Чижак

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čižak
Mužjak
Ženka
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
S. spinus
Binomno ime
Spinus spinus
(Linnaeus, 1758)
Areal čižka
     Leti      Stanarica      Zimi
Sinonimi

Carduelis spinus

Čižak ili cajzla ili cajzlić (lat. Spinus spinus) je ptica pevačica iz roda Spinus i porodice zeba (Fringillidae). Neseljava veliki deo Evrope i Azije. Staništa su mu četinarske i mešovite šume, u kojima se hrani raznim semenjem, a naročito semenjem jove, breze i četinara.

Opis[uredi | uredi izvor]

Odrasli mužjak

Čižak je mala ptica, kratkog repa, koja dostiže dužinu od 11–12,5 cm,[2] težinu od 10–18 g,[2][3] i raspon krila od 20–23 cm.[2]

Kod vrste je prisutan polni dimorfizam, koji se ogleda u različitoj boji perja mužjaka i ženki. Leđa mužjaka su sivkasto zelena, s tim što je zadnji deo leđa žute boje; rep je sa strana žute boje, dok je kraj repa crne boje; krila su crna sa žutim prugama; perje na grudima je žućkasto i ono postaje beličastije u predelu trbuha; brada mu je crne boje, kao i teme i čelo, sa obe strane glave od očiju do ušiju ima žutu prugu.[4] Površina brade mužjaka koja je crna može biti manja ili veća, zavisno od položaja u jatu.[5] Perje ženke je na temenu, čelu i oko ušiju zelenkaste boje, brada je bele boje, grudi i trbuh su beličasti sa crnim prugama, a zadnji deo leđa je prugast beličasto žut. Boja perja mladih je slično boji perja ženki.[4]

Kljun čiška je čvrst i uzak, što je posledica načina ishrane. Zahvaljujući takvom kljunu u stanju je da dopre do semenja kojim se hrani. Noge i stopala su tamnosmeđa, a oči su crne.

Čižak leti brzo i nepravolinijski, po čemu je sličan ostalim zebama.[3]

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Čižak naseljava veći deo Evroazije i deo severne Afrike. Postoje dve odvojene glavne oblasti u kojima se gnezdi, to su istočna obala Azije i srednja i Severna Evropa.[6]

U toku cele godine naseljava Centralnu Evropu i planinske vence na jugu kontinenta. Prisutan je u severnoj Skandinaviji i Rusiji. Prezimljava u Mediteranskom basenu i u oblasti oko Crnog mora. U Kini se gnezdi na Hingan planinama u Unutrašnjoj Mongoliji i u provinciji Đangsu, dok leta provodi na Tibetu, Tajvanu, dolinama donjeg toka reke Jangce i jugoistočne obale.[7]

Čižak je primećen u nekoliko navrata u Severnoj Americi,[8] u kojoj postoji slična i blisko srodna vrsta borov čižak (Spinus pinus).[5]

Ne ostaje dugo u jednoj oblasti, već menja oblasti u kojima se gnezdi, hrani, prezimljava iz godine u godinu.

Stanište su mu šumovite oblasti na određenoj nadmorskoj visini, na padinama planina, a ima i određenu sklonost ka vlažnim oblastima.[4][6] Gnezdi se najčešće u četinarskim šumama, naročito u šumama smreke, ali i u mešovitim šumama. Gradi gnezdo na drveću, a u njega polaže 2–6 jaja.

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Svetska populacija čiška je procenjena na između 20 i 36 miliona.[9] Evropska populacija je procenjena na između 2,7 i 15 miliona parova.[10][11] Nema značajnijeg pada u brojnosti populacije čiška, zbog čega ga je Međunarodna unija za zaštitu prirode (engl. IUCN) na crvenoj listi ugroženih vrsta navela kao vrstu koja nije ugrožena (kao vrstu kojoj preti mali rizik od izumiranja).[1]

Status čiška u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Uprkos globalnoj stabilnosti populacije, u Srbiji je gnezdeća populacija čiška u opadanju. Na nekoliko naših visokih planina, gnezdi se svega 25–50 parova ove ptice.[12] Zbog toga je čižak u Srbiji strogo zaštićena vrsta i ne sme se loviti i uništavati, što reguliše "Pravilnik o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva" (Prilog I − Strogo zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva, "Službeni glasnik RS", br. 47/2011).

Čižak se u najvećem delu Srbije − naročito u njenim ravničarskim područjima − javlja isključivo zimi, pošto severnija Evropska populacija kod nas zimuje. Pripadnici naše lokalne malobrojne populacije se zimi sa visokih planina spuštaju u niže predele.[13]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b BirdLife International (2017). Carduelis spinus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 10. 9. 2019. 
  2. ^ a b v The Birds of the Western Palearctic. (1997)
  3. ^ a b Hume, Rob (2002). Guía de Campo de las Aves de España y de Europa
  4. ^ a b v Mullarney, K.; Svensson, L.; Zetterström, D; Grant, P. J. (2003). Guía de Campo de las Aves de España y de Europa Editorial. Omega.
  5. ^ a b Senar, J. C.; Camerino, L.; Copete, J. L.; Metcalfe, N. B. (1993). „Variation in black bib of the Eurasian siskin (Carduelis spinus) and its role as reliable badge of dominance” (PDF). The Auk. 110 (4): 924—927. doi:10.2307/4088649. Pristupljeno 20. 10. 2008. 
  6. ^ a b Senar, J.C.; Borrás, A. „Lúgano en el Atlas de las Aves Reproductoras de España” (PDF). Pristupljeno 13. 10. 2008. [mrtva veza]
  7. ^ China's Species Information Service. „Carduelis spinus”. Arhivirano iz originala 15. 5. 2006. g. Pristupljeno 23. 10. 2008. 
  8. ^ Borror, A.C. (1963). „Eurasian siskin (Carduelis spinus) in Maine” (PDF). The Auk. 80 (2): 109. Pristupljeno 20. 10. 2008. 
  9. ^ Birdlife International. „Species factsheet: Carduelis spinus. Arhivirano iz originala 25. 09. 2019. g. Pristupljeno 12. 10. 2008. 
  10. ^ Tucker, G. M.; Heath, M. F. (1994). Birds in Europe: their conservation status
  11. ^ ramp, S.; Perrins, C.M. (1994). Handbook of the Birds of Europe, the Middle East and North Africa. The Birds of the Western Palearctic. Vol. IX.
  12. ^ Puzović, S. et al (2003): Ptice Srbije i Crne Gore – veličine gnezdilišnih populacija i trendovi, Ciconia 12, pp. 35-120, Novi Sad
  13. ^ Radišić, D. − opis vrste Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. april 2017) na portalu za biodiverzitet "BioRas"

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mullarney, K.; Svensson, L.; Zetterström, D; Grant, P. J. (2003). Guía de Campo de las Aves de España y de Europa Editorial. Omega. ISBN 84-282-1218-X. 
  • The Birds of the Western Palearctic. Oxford University Press. 1997. ISBN 0-19-854099-X. 
  • Hume, Rob (2002). Guía de Campo de las Aves de España y de Europa. Editorial Omega. ISBN 84-282-1317-8. 
  • Tucker, G. M.; Heath, M. F. (1994). Birds in Europe: their conservation status. BirdLife Conservation Series 3. Cambridge: BirdLife International. ISBN 0-946888-29-9. 
  • Cramp, S.; Perrins, C.M. (1994). Handbook of the Birds of Europe, the Middle East and North Africa. The Birds of the Western Palearctic. Vol. IX. Oxford: Oxford University Press. ISBN 0-19-857506-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]