeleženo da je crkva stara više od 100 godina i da je podignuta od brvana. Sava Dečanac, episkop žički, zabeležio je istu godinu gradnje kao mitropolit Mihailo.[3] Kao što je slučaj i sa drugim crkvama brvnarama, i za ovu u Čukojevcu su vezane legende o preletanju crkve. Prema jednoj, ova crkva se do Velike seobe Srba nalazila na mestu Crkvine na Ćirkovskoj kosi, a zatim je zbog opasnosti od Turaka preletela na današnje mesto. Po drugoj verziji, crkva je doletela sa prekomorskog sela Lipove.[4]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Ova crkva je jednobrodna građevina, malih dimenzija sa skromnim dekorativnim elementima. Izduženog je pravougaonog oblika, sa oltarskom apsidom na istočnoj strani. Spolja je prvobitno imala otvoreni trem. Postavljena je na nizak temelj, zidan kamenom. Na njega naležu grede temeljače, tako da je crkva odignuta od zemlje. Tavanica je sada ravna i nju obrazuju unizani šašovci, po jedan red između poprečnih greda, čija je dužina jednaka njihovom razmaku. Krovna konstrukcija je izvedena na dve vode i sastoji se od rogova, vezanih u slemenu, koji izlaze iz venčanica, van ravni zidova. Na taj način je formirana streha oko građevine. Današnji nagib krova je niži, što je posledica menjanja šindre ćeramidom. U slemenima krova postavljena su dva stara gvozdena krsta. Crkva je izrađena od hrastovog drveta iz Gružanskog basena. Unutrašnjost crkve čine oltarski prostor, naos i priprata. Crkva ima dvoja vrata, sa zapadne i sa severne strane i osvetljena je pomoću pet prozorskih otvora. Prilikom poslednjih konzervatorskih radova čitava površina za ikonostas podaščana je i zatvorena, što ne odgovara prvobitnoj koncepciji.[5]

Najstarija ikona koju crkva ima je sa kraja 18. veka, vremena građenja crkve, i na njoj su predstavljeni Bogorodica i mali Hrist. Rad je nepoznatog zografa sa juga, iz Grčke ili Makedonije, i izrađena je temperom na drvetu. Ikone na ikonostasu su rad nepoznatog zografa, a datiraju iz 1847. godine. To su dva medaljona koja su se nalazila levo i desno od krsta sa Raspećem, koji je izgubljen. Na njima su predstavljene stojeće figure Bogorodice i Svetog Jovana Bogoslova. Sada se na ikonostasu nalaze i prestone ikone Bogorodice sa malim Hristom, Isusa Hrista i ikona Svete Trojice, koje je radio umetnik iz naroda, ali su bez signature. Ikone na dverima radio je takođe nepoznati majstor, a najverovatnije potiču sa početka 20. veka.[6]

Od bogoslužbenih predmeta treba pomenuti bronzani celivajući krst i bronzano kandilo, oba iz 19. veka. U čukojevačkoj crkvi se nalazi i plaštanica iz 1864. godine, prvobitno vlasništvo Crkve Svete Trojice u Kraljevu. Najstarije bogoslužbene knjige u vlasništvu ove crkve potiču iz 18. veka i štampane su u Rusiji, Budimu i Beogradu.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lukić-Cvetić, Marina (2010). „Crkva brvnara u selu Čukojevcu”. Naša prošlost. 11: 107—108. 
  2. ^ Lukić-Cvetić, Marina (2010). „Crkva brvnara u selu Čukojevcu”. Naša prošlost. 11: 108—109. 
  3. ^ Lukić-Cvetić, Marina (2010). „Crkva brvnara u selu Čukojevcu”. Naša prošlost. 11: 109. 
  4. ^ Lukić-Cvetić, Marina (2010). „Crkva brvnara u selu Čukojevcu”. Naša prošlost. 11: 111. 
  5. ^ Lukić-Cvetić, Marina (2010). „Crkva brvnara u selu Čukojevcu”. Naša prošlost. 11: 111—112. 
  6. ^ Lukić-Cvetić, Marina (2010). „Crkva brvnara u selu Čukojevcu”. Naša prošlost. 11: 112—114. 
  7. ^ Lukić-Cvetić, Marina (2010). „Crkva brvnara u selu Čukojevcu”. Naša prošlost. 11: 114—115.