Šugnanci
| Ukupna populacija | |
|---|---|
| 90.000 - 115.000 | |
| Regioni sa značajnom populacijom | |
 Tadžikistan | 75.000 - 90.000 |
 Avganistan | 25.000 |
| Jezici | |
| šugnanski jezik, tadžički jezik | |
| Religija | |
| islam (ismailizam) | |
| Srodne etničke grupe | |
| rušanci, bartangci | |
Šugnanci (engl. Shugnis, rus. Шугнанцы) ili Hugni, kako su još poznatiji, su narod iz pamirske grupe iranskih naroda koji živi u državama centralne Azije, a najveći broj njih trenutno živi na prostorima Tadžikistana.
Stanište
[uredi | uredi izvor]Hugni su naseljeni na desnoj obali rijeke Pandž, od sela Darmorahta do sela Dašti, kao i u dolinama rijeka Šahdara i Gunda. Dve rijeke koje se spajaju u gradu Horogu i ulivaju se u rijeku Pandž. Administrativno, oblast pripada Gorno-Badašahanskom autonomnom regionu u Tadžikistanu i okrugu Roštkala. Jedan dio sela Hugna je raseljeno (Morhona, Marčid, itd.). Dio Hugna je preseljen u selo Garant u okrugu Kolhozabad. Granica koju je uspostavio Sovjetski Savez prolazi kroz teritoriju Hugna tako da dio njihove teritorije na lijevoj obali rjeke Pandž pripada Avganistanu.
Podaci o stanovništu
[uredi | uredi izvor]Prema popisu iz 1926. godine, bilo je 21. 000 pripadnika ovog naroda, do 1939. godine - 18.600, dok drugi podaci govore da ih je bilo od 13. 000 do 15. 000. Smatra se da približno isti broj Hugnina živi u Avganistanu. Hugni, kao i još neki susjedni narodi, pripadali su Ismailovcima, a sovjetski režim je učinio sve kako bi ubrzao asimilaciju (stapanje sa Tadžicima).
| Godina | Broj stanovništva |
|---|---|
| 1926. | 21 000 |
| 1939. | 18 600 (13 000- 15 000) |
Jezik
[uredi | uredi izvor]Jezik Šugnanaca, zajedno sa jezicima Rošana, Hufca, Bartanga, Orošora i Sarikola, formira hugninsko-rošansku ili sjevernu grupu pamirskih jezika, iranske grupe indoevropske porodice jezika. Ovi jezici su toliko srodni da međusobno razumjevanje ne predstavlja teškoće. Šugnanci čine najveću grupu među narodima koji govore ovim jezicima i oni su najveći od pamirskih iranskih manjina, koji čine više od polovine svih pamirskih manjih naroda. Iako su Hugni i njihov jezik privukli pažnju akademske zajednice ranije nego drugi pamirski narodi, postoji veoma malo literature ili publikacija koje govore o njima. Prvi objavljeni podaci o jeziku Šugnanaca pojavljuju se u članku koji je napisao R. Šo „Na Šigni dijalektu” (On the Shighni (Ghalchah) Dialect) u časopisu koji govori o azijskim društvima (Journal of the Asiatic Society of Bengal, vol. 46, 1877. godine). Značajan broj Hugna živi u Kabulu, iako zbog asimilacije polako gube poseban identitet.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Pripadnici ovog naroda navikli su na pronalaženje poslova van svog regiona, u uzbekistanskim gradovima Buhara i Fergana, kao i gradovima Avganistana. U današnjem vremenu, centar autonomne regije Gorno-Badahšan, Koruh, nalazi se u Šugnanu. Nedaleko odavde je istorijski glavni grad Badahšana, Faizabad, glavni centar za trgovinu i kulturu, koji se danas nalazi preko granice u Avganistanu. Istorijski gledano Šunganci se takođe pominju u kineskim hronikama u 6.-7. vijeku.
Pismo i obrazovanje
[uredi | uredi izvor]Pismo Šugnanaca kreirano je 1930/1931. godine na osnovu latinske abecede. Takođe, izrađen je niz udžbenika i nastavnih knjiga za potrebe školovanja, a neki udžbenici su čak i objavljeni. Međutim, Šugnanci su samo nekoliko godina koristili mogućnost školovanja na maternjem jeziku. Istraživači ovog naroda i područja su primjetili da je školovanje ovog naroda na maternjem jeziku bilo nepoželjno „s obzirom na krajnji cilj, odnosno uspostavljanje jedinstvenog obrazovnog sistema na celoj teritoriji Tadžikistana”. Dalje je konstatovano da nijedan jezik iz pamirske grupe jezika nije imao nikakvu perspektivu da se koristi za školovanje; Nijednom od ovih jezika nije bilo predviđeno da pronađe mesto na bilo kojoj budućoj jezičkoj mapi.
Situacija sa jezikom Šugnanaca bila je nešto komplikovanija pošto su oni predstavljali brojčano najveći narod na ovim prostorima. Šungan je takođe administrativni centar i industrijski razvijena oblast u oblasti Pamir (Gorno-Badahšan). Zbog toga je jezik Šugnanaca, zajedno sa tadžičkim jezikom, postao lingva franka u pamirskom regionu, to jest, glavni jezik koji se upotrebljava u komunikaciji između različitih etničkih grupa. Svi ljudi, bez obzira na nacionalnost, koji su došli da rade ili studiraju u gradu Koruhu govore šugnanski. Procenat ne-pamirskih naroda u Koruhu, uključujući i Ruse, je visok.[1]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „The Shugnis”. eki.ee. Pristupljeno 28. 8. 2017.